Anja Alavanja Romac: Pismo sinu za prvi dan škole
Dragi moj Jakove!
Sutra je prvi dan škole. Iako su te mnogi ispitivali jesi li spreman, ja ti baš nijednom nisam naglasila kako je to velik i važan dan za tebe. Ne znam, možda ne želim oko toga raditi veliku frku, čisto da se ti ne uplašiš i jer ne može prirodnije od toga... Nakon što si se žalio da ti je već dosadno u vrtiću, tražio me da ti zadajem matematičke zadatke i nakon što si već sam pročitao nekoliko knjiga, morala je škola doći na red.
Dakle, to smo apsolvirali. Ne bojim se da će ti gradivo biti teško. Bit će ti lagano, ali poznavajući tebe, to će te zabavljati. Tvoja mama se, kao i obično, boji banalnih stvari. Kako, dobro kako, ću te dizati svako jutro u 7 sati ujutro ? Već mi te sada žao...Znaš kako sam te štedjela budeći te za vrtić, ostavljajući te da što dulje spavaš pa makar ti navlačila čarape na uspavano stopalo. A ništa, stvarno ćemo već u 21 sat morati biti u krevetu i oko toga nema kompromisa.
Već sam ti spomenula da ćeš upoznati novih 27 učenika. I to me baš veseli. Društven kakav jesi, sigurno ćeš se brzo sprijateljiti. I znaš što? Obećavam da te neću, kao u vrtiću, tjerati da sve zoveš na ročkas, jer normalno je da ćeš se s nekima slagati malo više, s nekima malo manje. Možda s nekima ne pronađeš zajednički jezik, a možda se nekome ne svidi tvoj interes za, primjerice, nogomet. I to je sve u redu. A kad smo kod nogometa, znaš sto me posebno veseli? To što ćeš imati ekipu za mijenjanje slički. To znači da ja više neću morati potezati tate za rukav, pitajući hoćemo li se mijenjati i imaju li islandskog golmana.
I moram ti reći da sam sigurna da ćeš dobiti krasnu učiteljicu. Ali, znaš kako se nekad ljutiš na mamu, kad optužim tebe da si napravio nered, a krivac je braco? Tako ni ona neće baš uvijek sve moći vidjeti, a ti se nemoj duriti ako te nekad opomene, a misliš da nisi kriv. Sigurna sam da ćeš naći svoje mjesto u svom 1. C razredu, bez obzira hoćeš li biti predsjednik ili ćeš bježati od funkcija. Nije ni važno hoćeš li dijeliti svoje zadaće, bitnije mi je da dijeliš svoj sendvič. Ma, sigurna sam da ćeš naći svoj put, moj odgovorni, pametni, zabavni dječače. Samo istražuj, uči, otkrivaj, a ja ću uvijek biti tvoj 'kvisko zovi'.
P.S. I obećajem ti, da ćemo, kad god možemo, petkom kratiti nastavu.
VOLI TE MAMA