Nije prošao jedan sat da se nije oglasio netko po pitanju IK, na nekoj od društvenih mreža ili portala ili blogova… Tko je u pravu, tko nije, to ostavimo zdravom razumu pojedinca.
Nažalost, društveno pitanje ubijanja žena i maltretiranja istih, kao i ostalih manjina, ovaj put ne možemo tražiti u Biblijama. Nema tu prevelike korelacije, osim ako krenemo kopati po vjeroispovijestima ubojica koji su te zločine i počinili (možda bolje ne onda).
Uplitanje Crkve jest ružna fraza koja odmah stavlja u negativan kontekst samu vjeru pojedinca, a to uvijek završi drvljem i kamenjem. Neka bude dovoljno reći da ekipa koja je prošetala glavnim gradom ovu subotu, nije imala puno pojma o tome što je Istanbulska i neka ostane na tome. Ne treba vrijeđati te ljude, oni jednostavno nisu znali što čine. Idemo mi ostali sada sjašiti s rađanjem i opstankom općepoznatog sindroma u Lijepoj Našoj – zvan 'generali poslije bitke' i smanjiti entuzijazam u vrijeđanju pojedinaca koji su, u konačnici, tako jebeno organizirani, kao što 'generali' nikada nećete ni biti.

A što sad?

Organizirana ekipa pristigla od svukud, bila je ujedinjena u svom naumu. U obrazloženom stavu i ne baš. Stav im je ispao nekada putem, jer u montiranom isječku index.hr-a, na pitanja – zašto su osobno protiv ratifikacije, odgovarali su šaroliko i hrvatski argumentirano. Ljudi koji žele smanjiti zlostavljanje nad ženama redom su 'svi štakori koji žive na račun drugih', kako je jedan gospodin primijetio; drugi je kategorički rekao da ne želi da mu djecu u školama uče pedofili pedofilijama; treći ne želi pederluk i kurvarluk, dok je četvrti siguran da iza svega stoje masoni, partizani i komunisti.

Vrijeđanjem pojedinaca jer imaju vlastitu volju i pravo na vlastito izražavanje svojih misli i osjećaja nećemo ništa napraviti nego samo produbiti jaz. Bilo bi super kada bi to bilo rješenje, ali nikada nije. Ti ljudi su sebi u pravu kao što je zdrav razum sebi zdrav. Patroniziranim vrijeđanjem dobivamo kao narod, još manje. Uostalom, mi kao liberalci, nije li na nama da budemo upravo ti koji ne vrijeđaju druge jer imaju drugačije mišljenje? Demokraciju smo željeli, sada ju i imamo. To što je pola naroda nepismeno ili ne zna razlučiti znanost od vjere jest problem nas samih. A vladajućima itekako savršeno odgovara narod koji nije u stanju zbrojiti dva i dva, odnosno barem većina naroda. Ovo nije vrijeđanje, da se niste usudili sad raspaliti. Ovo je nabrajanje činjenica, koje su nam se podastrle u subotu pod noge. Nama, liberalima. Kao dokaz tome evo još jedan primjer što se ustvari dogodilo u subotu, slušala sam na nekom radiju; kada su na prosvjed došle kontra-prosvjednice i krenule razvlačiti transparent, nekoliko žena iz prosvjeda došlo je pogledati što piše na transparentu. Nakon što su ušle u razgovor s kontra-prosvjednicama, dale su si ruke i zaključile da ustvari misle isto! Dakle, na ovaj prosvjed došli su izmanipulirani neistinitim činjenicama od strane vrlo, vrlo čudne skupine ljudi. Opet, nije vrijeđanje. Meni je uvijek čudno kada si netko uskače u usta, kao na primjer ti ljudi, s obzirom na sadržaj kojeg propagiraju, obojani u boje kršćanstva koji pak zastupa dijametralno drugačije vrijednosti kod ljudi. Realno, to je čudno.

Ono što nas sve sada treba brinuti, sve do jednog koji sudjelujemo u javnim raspravama po ovom pitanju jest činjenica da ta masa ljudi ima djecu i unuke. A ako znamo da pred kamerama ne kažemo baš sve što mislimo, onako baš iskreno i duboko iz srca, onda samo možemo zamisliti što kažemo po pitanju pederluka i kurveraja unutar svoja četiri zida. Dok slušaju maleni.
To je ono što nas sve treba brinuti, sada kada je priča o IK došla tamo gdje i treba biti, pod potpisivanje onih koji odlučuju o tome. Mi ostali, dobili smo što smo htjeli, napokon.

A sada se trebamo koncentrirati na obrazovanje. Dokle god iz kuća ovakvih ljudi koji su nam pokazali kolikim IQ-om i još bitnije EQ-om barataju, izlaze maleni mozgovi koji upijaju kao spužve… dokle god na javnoj televiziji krkan priča kako je i što izbio vlastitoj supruzi, a medij to pušta u javnost jer zna da će se o tome pisati i pričati, upravo od strane ljudi koji ne poznaju važnost javne komunikacije… džabe smo krečili. Ovo je narod koji ne izlazi na ulice pod niti jednim uvjetom osim ako ne sadrže riječi pederluk i kurveraj. Ljudi ne žele pedofile u školama, ali se ne bune protiv minornih zakona o istima, ili činjenice da im je možda upravo prvi susjed bivši pedofil o kojem ništa ne znaju niti postoji trag o zločinu. Ovaj narod se ne buni protiv očitih i transparentnih pljački koje nas svakodnevno bombardiraju kroz novinske članke. Ovaj narod se buni jer ih je u njihovoj vjeri instrumentirao jedan jaki kanal. Isti taj kanal koji sada sudjeluje u stvaranju novih zakona o pobačaju.

To je ono što nas sada treba brinuti. Mene samo brine, da li je vlada žrtvovala svoj stav po pitanju Istanbulske, jer će dopustiti rađanje novog zakona o pobačaju, koji će nas potencijalno svrstati bok uz bok poljskom scenariju?
Naše obrazovanje je jedino koje može spasiti ovu kaljužu u kojoj smo se našli.
Izumiranje generacija i potpuna reforma obrazovanja mlađarije čiji roditelji nisu imali za avionsku kartu do Irske. A dotad, obratimo pozornost na stvaranje novog zakona kojeg pišu muški stručnjaci i Crkva, a tiče se žene i njezinih izbora.