Ako je itko uklonio tabu s teme borbe protiv raka dojke, to je onda spisateljica Martina Mlinarević koja se s opakom bolešću nosi već više od godinu dana. Sve svoje doživljaje, poteškoće i najintimnije trenutke borbe podijelila je u svojoj novoj knjizi Huzur, a o svakodnevnim izazovima često se oglašava i na Facebooku. Upravo to učinila je i jučer. Spisateljica, naime, potječe iz Bosne i Hercegovine. Iako je njena literarna snaga prešla i mnogo tvrđe granice, Martina je ovih dana naišla na jednu pred kojom je, ipak, morala zastati. Riječ je, naime, granicama usred Mostara gdje se spisateljica liječi. 

''Primite najljepše pozdrave iz bolnice u Južnom logoru. Za sve vas koje jebe zemljopis, da ne kažem geografija, bolnica u Juznom logoru se nalazi u Mostaru. Mostar je u Hercegovacko-neretvanskom kantonu, da ne kazem županiji. Narečeni kanton, takozvana županija, je u Federaciji BIH, koja je pak u državi Bosni i Hercegovini. Taj šupak Svemira, ako ste sretni, gledate iz daljine, a ako baš i niste, onda ste u regionu, takorekuć regiji, i nije ni kod vas ništa bolje. No, ovakvih kolosalnih nebuloza ima garantiram samo u šupku Svemira. Ovdje prisutni pacijent aka ja, stanovnik sam ZHZ županije, popularnog kantona i hitno mi je potrebno uklanjanje jajnika, jajovoda i popratne kinder jaje tematike. Jer hormonalna terapija kemijskom kastracijom ne funkcionira, a rak mi u mene hormonski ovisan milijun posto. Elem, (e ne znam kako da to prevedem za druge županije) moja liječnica od jajnika, ženskih organa, i svega ispod trbuha je u Južnom logoru, HNK. Divan je čovjek, izniman stručnjak, prelijepa zena. Godinama brine o mom ženskom zdravlju. Kad vam onkolog kaže da je neophodno raditi operaciju pred kojom sam, ne pitate se tko će vam reckati jaja, jajnike, jajovode i kinder jaja. Logično, vasša doktorica. Za jaja najbolja. Jaštaće!

Tu, naime, nastupa šupak Svemira sa svim svojim nebulozama. Naime, ja kao stanovnik Zapadno-hercegovačke županije mogu ići na liječenje u KB Mostar, takozvani Bijeli Brijeg, iako je to Hercegovačko-neretvanska županija, ali ne mogu ići na liječenje u bolnicu dr.Safet Mujić takozvani Južni logor JER je to Hercegovačko-neretvanski kanton. Jestel' me upratili?

Ukratko - Bijeli Brijeg je na desnoj, zapadnoj obali Mostara. 
Južni logor na lijevoj, istočnoj obali Mostara. 
U istom gradu, udaljene petsto metara zračne linije.

Zašto su za jaja, jajnike, jajovode i Kinder jaja za mene referentniji na Bijelom Brijegu, osim što tamo mogu hrvatske ruke odsjeći hrvatske jajnike, drugog objašnjenja nema.

Ah da, lafo sporazum. Zdravstvo u šupku od zemlje je na nivou kantona/županija. Koji nisu umreženi. I rade na "sporazum". Moja županija ima lafo sporazum sa drugom županijom, ali samo za jednu bolnicu. Ovaj put na Bijelom brijegu. Te je jedini odgovor Zavoda na pitanje zašto se ne mogu operirati podjednako i tamo i anam ovamo - zašto biste išli u Juzni logor ako ima bolnica na Bijelom Brijegu i ako tamo to rade?

Zato sto želim. Zato što od dvadesete godine radim, imam sve godine neprekidnog radnog štaza, uplaćujem zdravstveno i jebene markice, sve do ove posljednje godine s mojom bolesti otkad sam osiguranik biroa, ja kao stanovnik ove zemlje, njezin građanin, koji redovno uplaćujem sva potraživanja, imam pravo da se operiram gdje želim. Ako već zakonski mogu iz ZHZ u HNZ.

Po kojem zakonu se dozvoljava operacija gdje VI to kažete? Po kojem zakonu stanovnik ZHZ može da se operira na desnoj obali Mostara, ali ne može na lijevoj? Koliko mirovnih sporazuma je potrebno potpisati da bih svoje jajnike ostavila na istočnoj obali?

Primite najljepše pozdrave iz bolnice u Južnom logoru. Predivni ljudi brinu o meni, i sestre i doktori. Ali prema trenutnoj situaciji, jer "sporazum" ne postoji, jer mi jajnike podjednako mogu odsjeći i na zapadnoj obali, moju će operaciju očigledno financirati moji jajnici osobno, da ne kažem lično, iz vlastitog džepa, da ne kažem sopstvenog. Dakle, isto sam ih mogla cepnuti i u Americi i Zagrebu.

Zavod za zdravstveno moje županije po retardskim zakonima ove zemlje ne može me uputiti ovdje gdje jesam. Ovdje gdje jesam - jesam sama, svojom voljom, praktički dala jaja da mi padnu za domovinu.

A domovina, burazeru, domovina je tamo gdje ti je dobro. I zato ne okreći se, gdje god si otišao. Ovdje gdje živimo, nije stvar u bolnici, nego u umobolnici. Umobolnici duha. Sumraku politike. Porazu ljudskosti. Jebem ga 'ko kaže da nema podjela u Mostaru, u BIH. Haj nek proba zguliti jaje na krivoj strani. To je lutrija u kojoj nema igračkice iznenađenja.''  

Ruku na srce, nekoliko puta morali smo pročitati paragraf o tome gdje se tko liječi i situacija je krajnje bizarna i nerazumljiva. I nije problem što smo je mi, da se razumijemo, morali shvatiti, već jer ju je ova žena (čijoj se izuzetnoj snazi svakodnevno divimo) morala proživjeti. Zar nije ovo pravi birokratski posao, a sve što čovjek želi je - (pre)živjeti?

Ipak, ovo nije prvi put da se Martina, tijekom posljednjih mjeseci susrela s ljudskom bešćutnošću mehanizama koje je susrela tijekom oporavka. Spisateljica je, naime, pokazavši svoje ožiljke i tragove svoje bitke za život krasila naslovnicu Gracije, a magazin ju je proglasio osobom godine. Tom prilikom Martina je na Facebooku objavila fotografiju s naslovnice i popratni tekst  o kojem smo pisali ovdje. Ipak, fotografija Martine i njenih ožiljaka zasmetala je nekim dušebrižnicima koji se bore protiv ''neprimjerenih sadržaja'' na društvenim mrežama pa su spisateljičin post prijavili, a Facebook ga je odlučio skriti. 

U svijetu starleta i golotinje koja se nikad nije lakše shvaćala i prihvaćala, Facebook je skrio baš tragove Martinine borbe i životne škole. Spisateljici ćemo ovim putem poželjeti brz oporavak, a sustavu - da konačno progleda.