"Mi smo Denis i Ana. U braku smo godinu dana i nekoliko mjeseci. Ja sam logopedinja u jednoj zagrebačkoj poliklinici, a Denis je u knjigovodstvenim vodama. Oboje volimo sport i prirodu, a tako je i počela naša priča. Zbog „pogreške“ ZET-a, oboje smo gledali krivi raspored autobusa za Sljeme te tako došli, svaki sa svojim prijateljem, odnosno prijateljicom, na Mihaljevac, sa svom opremom, ali ne znajući kako dalje bez prijevoznog sredstva. Na kraju smo podijelili trošak do gore taksijem, a onda se opet slučajno sreli u busu za natrag. Sada vidimo da to nije bila greška niti slučajnost, nego Božji prst u našim životima.", uvela nas je u priču Ana. 

Tada, međutim, nisu razmijenili telefonske brojeve, ali snašli su se. 

"Kako to danas i biva, Denis me pronašao preko društvenih mreža (na moje oduševljenje) i tako je to krenulo. Prvih nekoliko mjeseci intenzivno smo se družili i razgovarali, upoznavali i saznavali sve jedno o drugom. Malo je reći da nam je to razdoblje bilo predivno, a sada, kada razgovaramo o tim prvim trenutcima, shvaćamo da smo vidjeli jedno u drugom ono za čim smo čeznuli, ali nismo znali ni vjerovali da je to moguće, nešto što se ne može opisati drugačije nego osjećajem da je on taj, a za njega sam ja ta", kaže nam Ana.

Upravo zato Ana je željela svoju priču podijeliti s nama - njih dvoje su moderan i ambiciozan par, a jedino prema čemu su drukčiji je činjenica da su se htjeli sačuvati jedno za drugo. Tu ideju oboje su imali i puno prije nego su se upoznali. 

"Vezu u čistoći smo oboje željeli i prije našeg upoznavanja jer za nas je to bio jedini ispravni put, onakav kakvim ga je Bog zamislio, tako da je ta odluka bila samo veća potvrda želje jednog za drugim. U takvoj vezi, kroz puno razgovora, šetnji, molitve i smijeha, hodanje je i otkrivanje najdubljeg prijateljstva i najdublje ljubavi, najdubljeg poštovanja i samopoštovanja, otkrivanje osobe s kojom bismo željeli dijeliti život u svemu što on donosi i s kojom ćemo biti jedno, ali i otkrivanje samog sebe. Nakon toga, znali smo da smo spremni od „ja“, od „ti i ja“ pomaknuti se do „mi“."

Vjerojatno se pitaš isto što i mi - kako im je to uopće uspjelo?

"Nije bilo lako, ali svako to malo "ne", dovelo je do predivnog i velikog "da". Kao i u svemu lijepom u životu, poput učenja sviranja gitare, prvo je potrebna svojevrsna žrtva, nakon koje dolazi ona prava predivna glazba koju si sanjao. Naša odluka sada je temelj braka jer su se naše duše i prije njega toliko upoznale i spojile, da su spremne na sve, manje i veće žrtvice koje su potrebne u braku. Mi želimo jedno drugo usrećiti i tek tada je i naša osobna sreća potpuna. To želimo i svim drugim parovima - da upoznaju onog drugog kojeg ljubi njihova duša te da tada zajedno uživaju u „glazbi“ koju su stvorili (a to često zahtjeva i malo žrtve). Naše duše sada su blagoslovljene jednim malim novim životom."