• Opaskama u razgovoru s Jelenom Veljačom u emisiji "Nedjeljom u 2" o tome što je nelogično u ponašanju žrtve seksualnog nasilja kao i pitanjem što je udvaranje, a što seksualno uznemiravanje Aleksandar Stanković izazvao je buru reakcija
• Izjave izrečene na javnoj televiziji jasno pokazuju kakav je stav našeg društva prema odgovornosti za seksualno nasilje i konstantno prebacivanje odgovornosti na leđa žrtve
• Žrtve seksualnog nasilja rijetko ga prijavljuju jer ne misle da će dobiti pravdu, postupci traju oko 3 godine, zlostavljač najčešće ne ide u istražni zatvor, a ona će morati odgovarati na pitanja: Koliko ste popili, jeste li flertovali...

Jučerašnje gostovanje Jelene Veljače, spisateljice, TV producentice i, slobodno to 6 mjeseci nakon pokretanja inicijative #spasime i dva velika prosvjeda možemo reći, uspješne aktivistice u borbi protiv obiteljskog i seksualnog nasilja u emisiji Nedjeljom u 2 Aleksandra Stankovića izazvalo je masu reakcija. Bilo bi nam drago da je ta bura komentara u medijima i na društvenim mrežama posljedica osvješćivanja problema nasilja nad ženama (čij je povod tragična priča o višestrukom grupnom silovanju djevojčice iz okolice Zadra), ali nije. Možda je to bio tek povod da se Veljaču pozove u studio javne televizije jer nakon subotnjih masovnih prosvjeda "Pravda za djevojčice" u desetak hrvatskih gradova bilo bi doista nelogično ne ugostiti je u toj emisiji. No, upravo opaskama o o tome što je logično, a što nelogično u ponašanju žrtve seksualnog nasilja kao i pitanjem što je udvaranje, a što seksualno uznemiravanje Stanković je izazvao žestoku raspravu sa svojom gošćom o kojoj danas svi bruje. A najgore je što nisu svi na njezinoj strani. miss7 jest.

Aco progovara kao žrtva seksualnog zlostavljanja?

Aco Stanković doista je imao neprimjerenih pitanja i opaski koja se ne bi smjela provući ni pod egidom "novinarske provokativnosti." Jedan od trenutaka koji je iznervirao mnoge bilo je njegovo propitivanje zašto si je Salma Hayek dopustila da je producent Harvey Weinstein zlostavlja i o tome šutjela 14 godina i kako mu "to ne zvuči uvjerljivo." Zašto je ova izjava krajnje nekorektna govori Senka Sekulić Rebić, psihologinja udruge Ženska soba: "Aleksandar Stanković pokazao je jasno i nerazumijevanje seksualnog nasilja i aroganciju što je posebno opasno jer je riječ o emisiji koja se emitira u prime timeu i na javnoj televiziji. Propitujući je li glumica Salma Hayek trebala prijaviti seksualno uznemiravanje, kad je to trebala, zašto nije odmah nego nakon više godina i komentirajući kako u tome nema logičnosti, Stanković je, za početak, uzeo pravo da govori o iskustvu žrtve o kojem nikako ne može ništa znati.

Malo se loptamo s odgovornosti

A pristupajući žrtvi na taj način, načinio je dvostruku štetu. Govoreći kao novinar javne televizije, nije načinio štetu samo žrtvi, u smislu sekundarne traumatizacije, nego i društvu, u smislu relativizacije odgovornosti počinitelja za nasilje. Što nam jasno pokazuje kakav je stav našeg društva prema odgovornosti za seksualno nasilje, odnosno pokazuje konstantno prebacivanje odgovornosti na leđa žrtve. U trenutku kad počinje propitivati njezinu odluku stvorio je apologetski trenutak za Harveya Weinsteina. Diskreditira glumicu koja je žrtva jer propitujue zašto je ona učinila ili nije učinila nešto. A ne propituje se zašto je H. Weinstein učinio ovo i ono. Govoreći na taj način i još k tome iz pozicije novinara javne televizije pokazuje da smo mi kao društvo stali na stranu svih počinitelja."

