Pitali smo kako je biti #workingmom bez baka servisa i puno novca

Gledam tjednima neko prepucavanje na temu 'workingmom' po društvenim mrežama. Ne prestaje i ne jenjava, a ja Mom, i to Home-Working, gledam kako osobna prepucavanja nikamo ne idu. Dijete je tako jako osobna tema u kojoj, ako ga imamo onda ne možemo biti objektivni, a ako ga nemamo, objektivnost izostaje u nekoj drugoj perspektivi komunikacije. Nije stvar u tome tko je u pravu, koliko je stvar toliko premazana osobnom perspektivom. Tipična no win – no win situacija, u kojoj problemi s kojima se zaposlene majke suočavaju ostaju… u sivoj zoni
Vidi originalni članak

Čini li se i vama da je tema zaposlenih majki uvijek na dva kraja ogromnih krajnosti i da se čitava siva zona gubi pod težinom senzacionalizma tih krajnosti? A upravo je ta siva zona ona problematična i mutna. Pogodna manipulacijama i nepravdama koje se dotiču ove kompleksne teme. Kategorija zaposlene majke za sobom vuče problematike neusklađivanja vremena, iscrpljenosti, obolijevanja, nepravednih otkaza, neravnopravnosti, seksizma i svih ostalih 'benefita' koji su prisutni u neuređenim društvima s neuređenim zakonima na temu ženskih i ljudskih prava te onih radničkih.
Postoji čitav spektar različitih tipova working moms, a svim mamama koje rade jer žele ili moraju, bude teško i naporno. Što god da radi i gdje god da radi. Izbacivanje potomstva iz vagine nosi sa sobom ogromno emotivno opterećenje koje ide u pozitivno ili negativno, ovisno o situaciji.

Kada ti klinac od godinu i pol kuri 40.5, razina brige svake mame je identična, bilo one s tetom čuvalicom, hranilicom i kuharicom ili one koja nema baš nikoga. Zar nije logičnije da taj izraz označava situaciju u kojoj se pitamo što se dogodi kad ova posljednja mora ostati kod kuće jer nema tko čuvati bebu, a ne može jer joj se prijeti otkazom. Jer mama broj jedan će doći s dva odvjetnika takvom nadređenom, a druga teško. Možda bi bilo lakše da izraz 'working moms' označava jedan fenomen koji ukazuje na istinske probleme žena koje spadaju u tu kategoriju. U tom smislu, glorifikaciju ponajviše zaslužuju žene koje uspijevaju u puno težim situacijama usklađivanja privatnog i poslovnog dijela života. 
Iako znam otprilike s čime se nose mame koje rade, a koje su a) samohrane; b) slabog imovinskog statusa; c) došle nekad u Zagreb i nemaju dostupan 24h baka servis; zanimalo me kako gledaju na to moje dvije prijateljice, obje majke, koje više od deset godina aktivno rade u marketingu i odnosima s javnošću – obje kategorije vrlo intenzivnih radnih satnica i 'burnouta'. 

Ivana Valter Zuban:



'Mi nemamo baka servise jer su nam bake daleko i imaju puno godina, tako da smo nas dvoje iza toga #workingmom. Ja nemam svaki ponedjeljak savršenu frizuru niti manikuru (čemu se ponekad moja šefica znala čuditi, jer nije razumjela kako žena nema vremena za sebe i svoje želje – e, pa nema kad nemaš koga da ti pričuva klince). Trudim se biti najbolja što mogu njima, ali i sebi, koliko uspijem, i nekako balansirati puno stvari ne bi li sve funkcioniralo. Nije lako i nije sve savršeno. No meni, koja nemam bake i tete za čuvanje je opet lakše jer imam ravnopravnog partnera, to ne smijemo zaboraviti! Koliko je onih kojima je puno teže nego meni;  samohranih, bolesnih, mama koje rade lude smjene… sve one imaju svoje priče i niti jedna nije manje kraljica niti carica zbog toga. Ako već idemo podizati tu temu na neku višu razinu, 'ajmo prije svega ne biti 'žena ženi vuk' i 'ajmo to raditi tako da i glumica, i pravnica, i učiteljica, ali i mama koja radi na tvorničkoj traci ima neke koristi od toga.'


Iva Ušćumlić:
 


"Imati dijete i raditi paralelno je samo zericu lakše nego postati šahovski velemajstor, sigurno zahtjeva jednaku količinu planiranja i organizacije. Bolovanja, sakupljanja iz vrtića i škole, razna kemijanja poput kuhanja ručkova u ponoć da bi dijete imalo što jesti kada dođe iz škole… a dok kuhaš ručak, veš mašina non-stop okreće, jer nemaš kada prije oprati veš… ustajanje u 6 ujutro da sve pripremiš i napraviš. Iskreno, imam osjećaj da bih lakše na Mjesec odletjela."

Ako ćemo o mamama, kako bi bilo da krenemo ispočetka? I da pokušamo razumjeti za početak. Kada pogledamo oko sebe i stvarno se pokušamo staviti u cipele jedne mame koja nema ravnopravnog partnera, živuće roditelje, supruga, siguran posao ili onaj s fleksibilnim radnim vremenom… a dok paralelno pokušava odgojiti mini-čovjeka ovisnog samo o njoj… postoji razlika i problem o kojem se mora govoriti da bi se razumio. Možda je to najbitnije u cijeloj ovoj situaciji.



Jer nije isto biti moje prijateljice i ja, na primjer. Selma Working mom je iz Zagreba, i kojoj su obje obitelji iz Zagreba, a u svakoj obitelji je po jedna aktivna baka i minimalno jedna aktivna tetka. Takav tip zaposlene mame je lakše biti, nego mojim prijateljicama koje su došle u Zagreb bez ikoga ovdje. A sve to je identično teško kao i curi koja nije rodila, ali koja guli već treći sat nakon završetka radnog vremena, peti put taj tjedan, za nikakve pare, dok je šef tu i tamo u prolazu počasti nekakvom seksističkom porukom. Jedno ne isključuje drugo, a sve žene, u ovakvim uvjetima rada, i dalje imaju isti problem. 

Posjeti Miss7.24sata.hr