Došao je i taj veliki dan. Hrvatska igra svoju prvu utakmicu na Svjetskom prvenstvu, a ja ću biti tu uz njih. Dobro, ne baš uz njih u jednoj od soba Radisson hotela u Kalinjingradu, ali tu na tribinama stadiona večeras u spektaklu protiv Nigerije. Zadnji put kad sam vam tipkala imala sam nekih planova oko Saudijske Arabije i mog Saida, ali kako su oni igrali u Moskvi - i izgubili od Rusije 5-0, a ja sam morala putovati za Kalinjingrad, nismo se više imali prilike vidjeti. Ima vremena. Bit ću ja tu u Rusiji još dugo. 

Stadion u Kalinjingradu gdje naši igraju protiv Nigerije. Bit ću na tribinama večeras; prošlu večer provela sam u Raddison hotelu gdje je repka prenoćila...

Uglavnom, neću vam pričati kako mi je protekao put do Kalinjingrada, nije baš bilo med i mlijeko, promijenila sam nekoliko prijevoznih sredstava, i skoro ostala na bezinskoj postaji usred ničega u Latviji... pa onda opet u Litvi uskočila na krivi vlak pa se skoro odvezla u Bjelorusiju. Od Sankt Petersburga do Kalinjingrada moraš proći tri drzave, Estoniju, Latviju i Litvu. A sami Kalinjingrad teritorijalno uopće nije povezan s Rusijom.

Kalinjingrad je kao neka ruska enklava na Baltiku s velikom njemačkom ostavštinom, ali sve skupa ne baš atraktivan

To je kao neka mala ruska enklava na Baltiku, važna luka i strateška točka. I zanimljiv mali grad s velikom njemačkom ostavštinom. Iako je dio uz rijeku i katedralu vrlo simpatičan, grad sam po sebi nije baš posebno atraktivan. A da vam ne pričam što su mi sve ispričali neki Rusi o Kalinjingradu. 

Grad krijumčara droge i oružja, a prostitucija cvjeta

Rekli su mi da je grad carstvo krijumčara droge i oružja, da je dosta kriminala unutar eklave, a da posebno cvjeta prostitucija. Navodno u gradu ima više od 5000 prostitutki, a vjerojatno ih je sad i mnogo više kad je u tijeku Svjetsko prvenstvo.

Centralni gradski trg jučer su preplavili naši navijači. Iz barova navečer čule su se naše pjesme, bilo je baš lijepo

Odmah po dolasku sam se sprijateljila s jednom ekipom navijača iz Australije. Petar je iz Solina, živi u Brisbaneu, Mathew je kao Mate, a živi u Sydneyu, a njegova žena je Agnes. Oni su svi otprilike u 30-ima, lijepo izgledaju, nisu onaj huliganski tip navijača i brzo smo se sprijateljili i završili na večeri u centru grada. Tu večer centralni trg i barove oko njega preplavili su naši navijači i bilo je doista lijepo sa svih strana slušati hrvatske pjesme i veselje.

Doista nisam ovdje jedina navijačica iz Hrvatske, došlo je i puno drugih cura. Laž je da samo dečki vole nogomet

Ni traga huliganizmu i neredima. Moram priznati da me bilo malo strah jer sam čitala da bi baš u Kalinjingradu moglo biti nekih nereda, a nije baš da mi se sviđa pomisao da se huligani tuku oko mene. 

Kockice na mojim obrazima: dečki su uletavali s domoljubnim forama

Imala sam na sebi hrvatski dres, i kockasti šal, lijepo sam si posložila make-up s hrvatskim zastavicama na obrazima, i raspustila kosu do pola leđa. Naravno, u moru pijanih navijača, barem njih desetak posto mi je pokušavalo uletiti s nekim ispraznim domoljubnim forama. Dobro, imam iskustva u tome pa sam se uvijek prijateljski uspjela obraniti.

Ma sve kulturni navijači ovdje, jučer ni traga neredima mada su mi rekli kako se očekuju baš u Kalinjingradu

Preko veze upala sam s prijateljima u bar Radissona

Uz pomoć mog prijatelja koji ima veze u nogometnom savezu ušla sam u hotelski bar hotela Radisson i s mojim novim australskim prijateljima sjela na piće. To je dotad bilo najbliže sto sam se približila igračima, jer mogao je sada pokraj mene proći osobno Luka Modrić ili Vedran Ćorluka, ali oni su vjerojatno bili gore zatvoreni u svojim sobama. Ipak, bilo je tu ljudi s oznakama reprezentacije, možda neki pomoćni treneri, ostalo osoblje reprezentacije.

U Raddison gdje su odsjeli Luka Modrić i drugi dečki probila sam se preko svoje veze u nogometnom savezu

Malo sam gledala ima li itko zanimljiv, ali nisam uspjela doći ni u kakvu priliku da s nekim razmijenim tri, četiri riječi. Jedini kojeg sam prepoznala tamo bio je onaj Vrbanović, koji je dobio tri godine zatvora zajedno s Mamićem. I čitala sam, a sada i vidjela, da on i dalje predstavlja Hrvatsku, iako je čovjek osuđen na zatvorsku kaznu. Prije koju godinu možda bih se nekako našla u situaciji da mi Vrbanović plati piće, ali čovjek sada tone pa ne bih baš da i mene povuče dolje. A nisam još ni zaplivala kako treba. 

Jake policijske snage osiguravale su hotel Raddison gdje je spavala naša repka

Ono što me zaprepastilo tada, a i kasnije kad smo otišli u jedan drugi bar, da je hrpa hrvatskih navijača završila u zagrljajima ruskih djevojaka. Obzirom na okolnosti i situaciju - rekla bih - ne besplatno. Ali zapanjujuće je bilo vidjeti hrvatske navijače u svim kutevima barova i restorana, kako se grle i ljube s lokalnim djevojkama.

Ulice su pune lijepih djevojaka, ali njihovi zagrljaji nisu besplatni

I na ulicama je veliki broj doista lijepih, sređenih djevojaka koje pogledom otkrivaju kako se ne radi o curama koje su nevino izašle u provod. One snimaju, skreniraju i pogledom prema hrvatskim navijačima otkrivaju kako bi se mogli zajedno dobro provesti. Ništa ofenzivno niti neukusno, jedan pogled otvkriva sve. I vidjela sam nekoliko doista prekrasnih, visokih i zgodnih djevojaka u zagrljaju mnogo starijih, ne pretjerano oku ugodnih ljudi s hrvatskim dresom na sebi. Očito ona brojka o broju prostitutki u Kalinjingradu i nije daleko od istine.

Danas je veliki dan, bit će fešta i veselje cijeli dan, a onda na stadion
Ja sam sa svojim novim društvom imala jednu zanimljivu večer, malo smo se i napili, ali sve u dozama civiliziranosti. Danas je ipak veliki dan, bit će fešta i veselje cijeli dan, a onda na stadion. Danas mi je isključivo nogometni dan i ne razmišljam ni o čemu drugome. Sutra kad se vratim u Sankt Petersburg razmišljat ću o drugim stvarima. Vjerojatno o Saudijskoj Arabiji. Baš mi je zanimljva ova moja mala avantura...