Aco, pitao si...

Statistike govore kako seksualno nasilje u velikoj većini slučajeva prolazi neprijavljeno od strane žrtava, a tek je nešto bolja situacija s obiteljskim nasiljem. Zašto žene žrtve trpe godinama i tek onda prijave svog zlostavljača ili ga uopće ne prijave? Aco, pitao si, evo odgovora. Govori Karmela Šegvić, pravna savjetnica splitske udruge Domine: "Ogroman strah od svega što će morati proći u institucijama: nevjerovanje, propitivanje, ponovno proživljavanje svega glavni su razlozi zašto žene šute. Ovdje je i sekundarna viktimizacija. Često on traži sučeljavanje pa žena mora biti u sudnici sa svojim zlostavljačem i često se onda ne usudi sve reći. Uz strah tu je i sram što je bila "blesava" i trpila takvu vezu, susreće se i s pitanjem "pa ako je bio tako loš, zašto si ostala tolike godine?" i slično. Tu je, zatim strah da će izgubiti djecu, a jedno istraživanje koje smo proveli u Dalmaciji pokazalo je da je muž (ili muževa obitelj) u većini slučajeva vlasnik stana pa je tu i strah da će završiti na ulici".

Nitko ne dobije šamar na prvom spoju

No ni jedna žena ne dobije šamar na prvom spoju. Jer inače bi se digla i više nikad ne bi poželjela vidjeti tog majmuna. Stvari se razvijaju polakše i vrlo perfidno u partnerskim odnosima. Počne s ponekom uvredom ili prijetnjom, a onda se obruč pomalo steže. Karmela Šegvić govori o važnosti edukacije - držeći predavanja u školama primijetila je kako djevojke nisu svjesne nasilja. "Kad ona dobije 30 njegovih poruka u kojima je pita s kim je i zašto se nije javila" to je nasilje, a ne neki slatki dokaz da je voli. Jednom sam gledala dvoje srednjoškolaca kako se svađaju na ulici - on je od bijesa udario nogom njezinog psa. To je također partnersko nasilje."

No, kao što smo rekli, još je gora situacija sa seksualnim nasiljem. Svima onima kojima je došlo da bace televizor kroz prozor na Stankovićevo pitanje o razlici između udvaranja i seksualnog uznemiravanja, psihologinja Senka Sekulić Rebić nudi pojašnjenje: "Osnova svakog seksualnog nasilja je izostanak voljnog, informiranog, dobrovoljnog, entuzijastičnog pristanka. Kad Stanković kao čovjek čija pozicija prepostavlja da obrazovan, informiran, upućen postavi pitanje koja je razlika između udvaranja i seksualnog uznemiravanja, to je znak u kakvom društvu živimo."

Seksualno nasilje prijavljuje se još i rjeđe

Karmen Šegvić govori kako žene još teže prijavljuju seksualno nasilje nego obiteljsko. "Tu je situacija još gora. Obiteljsko nasilje je više osvješteno, više se s njim izlazi van, dok je seksualno nasilje još uvijek tabu. Žene nam dođu u centar, pričaju što su doživjele, ali kažu da ne mogu prijaviti. Ne mogu od srama, ne misle da će dobiti pravdu ako prijave, postupci traju oko 3 godine, on najčešće ne ide u istražni zatvor, a ona će morati odgovarati na pitanja: Koliko ste popili, jeste li flertovali... Seksualno uznemiravanje prisutno je posvuda, ali možemo reći da ga je najviše na poslu. I najčešće nadređeni muškarac koristi taj svoj položaj. Kako onda reći, kako se izboriti kad strahuješ za posao? Teško, osim ako daš otkaz."