Dina Levačić hrvatska je daljinska plivačica, a sama njena biografija ostavlja mnogo prostora za duboko divljenje. Mlada Splićanka rođena je 1996. godine, a već dugi niz godina trenira u splitskom Klubu daljinskog plivanja. Aktivno plivati počela  je kao petogodišnja djevojčica, a danas, sa samo 22 godine, već je preplivala kultni La Manche. I ne samo njega! Ona je tek druga žena (i šesta osoba) u povijesti koja je u roku 90 dana isplivala trostruku krunu daljinskog plivanja: mostove Manhattana, kalifornijski zaljev od otoka Cataline do San Pedra, a naposljetku i sam La Manche. Neupitno je, dakle, da je mlada Splićanka već odavno krenula ispisivati guste stranice povijesti daljinskog plivanja, a u njima, ruku na srce, nema mnogo žena. 

Osim toga, Dina je uspješna studentica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Sportske i fakultetske obaveze sjajno usklađuje. Na bazen ide čak 6 puta tjedno, ali to joj nipošto nije izlika da ''zabušava'' u svojim studentskim obvezama. Tvrdi da je tajna u dobroj organizaciji, a, kao da sve to nije dovoljno, Dinu njeni Splićani pamte i kao sudionicu i organizatoricu brojnih humanitarnih akcija.

Dina često naglašava da ne bi mogla živjeti tempom koji živi da nije bezuvjetne podrške njenih roditelja - majke Željke i oca Mladena. Oni su uz nju bili i danas, kada se, odlučna u namjeri da prepliva more od Visa do Splita, upustila u avanturu dugu nevjerojatnih 54 kilometra. Htjela je ponoviti uspjeh Veljka Rogošića iz 1975. godine, ali naposljetku je priči dodala svoj pečat i poučila nas da se prava hrabrost i prava snaga nikad ne krije iza pukih brojki, već se nalazi u nastojanju da nadiđemo sebe, porazimo ego i priznamo si da smo puno više od ukalupljenih mjerila ili tuđih očekivanja. 

Naime, nakon što je, zbog jakih morskih struja, otprilike sat vremena plivala u mjestu, počela je gubiti snagu i gušiti se. Tada je odlučila popeti se na brod. Ne možemo ni zamisliti kako je teško bilo donijeti takvu odliku samo tri kilometra od cilja. Cijeli 51 kilometar ostao je iza nje, ali uvjeti na moru išli su protiv nje. Ponekad smo, nema sumnje, ipak ovisni samo o volji majke prirode. A tada treba biti dovoljno hrabar da si priznaš da je, u ovom trenutku, ipak nemoguće. Za to, duboko vjerujemo, treba daleko veća snaga od one potrebne za preplivati 54 kilometra.

Ne sumnjamo da će u nekom drugom trenutku Dina preplivati puno više, svoju je fizičku nadmoć odavno pokazala. Danas je pokazala onu drugu - psihičku. Pročitali smo da sada plače i ne čudimo se. Iza nje su zasigurno mjeseci rada, a na njoj oči cijele nacije. Događalo se, još nismo zaboravili lice Luke Modrića dok je primao Zlatnu loptu. Ima gorčine. Ipak, čuli smo da je na njenoj splitskoj rivi čekaju kao pobjednicu. Kao što i treba!  Njena današnja pobjeda ljudska je i moralna, a iz nje bismo uistinu mogli izvući pregršt pouka. Počet ćemo sa onom da snaga jedne žene nadilazi njeno fizičko stanje, a njena jačina uvijek je puno veća od obujma bicepsa. 

Dinina današnja priča trebala bi biti nam poslužiti kao inspiracija. I, ne, u njoj nema prostora za patetiku i lažne utjehe. Veličinu ovog dana pokazat će samo topli, ljudski zagrljaji, brojne čestitke i vrijeme. Ovaj dan postat će jedan od onih koje ćemo pamtiti. Između svih ostalih, sad već brojnih, čestitiki, želimo Dini uputiti i ovu našu - toplu, žensku čestitiku! Hvala ti, Dina, što si naučila da je pobjeda puno više od preplivanih mora i preskočenih prepreka. Tvoja je pobjeda hrabro nošenje s njima.