Ima li važnijeg događaja u životu čovjeka od rođenja njegova djeteta? Sve više očeva želi prisustvovati porođaju, što je razumljivo, međutim, kako doživljavaju to iskustvo? Nismo previše razmišljali – pitali smo sedmoricu tata te prenosimo njihove odgovore… 

„Imam puno prijatelja koji su mi pričali da su jedva izdržali da za vrijeme rođenja svog djeteta ne padnu u nesvijest. Ni ja nisam znao što me očekuje. S moje strane bilo je puno suza i straha! Kad je moj sin napokon došao na svijet, bio sam toliko ponosan na svoju suprugu i jednostavno oduševljen s time što smo upravo postigli.“ Stjepan, 34 

„Radije bih svoje drugo dijete rodio ja sam, nego promatrao svoju suprugu kako urla od bolova. Nemoć pred njom, nemogućnost da pomognem ženi koju volim dok prolazi kroz pakao (i to djelomično i zbog mene), bila mi je strašna.“ Eugen, 28

„Rođenje moje kćeri za mene je bilo jednostavno zamorno. Znam da se to ne bi smjelo reći, prije svega zato jer sam muškarac i nisam morao trpjeti 28 sati trudove. Ali bio sam uz suprugu cijelo vrijeme budan, masirao je, hrabrio. Nakon toga sam bio mrtav umoran.“ Borna, 30

„Moja supruga rodila je carskim rezom, a ja sam sjedio pored njene glave i pričao joj. Kad su našeg sina izvukli iz trbuha, pozvala me medicinska sestra da dođem bliže, pa sam slučajno vidio trbuh svoje supruge i crnu rupu iz koje su izvukli malog. Skoro sam pao u nesvijest.“ Marko, 39

„Nakon 18 sati trudova moja je žena morala hitno na carski rez, a osoblje bolnice odjednom se rastrčalo oko nas. Nisu mi dopustili da ostanem uz nju. Kad sam izišao iz rađaone, rasplakao sam se.“ Mislav, 42

„Premda nisam preveliki vjernik, za vrijeme rađanja moje kćeri cijelo sam vrijeme molio. Imam tako veliko poštovanje prema svojoj partnerici…“ Tihomir, 36

„Istovremeno je bilo strašno i predivno. Nikad nisam odjednom osjećao toliko puno. Bio sam prestravljen i oduševljen. Teško je opisati sve emocije u tim trenucima…“ Davor, 33