Odmah je nastao medijski 'kuršlus'. Kako i ne bi. Gospođa Puh nosi iskaznicu stranke koja je prošle godine doslovce izdala svoje glasače i bila jedna od ruku koje su podržale spajanje s onima za koje njihovi glasači nikada ne bi glasali. To je bila prevara glasačkog tijela. Podržala je one koji danas ne podržavaju žene. Da je gospođa Puh tada spustila svoju ruku, pa i pod cijenu da to ništa ne znači, danas bi gospođa Puh imala vjerodostojnost, koju nema niti jedan aktivni političar na sceni. Šteta. Tako blizu! 
S druge strane, o našim političarkama se malo toga zna.
Osim u kakvim cipelama dolaze u Sabor. Osim u kakvim haljinama se prešetavaju i koliko im koštaju torbice. Jednom je gospođa Opačić nešto izgubila živce radi komentiranja svoje odjeće. I mislim da je bila jedina. Taj put, nikad poslije. Nekadašnja domoljubna dama broj jedan, gospođa Rimac, pokušala je opravdati svoje skupe torbe, ali nije matematika prihoda štimala pa je to brzo pometeno pod tepih. Žene su za madrace, a ne za mudrace… sjećate se? Patroniziranje, omalovažavanje i nimalo prikriveno vrijeđanje – to su stavke koje obilježavaju razgovore političara i političarki u Saboru. 
Da vas pitam, opet... Ako se ovako muškarci razgovaraju sa ženama na jednoj takvoj ozbiljnoj platformi poput Sabora, sa svojim kolegicama, nije li to savršena slika muško-ženskih odnosa čitave zemlje? Mislite li da su ovi nekakav slučajan odabir? Ne, to jest jasna slika kako muškarac vidi ženu u Hrvatskoj. Na mjestu gdje sjede žene koje predstavljaju i nas male žene, na mjestu gdje se žene ne dižu i ne govore što misle i što ih brine. 

Gospođa Puh možda nema vjerodostojnost koju bi voljela imati, ali gospođa Puh je digla ruku i otišla reći ono što je brine. Je li to učinila jer joj je nadređeni rekao da se digne i ide malo dodvoriti javnosti, nije ni bitno. S takvim potezima se gospođa Puh mora nositi sama sa sobom, kada se gleda u ogledalo. No, ona je svoje izgovorila. Nešto s čime se može poistovjetiti svaka druga žena u ovoj zemlji. Javno i bez ustručavanja. 
"...određene skupine i pojedinci žele diskreditirati žene i maknuti ih iz javnog prostora. Želi nas se smjestiti natrag u patrijarhat, u kuhinje, prikazati nas nesposobnima…" i onda za kraj podijelila priču iz svog života: "Moj dečko je tražio od mene da se ostavim politike, da od mene nikad neće biti ništa, tražio je da se preselim u njegovo mjesto, da što prije rodim djecu i posvetim se obitelji i njemu. No, ja sam vjerovala sebi i vjerujem da vrijedim više" - rekla je pomalo drhtavim glasom.
Mogu se s ovim poistovjetiti, drage moje - mene je moj bivši htio spremiti s posla u stan.

Koja god skrivena agenda stajala iza ovog govora, ovo je prvi put da žena na ovaj način priča u tom leglu patrijarhata. Vjerodostojnost gospođa Puh sada može vrlo lako stvoriti ponovo. Zna se što mora napraviti: doći ove subote na zagrebački Cvjetni trg, u 11,30 kada 'Sluškinje ustaju za ratifikaciju Istanbulske konvencije'. Da, ona nesretna konvencija, za koju nas sada već posprdno ispituju u Europskom parlamentu. Ista ona na koju koalicijski partner gospođe Puh ne zna odgovor jer još nije siguran kome se mora dodvoriti po tom pitanju. 
Ako gospođa Puh stoji iza svojih riječi koje je rekla taj dan u sabornici, ako želi da sve hrvatske žene u sebi nađu stav i hrabrost iskoračiti iz muške sjene, baš kao što je ona uspjela, onda gospođa Puh ima pravu priliku ove subote. Neka uzme najveći natpis podrške i bude prva u redu zajedno s nama ostalima koje jedino što želimo jest zaštiti žene od sustava koji ih želi zatvoriti u kuhinje i rađaone, pa i po cijenu gubitka saborske stolice, ali dobivanja rijetko viđene vjerodostojnosti. Možda gospođa Puh sjedi pod strankom HNS-a u Saboru. I da, isti taj HNS drži leđa vodećima koji znaju kako se vodi država. Onim istima koji ne žele potpisati ratifikaciju Istanbulske konvencije.