Danas je nepravomoćno na 30 godina zatvora osuđen David Komšić (20) koji je 22. veljače 2017. godine ubio svoju trudnu djevojku Kristinu Krupljan (19) nanijevši joj 88 ubodno reznih rana. U obrazloženju presude, sutkinja Sanja Mazalin među ostalim je ukazala i na težinu i monstruoznost ovog čina; da je nesretna djevojka umrla odmah, Davidu bi bilo suđeno za 'ubojstvo'; ovako, dok joj je zadavao 88 rana, ona je bila svjesna okrutnosti i suočena s izvjesnim smrtnim ishodom, što ovaj slučaj prebacuje u kategoriju 'teškog ubojstva'. 

'David Komšić ni u jednom trenutku nije iskazao kajanje i to je posebno zabrinjavajuće. Ali sada konačno mora preuzeti svoju odgovornost. Ovo je poruka i da će počinitelji biti pravično kažnjeni. Kad se ogole sve suhoparne riječi ovo je jedna tragedija, ovo je potresna smrt mlade djevojke na pragu života i koja je nosila još jedan život... Tragedija je i to što je to učinio mladi čovjek. On je zavio u crno ne samo Kristinine roditelje, već i svoje roditelje, ali i društvo jer u ovakvom društvu nitko ne želi funkcionirati! 
Ukazujem na riječi jednog od naših psihijatara da djeci ne treba dozvoliti potpuno liberalan odgoj... Stoga svi skupa kad uočimo neki problem, ne gurajmo ga pod tepih, ne zatvarajmo oči, ne prebacujmo odgovornost na drugog. Zaštitnički stav može biti kontraproduktivan... Potrebno je mladima ukazivati da je nužnost biti samoodogovoran, na nužnost prihvaćanja drugih mišljenja, humanost i nenasilje moraju biti postulati... Ne tolerirajmo nasilje, niti u školi, niti u cesti, niti prema partnerima...' izjavila je među ostalim sutkinja Mazalin.

Bez obzira na presude, pravde i kazne, ovakvi slučajevi nikad nemaju happy end. Dvije obitelji nosit će svoje križeve do kraja svojih života. Svatko u svojoj boli. Nitko ne može vratiti mami ubijene Kristine njezino dijete, i nitko ne može vratiti vrijeme u obitelji Komšić – kada bi možda Davidov otac, primijetivši prve znakove nasilništva, ozbiljno porazgovarao sa sinom, ili mu možda uputio kakvu kaznu, oduzeo mu auto ili što već se radi s privilegiranom djecom kada pretjeraju. 
A osim par nesretnih sudbina iz ovog slučaja, što nam još ostaje? Ostaje nam visjeti nad glavama činjenica da je ova sutkinja udarila šakom o stol, za razliku od mnogih prije nje. Pa i u slučaju ovog mladića. Podsjetimo, prošle godine Županijski sud u Velikoj Gorici odbacio je žalbu odvjetništva i prihvatio onu obrane te Komšiću preinačio prvostupanjsku presudu kada mu se sudilo za izazivanje prometne nesreće u kojem je poginuo pješak (72); umjesto dvije godine zatvora, dobio je godinu i dva mjeseca. Sud je zauzeo stajalište da prvobitna prvostupanjska presuda (dvije godine) odudara od sudske prakse sudova u Hrvatskoj, odnosno da je predrastična. Pre.Drastična.

 
Također, krajem prošle godine protiv Komšića je podignuta optužnica i za protupravno oduzimanje slobode i oštećenja tuđe stvari – koje se odigralo par mjeseci prije divljačkog ubojstva, kada su on i njegova trojica prijatelja presreli Kristinin automobil i u naletu bijesa napao Kristinu, tako što joj je nabio glavu na upravljač. Potom su on i prijatelji krenuli udarati po vozilu i gurati ga nizbrdo. 
Na stranu sudovi i individualne i apsurdne presude kojima svjedočimo iz dana u dan, čast izuzecima poput sutkinje Mazalin… tko može spriječiti ovakve situacije? Upravo okolina koja, kao što je sutkinja i rekla, neće ignorirati znakove i koja neće tjerati sve pod tepih te svaljivati odgovornost na druge. Roditelji su ti koji moraju vidjeti i reagirati. Škola i stručnjaci moraju to prepoznati i reagirati. I obični susjedi koji se 'ne žele petljati' moraju prepoznati svoju odgovornost i reagirati. Pojedinci i svi oko njih moraju snositi odgovornost za svoja djela, a to će djeca učiti od najmanjih nogu, u domu u kojem rastu i u okolini u kojoj se kreću. Dokle god otac viče na sutkinju da je presuda osnovana na tome što je David iz Bosne, ne uzimajući u obzir da je njegovo dijete oduzelo život na brutalan način, što može dijete koje raste u takvom okruženju naučiti? Što je bitnije? Otkud dolazi ili odgovornost za vlastito ponašanje?

Uostalom, mi sami se moramo zapitati u kakvom društvu želimo odgajati vlastitu djecu. U onoj u kojoj se gleda isključivo na nacionalnost, socijalni status ili trenutne privilegije odabranih? Ili u onom u kojem ćemo moći pustiti kćer u večernji izlazak bez bojazni da će ju napasti bivši dečko koji će možda imati 'provalu narcističkog bijesa'.
Ako dopuštamo klincima da o sebi misle da su veći od života, ne učeći ih nikakvoj moralnoj, etičkoj i u konačnici humanoj odgovornosti, ništa se neće promijeniti. 
Današnja presuda dobar je prvi korak prema toj promjeni. Ako nikako drugačije, da javnost bude svjesna kako se na ovakve zločine neće gledati kroz prste. Ili socijalne statuse. Ovo je presuda u kojoj zlostavljane žene moraju moći vidjeti slamku spasa i ne posustajati kada su u pitanju prijetnje i zlostavljanje. Dovoljno je samo jednom progledati kroz prste i možda baš taj put bude prekasno. Ne ponovilo se!