Malo tko nije čuo za Dinu Levačić i njezin pothvat da otpliva dionicu Vis - Split. Mlada, uspješna, ambiciozna, zgodna, simpatična... ovo su samo neki od epiteta kojima možemo opisati Splićanku čiji sportski duh nije klonuo niti nakon što je tri kilometra prije cilja morala odustati. Osim što je uspješna u plivanju, studira i na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Nakon što je prošlo nekoliko dana od pokušaja preplivavanja 54 kilometra od Visa do Splita i prekida tri kilometra prije cilja zbog vremenskih neprilika, kontaktirali smo Dinu da vidimo kako se osjeća nakon i ovako velikog uspjeha.

''Iskreno, tada odmah nakon sam se osjećala psihički puno bolje nego što drugi misle. Za mene osobno je bilo iznenađujuće malo suza. Znala sam da sam dala sve od sebe i fizički i psihički i na svim ostalim razinama. Brzo su prošli razočarenje i tuga. Sad se treba fizički do kraja oporaviti, ali ostalo je sve dobro.''

Zanimalo nas je planira li Dina ponovno pokušati otplivati tu istu dionicu i ako da, kada. Rekla nam je da sigurno u ovoj godini ne, a dogodine još ne zna. U povojima postoje neki drugi planovi za iduću godinu, ali o tom potom. ''Treba još razmisliti, rekla sam da ima još vremena  s obzirom na to da, u ovome čime se ja bavim, sam mogu reći - ''beba''. Ovo je nešto čime se više bave ljudi koji su istih godina kao moji roditelji, a ne kao ja. Ima ljudi koji plivaju tako velike dionice u svojim 50-im, 60-im godinama. Tako da ima još dosta vremena za mene. I sam Veljko Rogošić je tu dionicu plivao u svojim 30-im godinama. Naći će se sigurno vremena.''

Simpatična Dina kaže kako se jučer cijeli dan odmarala, ležala i spavala. A danas popodne će već otići na bazen malo se rasplivati.

Pitali smo ju i je li naišla na predrasude i jesu li ju drugačije gledali zbog toga što je žena, a odlučila se za takve podvige. ''Do mene, iskreno, nije ništa došlo. Malo sam jučer čitala komentare na portalima kako nisam mogla zaspati od adrenalina i od svega. Uglavnom su sve pozitivni komentari, ali uvijek se nađe i onih kao ''što joj to treba?'', onih po kojima je najbolje da sjedim doma i ne radim ništa. Meni je najbitnije da me ljudi oko mene podržavaju u tome što radim. Za ostale, što im ja mogu, ako im smeta, ne moraju slušati ni čitati.''

''Ta dionica, pogotovo za nas Dalmatince, je posebna kako je Vis najudaljeniji naseljeni otok, ta neka nit poveznica do središnje Dalmacije. I još to što je čuveni Veljko tu dionicu otplivao 1975. godine, pa mi se činilo kao logičan korak, kako se čekalo da nešto veliko otplivam i na domaćem terenu. A tu je kao cilj bila i borba samim sobom i sebi, neću reći dokazati, ali pokazati da se stvarno sve može kad se hoće i da ne trebaju postojati neke predrasude i slušati druge. Ne treba slušati druge, nego ići za nekim svojim snovima, željama i ambicijama i to je to.''

DINA LEVAČIĆ Ne plači, Dina, ponosni smo na tebe

Zanimalo nas je i kako izgleda Dinin život izvan vode. ''Sve ovisi o dobu godine. Kad traje akademska godina puno sam na faksu, pa treniram jednom dnevno jer ne stignem drugačije. Ovisno o tome kad mi je faks, odem prije ili poslije na bazen. U slobodno vrijeme se družim s prijateljima, ništa prespektakularno. Kad su praznici treniram dva puta dnevno, malo doma odmaram, gledam televiziju, odem do grada. Nisam baš od izlazaka'' rekla nam je Dina.