Sjećate li se Samanthe jednoj epizodi Seks i grada, kada je bila na ručku u finom NY restoranu, pričala je na telefon kada joj je došao konobar i zamolio ju da prekine razgovor, jer restoran ne dozvoljava pričanje na mobitel. 'Smeta drugim gostima.' Na to je Samantha ukazala na klinca stol do, koji je vilicom lupao po čaši, i zajedno s mamom proizvodio buku koja je nadglasavala nju, na što je konobar odgovorio – ne možemo ništa učiniti. Dijete je u pitanju. A onda je Samantha uzela stvar u svoj ruke. 'Razumijem da vaše dijete i ja moramo koegzistirati u ovom gradu, ali možda bi ga mogli odvesti na neko prikladnije mjesto gdje može dobiti 'happy meal', kako bi ja imala još sretniji obrok.' ..na što je dobila pesto rezance zafitiljene u bijelo odijelo. Od klinca.
Prema pisanju Independenta, stvar je u svoje ruke uzeo i vlasnik restorana u Gloucesteru, tako što obiteljima s djecom, koja dođu u njegov restoran daje u ruke 'pristojnu poruku' u kojoj ih moli da svoju djecu drže 'pod kontrolom', kako ne bi ometala druge goste restorana. Među onima koji su posjetili ovaj curry restoran bio je i čovjek koji je ostao šokiran tim potezom. 'Dvije minute nakon što smo sjeli za stol, došao je konobar i uručio nam poruku. Ostao sam zatečen jer moja kćer ima 7 i nikada ne radi kaos na javnim mjestima. Bilo mi je tako neugodno da sam odlučio otići sa ženom i djetetom u jedan restoran niže u ulici.'

A što je uvrijedilo tog oca? Na poruci je pisalo; 'Molimo sve goste koji su došli na obrok s malom djecom, da drže razinu galame na razumnom nivou te da ne dopuste djeci da trče svuda po restoranu. To je jako opasno budući da naše osoblje često nosi u rukama jako vruću hranu. Također, nepromišljeno je i naspram ostalih gostiju. Imajući na umu dobrobit naših gostiju i osoblja, zadržavamo pravo odbiti pružiti uslugu.'
Vlasnik restorana stoji kod svoje odluke, a svoj postupak pravda nezgodnim situacijama iz prošlosti. 'Poruku dajemo svim gostima koji dođu s djecom, da ih podsjetimo da djeca budu tiha i da ne trče okolo, zbog vruće hrane u rukama konobara. Svi reagiraju normalno na poruku, a nikada ju ne dajemo gostu na ružan način s ružnim namjerama. Gospodin koji se digao i otišao je smatrao da smo bezobrazni. Mi smo mu rekli da nam je žao i da ju dajemo svim gostima. Djeca su kod nas uvijek dobrodošla.'

Pod cijenu javne giljotine, priznajem da se slažem s vlasnikom restorana. Danas je odgoj djeteta znanstvena fantastika u kojoj demokraciju predvode klinci, a roditelji puštaju slobodno izražavanje potomaka na sav glas. Djecu treba voditi po restoranima, galerijama, muzejima, svijetu… širiti im vidike i poglede na život. Dati im da probaju sve. Samo što im pritom treba dati i osnovne upute o pristojnom ponašanju kada su na takvim mjestima. Djeca prolaze kroz različite faze ponašanja, znamo svi. Ne pričam sada o tome da li klinac leži na podu u dućanu i vrišti jer nešto nije dobio. Mislim da je svaki roditelj to probao barem jednom. Pričam o poštivanju tuđeg vremena i u konačnici novca koje drugi gosti ostavljaju za dobivenu uslugu. Pričam o tome da roditelji ne vide da su njihova djeca 'pain in the ass' ostalim gostima ili osoblju restorana. Ne mora netko mrziti djecu ako želi da se djeca na takvim mjestima ponašaju pristojno. Nitko ne očekuje uštirkane kragnice na zalizanim frizuricama i da uspravno sjede za stolom kao da je u pitanju Engleska početkom 20 st., ali da mogu sjediti i crtati – mogu. Jasno, ako nemaju mobitele u koje bulje. Nema ništa loše ni u tome da se klince profura kroz restoran, ako restoran ima nekakve zanimljivosti, ali da je cijela ta priča pod kontrolom roditelja, koji su u konačnici odgovorni za svoju djecu i to kako se ponašaju. Jednom smo bili u restoranu u kojem je 5 klinaca (2-8 god.) trčalo po cijelom restoranu, zavlačilo se među stolove, gurkalo nam stolice, dok smo mi 'u miru' jeli svoja jela.

Konobar je bio iznerviran do daske, ali ništa nije govorio jer ne smije, manevrirao je s tanjurima dok su se klinci 'igrali'. Na kraju je meni puknuo film kada se neka klinka počela provlačiti između mene i moje mame, da bi se popela na ogradu (s koje može dunuti 10 metara, btw), pa sam joj rekla – ajde zlato, bježi odavde, ne smiješ se tu igrati.' Mene nitko nije zalio s pestom po kosi i outfitu, ali sam umjesto pesta dobila šokirane poglede stola do (s djecom) – big deal.
Moje dijete, ja i ostatak moje obitelji smo došli pojesti ručak u restoran. Želimo ga pojesti u miru, ne želimo da nas klinci bez kontrole guraju dok trče između stolova i da pritom vrište. I kako je to problematična izjava, u odnosu na klince koji urlaju i trče po restoranima jer roditelji napokon imaju malo mira?