"U redu je ponekad osjećati se loše. Ponekad. No ako je taj osjećaj konstantan te vas psihofizički spusti u energetski minus, prijeko je potrebno pronaći način da si pomognete. Ispričat ću vam svoju priču, vjerujem da će se mnogi prepoznati. 
Svi volimo biti okruženi ljudima koji šire zaraznu pozitivu, ne volimo negativne ljude. No, ti 'negativci' nisu nužno loše osobe, već duboko u sebi pate. Još uvijek se premalo pažnje daje tom tom problemu, a mnogi će za takve ljude reći da su slabići. To je ustvari hipersenzibilnost. Ja sam takva i nije mi problem priznati. Oduvijek.

Kod mene se sve počelo mijenjati u tridesetima. Shvatila sam u međuvremenu da su to godine u kojima žene počnu doživljavati psihičke promjene. U dvadesetima nisam stajala, neumorno sam radila na svojoj karijeri, tempo je bio sulud. Onda su stigle tridesete, s njima i značajne promjene.
Nakupilo se u meni smeća koje nisam čistila na vrijeme. Bilo je tu svakakvih situacija s ljudima koji su me počeli iskorištavati i iscrpljivati, obiteljska situacija, prekid dugogodišnje veze, stagnacija u poslu. Počeo mi se mijenjati pogled na svijet koji sam naglo prestala idealizirati, taman je tad počela i svjetska kriza, pad moralnih i društvenih vrijednosti. 
Odjednom me sve to počelo pogađati, izolirala sam se od ljudi, postala prekritična prema svima i svemu, pa i prema sebi. U međuvremenu sam ušla u novu vezu, s glazbenikom, počeli smo raditi našu mjuzu koja mi je donijela novi glazbeni početak, odlične pjesme, prve Porine, svirke, ali i dalje sam oscilirala s promjenama raspoloženja. Tada nisam bila tog svjesna, ali negativa me ozbiljno načela.

Taj osjećaj je teško opisati, kao demon je koji u tebi raste i uništava te. Čitala sam knjige o snazi podsvijesti koje su mi pomagale, no počele su boljke sa želucem. To me prilično ispatilo, dosta sam smršavila i izgledala sam grozno. No tada sam još imala snage da uzmem stvari u svoje ruke, počnem vježbati, bolje se hraniti i nakon pet godina vratila sam kilažu.
Zatim panika, anksiozni napadi zbog kojih ostaješ bez zraka, imaš osjećaj da će ti srce otkazati, znojenje, osjećaj bespomoćnosti. Gnjavila sam svoje bližnje kukumakanjem, nisu u početku niti oni shvaćali što se to sa mnom događa.
Tada sam se skroz izolirala, povukla se medijski, počela sam gubiti kontrolu nad sobom zbog emotivnih ispada. Euforično sam reagirala kad bih se osjećala ok, a gnjevno, bijesno, svađalački kad bi me nešto smetalo ili pogađalo. Znaju to dobro ljudi s kojima sam frend na društvenim mrežama i koji su se sigurno priupitali što se to s Kindlicom događa. Negativu sam pokušala izbaciti kroz gnjev, potpuno krivo.

S druge strane, razvila se ogromna empatija prema životinjama, nemoćnima, volim kad mogu pomoći nekom u nevolji, počela sam spašavati jadne životinje s ceste. No, sve je to utjecalo na moje emocionalno stanje i kaos u glavi.
Eskaliralo je kad nisam mogla više kontrolirati emocije, u par navrata sam reagirala kao prava luđakinja, imala sam snage samo za plakanje. Konstantan umor, glavobolje, teška unutarnja bol koja razara... misli, crne misli, neopisvo je to. 
Na kraju se više nisam mogla ustati iz kreveta. To je bilo prošle zime. No ipak, duboko u sebi znala sam da sama moram poduzeti nešto, ne mogu to drugi. Imaš dva izbora, vegetiranje i potpuni slom, ili skupiti zadnje snage atoma i otići po pomoć. Otišla sam psihijatru, dijagnoza depresija. Čovjek ne vjeruje da je to bolest dok je sam ne iskusi. Pomogli su mi antidepresivi u početku, počele su nestajati crne misli. Nisu skroz nestale, još uvijek osciliram, ali manje ih je i to je prvi korak. Kad si dugo u takvom stanju, oporavak traje. To je proces.

Ono što je na mene definitivno najviše utjecalo je otkriće holističke medicine, prirodne energetske terapije koje mi zasad daju najviše rezultata. Otkrila sam Health centar, predivnu obitelj Čižmek koja je tome potpuno posvećena, a sve je pokrenula vlasnica Štefanija koja je i sama bila u sličnom stanju. S njom prolazim terapeutske razgovore koji zaista podižu volju i energiju, zato je bitno biti okružen ljudima koji to razumiju i koji te svojom pozitivom napune. Antistres masaže cijelog tijela, masaža glave, stopala, leđa, to mi je doslovno vratilo dobru energiju. Nakon svakog tretmana osjećam se lagano, ispunjeno, ljudi to osjete. Bolje sam. Napokon sam bolje. Osjećam da idem prema pozitivnoj nuli. Dugo sam bila u minusu, treba vremena da se sve stabilizira, bez oscilacija. Rad na sebi je bitan, najbitniji. Odbijala sam energetski ljude, posao, jer takve posljedice ostavlja negativna energija. 
Odlučila sam opisati svoje iskustvo zato što znam da ima puno ljudi, i poznatih osoba koji su u sličnom stanju, ali boje se progovoriti o tome. Smatram da je ipak bitno biti otvoren kod takvih tema, jer hej! Pa ljudi smo od emocija, nismo roboti.