Često mi se na društvenim mrežama pojavljivao oglas za tečaj plivanja s repom morske sirene. Iako sam se uvijek samo nasmijala i odskrolala dalje, ovaj put sam odlučila kliknuti i javiti se organizatorima, klubu Male sirene. Čuli smo se telefonski i dogovor je brzo pao. Sutradan sam već bila na bazenu u Utrinama. Ipak, kad razmislim, možda sam i kao djevojčica poželjela biti Ariela iz crtića ''Mala sirena'', a ovo mi se učinilo kao idealna prilika da si ostvarim želju iz djetinstva. 

Na meni je bilo samo da ponesem badić, a Male sirene će donijeti peraje. Samo sam im trebala reći svoj broj noge. Bila sam jako nestrpljiva i znatiželjna kako će to izgledati zapravo. Tog četvrtka besplatni trening je bio u 16 sati. Našli smo se petnaestak minuta prije kako bih se presvukla u kostim i krenula prema bazenu. Uz mene na probu je došla i jedna mala curica u pratnji mame. Odmah smo upoznali i trenericu Anju, super dragu curu koja obožava sve što ima veze s plivanjem i vodom. 

Iii, evo nas na bazenu!

Prvo smo je slijedilo lagano razgibavanje s trenericom za vrijeme kojeg nam je Anja malo opisivala kako će izgledati naše plivanje. Uskočila sam u bazen i otplivala par dužina za još malo zagrijavanja. I došlo je vrijeme za peraju koja se navuče do bokova. Proces oblačenja peraje je jednostavan. Sjedila sam na rubu bazena i prvo 'ubacila' öbje noge u peraju i zatim sam ostatak peraje od elastičnog materijala navukla preko bokova. Na kraju peraje postoje gumeni utori za stopala, kao i na klasičnim perajama, ali ovaj put je to izgledalo kao da imam monoperaju. I nakon toga sam bila spremna spustiti se u bazen. Kako Male sirene surađuju sa  Finswimming klub Geronimo, klubom plivanja s monoperajom, treneri kluba su pomogli malo i sa savjetima kako bih što točnije usvojila tehniku. 

Krenula sam plivati. U početku se činilo malo neobično, ali vrlo brzo je osjećaj bio kao da oduvijek tako plivam. Bokovi, u stvari, najviše rade. Pomicanjem njih podizale su se i moje noge kao kod prave sirene. Dok bokovi i noge rade, ruke su mi bile izdužene. Treba malo vremena dok se ulovi grif jer nije da tako inače plivamo. Naime, možeš pomicati noge kao i kad inače plivaš, ali se nećeš kretati baš kao sirena i toliko brzo. Nakon malo vježbanja, trenerica je rekla da idemo zaroniti i lagano izranjati puštajući samo mjehuriće. Osjećaj je bio WOW, ali stvarno! Zatim smo se zabavljale radeći kolut naprijed kako bih imala osjećaj da je peraja dio mog tijela. I naravno slikale. 

Nakon što sam ''odradila'' sve što je bitno, taman je ostalo još vremena da plivam i uživam s perajom kako god mi paše. Trudila sam se što više plivati onako kako su mi rekli. Sat vremena treninga je proletjelo je u trenu, a ja sam bila bogatija za još jedno iskustvo. Male sirene organiziraju i proslave rođendana pa je to fora doživljaj, a ima i odraslih koji dolaze isprobati. Moram priznati, u početku mi je bio malo bed jer sam mislila da ću biti samo ja i djeca. Ali, kako su mi rekli, često im dolaze odrasli i da je jedini uvjet da znaš plivati. 

Besplatni treninzi se održavaju uglavnom četvrtkom u poslijepodnevnim satima na bazenu na Utrinama, nekad na bazenu na Sveticama, a uskoro bi sirene trebale stići i do Velike Gorice. Moraš im se samo ranije najaviti kako bi donijeli peraju idealnu za tebe. Možeš trenirati plivanje s repom morske sirene, ali nije to onaj strogi tip treninga. Na ovaj možeš dolaziti kad god stigneš. A osim toga, super je stvar što Male sirene imaju i podvodnu kameru, tako da ćeš sigurno imati super fotke svog iskustva.

U svakom slučaju je za mene to bilo zabavno iskustvo koje bih svakako voljela ponoviti i drago mi je da sam probala. Tople preporuke svima koji se dvoume. I tko zna, možda se koji put i vidimo na treningu.