Dugi niz godina bilo je potrebno da naši trgovci i dućani 'uberu' pojam 'rasprodaja', a onda je bilo potrebno još par godina da shvate što to znači. Predugo smo mi, koji smo hodočastili po dućanima, gledali u spektakularne natpise o rasprodajama koje su označavale popuste do 30 posto i to na odabrane artikle – a oni su bili iz nekih prošlih, neprodanih, zaboravljenih kolekcija. 
Nikad neću zaboraviti dok je još u nas bilo Top Shopa (sjećate se kada smo i mi imali neke druge brendove osim onih španjolskih i švedskih?). Kupila sam jednom prilikom jedne srebrne cipelice koje su se šetale po raznim policama dućana, svaki put ispod nekog drugog popusta, dok nisu došle do one za police za odstrel – posljednji brojevi. Moj 38, nimalo poseban i nikada posljednji, našao se na njoj, ja izvadila 99 kuna i cipelice su moje! Prošlo je godinu dana, ja ih još nisam uspjela ukombinirati u nešto, kada sam ponovo ušla u dućan, i vidjela moje cipelice na polici na kojoj je pisalo 299 kn. Otišla sam do prodavačice, i pitala je kako je moguće da su ove cipele prije godinu dana bile pod 'posljednjim brojevima', a danas su opet u standardnoj prodaji. Ova sirota, nije znala ništa reći, bambi pogleda i piskutavog glasa mi je rekla da ne zna, i da ona mora napraviti što joj voditelj dućana kaže. Meni se nije dalo voditi bitku s napuhanim poslovođama pa sam otišla. 



Druga 'nepravilna' situacija dogodila se s poznatijim dućanom. Bila sam u stranom gradu, u izlogu Zare sam vidjela neke sandale na koje sam odapela. Mislila sam si tada da neću riskirati čekanje Zagreba i potencijalnu situaciju – joj, da ali te su sandale bile baš samo za taj dućan… pa sam ih kupila na licu mjesta. Kroz 9 mjeseci 'dohodala' sam i do naše Zare, i na počasnom mjestu ispod znaka 'nova kolekcija' vidjela svoje sandale – full cijena. Uzela sam sandalu, došla do prodavačice i pitala je za mišljenje oko pozicioniranja ovih sandala i zašto su na novoj kolekciji, a stare su 9 mjeseci, kada mi je prodavačica odbrusila da su to pravila dućana i da ako želim, mogu kupiti, ili ne moram kupiti sandale. Prodavačica je rekla ultimativnu istinu, da - to je moj posao kao bezbrižnog kupca – kupiti ili ne, ali ja sam baš cjepidlaka kada je netko bezobrazan. Pa sam odlučila da je moj posao ovaj put pitati poslovođu dućana za mišljenje, jer eto, 'mene baš to zanima, kao kupca' pa je uskoro pred nas došetala jako važna persona.
Išla sam joj na živce od prvog udaha, a pogotovo kad su došle rečenice s upitnicima na kraju. Rekla mi je ni više ni manje, da sam se zabunila, i da sam sigurno kupila sandale sada nekada, a ne prije skoro godinu dana. Ne lažem vas. Ona je mene šokirala odgovorom. Počela sam se i smijati pred njom. '– Ček' malo, ne da sam mašila nego sam još i malo luda?' Nije dovoljno da je bila neuljudna i bezobrazna, s patronizirajućim stavom, još me uvjerava da ne znam kada sam i što kupila. Da, još jedna koja prodaje odjeću u dućanu  i ne zna kako se treba s kupcima razgovarati. Svi smo iskusili njihov šarm. Ja sam ovu opisala u mailu kojeg sam poslala direkciji u Zagreb; meni je arogantnih ljudi puna kapa. A pogotovo onih koji ne znaju raditi svoj uslužni posao. 

No, ovo nije još jedan tekst o ponašanju prodavačica na radnom mjestu s predznakom 'fashion'. Ovo je tekst o rasprodajama i onima koji koriste sve rupe kako bi u blagajnu pospremili što više. Nisu za sve krivi trgovci, pa tako ni za prevare kupaca. Za to je još jednom kriv neuređen sustav. Sustav bez odgovarajućih posljedica za individualne slučajeve. Kako su inspektori sada, među ostalim, otkrili, pojedini trgovci reklamiraju 'staru' redovnu cijenu puno višom nego što ona jeste, pa na nečemu što košta 11,19 kn, na reklamiranom proizvodu ta cijena stoji pod 13,99 kn – što u konačnici kupac smatra povoljnijom kupovinom, veći je popust koji mu se nudi. A to je sve laž i prevara. Jednostavno rečeno. Konkretno, u slučaju kada su gore spomenuti inspektori ulovili trgovca kako je samo dan prije rasprodaje određenog artikla dodatno podigao cijenu proizvoda, kako bi kupac imao dojam još većeg popusta, isti je prošao samo s upozorenjem, odnosno - 'nepravilnost je otklonjena tijekom inspekcijskog nadzora' i svi sretni. Moja lova ide na trgovca koji je odmah nakon izlaska inspekcije vratio inkriminirajući papir na staro mjesto. Koliko je puno dućana za obići… koliko je malo inspektora koji moraju sve pročešljati, a Hrvati su pod teretom poreza i svega ostalog postali jako okretni u zamagljivanju istine i prikrivanju nepravilnosti. 
Tako da je još jednom, ova malena simbioza države i njezinih pravila, te Hrvata i njihovih načina, rezultirala manjkavim poslovanjem i na kraju manjkavim rezultatima. Pa čak i kada su rasprodaje konfekcije u pitanju.