Dok ja u svojoj dvadeset i prvoj još uvijek bezbrižno ostajem vani do zore, kupujem stvari samo za sebe i razmišljam hoću li stići pogledati cijelu sezonu omiljene serije u jednom danu, moja srednjoškolska prijateljica postala je majka. Vrlo mlada, i vjerojatno nespremna morala je brzo sazrijeti i urediti svoj život prije rođenja djeteta. Moja sugovornica je Paula Violić, 20-godišnjakinja iz Zagreba koja je zatrudnila sa samo 19 godina. Iako mlada, Paula je sretna i ponosna mama danas uskoro jednogodišnjeg Aleksa , a u ovom tekstu opisala nam je svoje putovanje k majčinstvu, čega se odrekla, što ju je dijete naučilo i kakve poglede sada ima na život i budućnost.
"Još prije dvije godine nisam uopće svoj život zamišljala ovako, da ću biti majka. Imala sam viziju uglavnom kao većina mojih vršnjaka – ići ću na fakultet, imati cimericu, isprobati razne studentske poslove, malo putovati i polako se odvajati od roditelja i biti samostalna" počinje svoju priču Paula. "Iako sam imala tek 19 godina vrlo dobro i zrelo sam prihvatila činjenicu da sam trudna. Nisam planirala, ali nije bilo iznenađenja ni stresa kada sam vidjela pozitivan test za trudnoću jer već sam počela primjećivati promjene na svom tijelu i jednostavno sam osjećala da sam trudna, a izostanak mjesečnice i pozitivan test su potvrdili sumnje. Nisam bila tužna, ljuta... Samo zabrinuta i zbunjena. U tom trenutku shvatila sam da tom djetetu moram pružiti puno toga u životu, a bojala sam se jer nisam znala kako".

"Trudnoću mi je olakšala jedna vrlo važna, možda i najbitnija stvar, a to je podrška okoline. Moja obitelj bila je čitavo vrijeme uz mene, nitko to nije smatrao problemom niti bilo kakvom preprekom u životu, s veseljem su očekivali rođenje djeteta. Mislim da je prijateljima bilo malo neobično na početku s obzirom na to da je njihov život drugačiji od mojeg, ali im je istovremeno bilo drago i cijelo vrijeme su mi bili podrška. Druga, također vrlo bitna stvar koju, nažalost, mnoge mlade mame nemaju je podrška oca djeteta. Mi imamo odličan odnos, a na trudnoću sam svog partnera pripremila kada sam i sama počela sumnjati. Iako se pripremao i on, kada je saznao da sam stvarno trudna bio je malo šokiran jer... Ipak je to muško. Nikada mi nije predložio neki drugi ishod iz ove situacije, makar je i on mlad, imao je tada 21 godinu, osim da zadržimo dijete. Znali smo da ćemo imati svoju obitelj i započeti takav način života, i iako nije isto biti u vezi bez djece, ide nam i trudimo se!

MOJE ISKUSTVO Mateja i Zvonimir: zašto smo se vjenčali tako mladi

"Jedna prednost trudnoće u mladim danima bila bi definitivno lagana trudnoća i još lakši porod. Nije se uopće činilo da sam trudna. Imala sam trbuh, ali bila sam jako pokretna, čak sam i radila do 7 mjeseca... Sve mi je teklo savršeno. Što se poroda tiče, jako je brzo sve bilo gotovo. Trajalo je nekih 3 sata i prava sam sretnica jer znam žene koje su rađale po 48 sati. Rodila sam prirodnim putem, bez injekcija i lijekova. Toliko je brzo sve išlo da mi nisu niti stigli dati nešto protiv bolova."

"Dosta ljudi misli kako je za mlade mame život gotov onda kada se dijete rodi, ali kod mene nije tako. Mislim da sam se od kraja osnovne, pa do kraja srednje škole nauživala, izlazila, upoznala puno ljudi, vidjela puno mjesta i ni za čim od toga sada ne žalim. Sada moj jedan običan dan počinje rano, negdje oko 7,8 ujutro, ali imam sreću da moj sin spava cijelu noć. Prva stvar koju radimo nakon buđenja je Aleksov prvi obrok. Nakon toga ga presvučem i onda malo odmaramo dok on ponovno ne zaspi, a tada ja iskoristim to vrijeme da napravim ručak, pospremim kuću ili odradim trening. Onda je vrijeme da Aleksandar ruča, pa radim kašice... Uglavnom, dan je skroz ispunjen, od 0 do 24. Ako ništa taj čas nema za raditi s djetetom, onda se posvetiš sebi, a izležavanje je moguće samo ako neki posao ostaviš nedovršen. Jako često idemo u šetnje, a on je tako dobra beba da izdrži i par sati u kafiću dok sam na kavi s frendicama!"
"Potvrdila bih ono što znaju reći mame, da se majčinstvo ne uči i da bez obzira na godine nosiš to u sebi. Svaka majka sama vidi što njenom djetetu paše, što ne, što voli, što ne voli... Brzo sam se snašla što se toga tiče."

"Naučila sam puno toga iz ovog iskustva, a dijete me naučilo nekoj odgovornosti i potaknuo me na razmišljanje što želim u svom životu, te sam donijela odluku da želim pokrenuti vlastiti posao jer želim biti u mogućnosti pružiti mu sve što je potrebno i što želi. Također, prestala sam pušiti baš zbog bebe. Odrekla sam se cigareta i povremenog alkohola čim sam saznala da sam trudna, a toga se držim i dalje, zdravija sam i ponosna na sebe. Sve ovo ne smatram greškom, naprotiv dijete mi je donijelo mnogo toga pozitivnog i samo sam malooo prije odrasla nego moji vršnjaci."