Ako si se pitala što je to coprnica, daj da odmah razrješimo sumnju. Coprnica je zapravo dijalektalna riječ za vješticu, a Zagrebačke Gornjogradske coprnice zapravo su naziv popularne ture Zagrebom, namjenjene zabavi za domaće i strane goste. Prema riječima Martine Findrik, glavne coprnice u društvu, Zagrebom su prvi put prošetale sad već davne 2013. godine, uz potporu Turističke zajednice grada Zagreba i Muzeja grada Zagreba: ''Motivacija za nastanak priče bio je kreativni izazov, kako na drugačiji način prikazati povijesnu epizodu. Izbor je pao na coprnice. Od dnevne šetnje s kreativnim radionicama i posjeta muzeju, priča se postepeno prometnula u noćnu kostimiranu izvedbu koja uključuje i kratke dramske skečeve.''

Pitali smo se zašto baš priča o coprnicama, a Martina je otkrila kako se ideja nametnula spontano i pokazala se izvrsnom odlukom: ''Priča o coprnicama, odnosno vješticama, ne prestaje golicati maštu od davnih vremena, bajki, Zagorkinih romana, pa do danas. O ovoj temi ljudi uvijek vole slušati.''

Kostimirane noćne šetnje održavaju se engleskom i na hrvatskom jeziku. Ja sam odabrala hrvatski jer sam, posve pogrešno, pretpostavila da će na domaćoj turi biti manje ljudi. Ma kako da ne! Nisam točno brojila, ali pretpostavila sam da nas je tamo barem trideset - od 7 do 70, doslovno. Naposljetku, Martina mi je otkrila iznenađujuću zanimljivosti: ''Naše klijente čine velikim dijelom Hrvati, najčešće naši sugrađani koji dolaze na redovne obilaske. Imamo i dosta poslovnih korisnika koji nas često angažiraju za team building, predstavljanje grada poslovnim suradnicima. Kroz 6 godina, našu izvedbu posjetilo je nekoliko tisuća posjetitelja, najviše domaćih. U prošloj godini brojimo oko 3400 sudionika. Reakcije posjetitelja su pozitivne i često se dogodi da nam se ljudi vraćaju. Zahvaljujući našim vjernim posjetiteljima, nalazimo se na 3. mjestu najposjećenijih tura na Trip Advisoru.''

Cijena ulaznice za odrasle osobe iznosi 121 kunu, a karta za djecu do 12 godina košta 90 kn. Djeca ispod 5 godina starosti imaju besplatan ulaz.

Tura je započela pred ulazom u kino Tuškanac. Martina, prerušena u pravu pravcatu coprnicu, podijelila nam je vještičje šešire. Šešir mi se učinio jako zgodan, pravi modni statement. 

Na ruku sam dobila i pečat. Između nekoliko ponuđenih, najviše mi se svidio onaj na vješticu, naravno. Već sam se unijela u priču. Moja prijateljica odlučila se za metlu. Ona je dovoljno mršava da može letjeti. Ja sam preteška za taj sport. Dapače, toliko sam teška da me nikad ne bi niti optužili da sam vještica. Optuživale su se samo žene koje imaju ispod 50 kilograma, mi druge - ne letimo.

Pri samom početku ture, dobili smo i amulete, da nas štite od čaranja. Amuleti su na latinskom jeziku, ali coprnice to brzo i lako prevedu. I tako sve čaraju na latinskom! Na amuletu moje prijateljice pisalo je ''Ako želiš biti voljen, voli'', a na mom ''Istina je jaka''. Već tu sam shvatila da su ove vještice zapravo skroz dobre, iako se stvarno furaju na mrak. 

Tura je započela penjanjem po Tuškancu, a Petra, naša osobna vještica te večeri, objasnila nam je da s razlogom počinjemo baš tu. Na Tuškancu je, naime, završavao život vještica. Tamo su se spaljivale na lomači. Otkrila je da bi većina njih bila mrtva zbog posljedica mučenja već i prije lomače. Torture kojima su bile podvrgnute znale su trajati i po 22 sata, a uključivale su razne sprave za mučenje i tretman koji gotovo nije bilo moguće preživjeti. Paljenje je, u konačnici, bilo samo ''osiguranje''. Osobno, dobar dio života mislila sam da su priče o zagrebačkim vješticama plod mašte Marije Jurić Zagorke, ali arhivski spisi dokazuju suprotno.

Prve priče o zagrebačkim vješticama krenule su već u 14. stoljeću, a progoni su se zaustavili tek 1758. godine, odlukom Marije Terezije. Potaknuta slučajem Magdalene Logomer iz Križevaca, koju su optužili da se pretvara u muhu, carica je odlučila da hrvatski sudovi moraju slati ženu koja je optužena da je vještica na carski sud. Našima je to, dakako, bio prevelik trošak pa više nisu optuživali nevine žene. Neke se stvari, srećom ili ne, nikad ne promijene - država nam i dalje nema para!

Tijekom progona, za vještičarenje je optuženo oko 250 ljudi. Većinom su se optuživale žene (iz nižeg staleža, naravno), ali našao se i pokoji nesretni muškarac. Za optužbu je bilo dovoljno imati madež na neobičnom mjestu, biti ljepša ili ružnija od prosjeka... Ili samo imati kivnog (bivšeg) ljubavnika. Na posebnoj meti bile su žene koje se nisu htjele udati ili preudati, one koje su bile travarice ili primalje, one koje su uspješno vodile svoje poslove. Svaka žena, za to vrijeme smatrana netipična, mogla je nastradati. 

Uz Petru, ''vješticu vodilju'', na putu smo susreli još jednu kostimiranu vješticu u liku Kate Cankovice, najmoćnije coprnice s Gradeca. Ona se bavila ljubavnim pitanjima i pripremala, navodno, veoma učinkovite ljubavne napitke. Ostavila je i meni jedan, dijelim ga s tobom:

Na kraju ture pristala sam zavrtjeti kolo sudbine. Nisam baš razumjela što to točno piše na kolu, ali ispostavilo se da mi je dobro pogodilo. Nešto radim i radim to dobro, ali nisam sigurna je li dovoljno i često poželim odustati. Istina, ja sam taj tip. 

Tura je potrajala 1 sat i 45 minuta, malo duže od predviđenog. Prošetale smo gotovo cijelim starijim dijelom Zagreba, uz zaustavljanje za priče koje su se odvijale na tim mjestima. Tura mi je bila uistinu edukativna. Saznala sam mnogo detalja iz povijesti Zagreba, iz života žena u prošlosti. Upravo to, škola o ženama, bila mi je najvrijednija lekcija. Danas, danas je ponekad izazovno biti žena, ali ne bih baš rado ušla u vremeplov. Sad nas mogu samo klevetati da smo zle ili ružne kao vještice, ali o tome, srećom, ne sudi nikakva vrsta sudaca. Da ne ostane sve samo na riječima, pripremila sam i kratki video: 

Na pitanje planiraju li coprnice proširiti svoje aktivnosti, Martina nam je otkrila kako od ove godine Gornjogradske coprnice šeću izmijenjenom rutom, tako da su planovi za uvođenje novih šetnji obustavljeni s ciljem poboljšanja postojeće rute. Međutim, do kraja godine, coprnice će, do kraja godine ponuditi novi sadržaj. ''Trenutno se dvoumim između dvije priče, vidjet ćemo koja će prevagnuti i prva ugledati svjetlo dana.'' - otkrila je Martina naposljetku. Iskreno, jedva čekam, ali nemojte nikome reći da će mi vještičarenje po Zagrebu postati omiljena verzija subotnje večeri.