Dok je nekima danas pomalo i smiješno ustrajati na ritualu u neobičnoj haljini, drugima nimalo ne smeta što te iste haljine lijepo pristaju tako rijetkim ženama i uporno će inzistirati baš na vjenčanju u bijelom,  u okruženju gomile cvijeća, mnogo ljudi i s mnogo skupih i, iz praktičnog kuta gledanja, posve suvišnih dekorativnih detalja.

Doktorica psihologije na sveučilištu u Massacusettsu Susan Krauss Whitbourne, autorica knjige „Potraga za ispunjenjem“ ( The Search for Fulfillment) smatra da je dio krivnje za takve snove u odrastanju uz Disneyeve animirane filmove.  Podsjetila je na istraživanje koje je 2011. provela Dawn Elizabeth England s  kolegama na sveučilištu Arizona, koji su, analizom devet najpoznatijih Disneyevih crtića, od „Pepeljuge“ 1938. do „Princeze i žapca“ 2009. dokazali da podržavaju stereotipe o muškarcima kao hrabrima, aktivnima, snažnima, zaštitnički raspoloženima i ženama kao slabijima, osjećajnijima, plačljivijima i nadasve lijepima. 

Čak i ako su bile aktivne na neki način, odustaju od toga činom vjenčanja koje se događa u bajkovitu okuženju i u predivnoj haljini. O opsesiji vjenčanim haljinama pisala je i novinarka  Abby Ellin, kolumnistica New York Timesa, i za opsjednutost današnjih djevojaka vjenčanjem i kad nema mladića na obzorju okrivila princeze, točnije njihove tvorce iz Disneyeve radionice, koji  gotovo svaku filmsku priču završavaju blještavim vjenčanjem.  Da bi i njihovo vjenčanje bilo što sličnije onome viđenom na velikom ili malom ekranu, mnoge su djevojke sklone višegodišnjem zaduživanju jer, jednostavno, ustupci koji bi značili skromniju haljinu ili manje cvijeća u okruženju ne dolaze u obzir. Kao da bi to dovelo u pitanje njihovu buduću sreću.

A možda i bi jer će čak i neke žene u zrelijim godinama inzistirati na raskošnoj vjenčanici, „ da im poslije ne bude žao“.  O kakvom je žalu riječ, pojašnjavaju možda malo riječi 28- godišnje Sanje koja je dan vjenčanja opisala kao najljepši u životu jer su je „ svi gledali ulicom do matičnog ureda“. Koliko pak planiranje bajkovitog vjenčanja ima utjecaja ili najavljuje koliko će mladenci ubuduće biti sretni, pozabavio se dr. Scott Stanley, sa sveučilišta u Denveru. 

Baveći se brojem uzvanika na vjenčanju, pokazalo se da su sretniji oni koji su imali više uzvanika.  Ali tu nije kraj priči jer su znanstvenicima u potrazi za srećom zanimljivi i drugi podaci. Ekonomisti Andrew Francis i Hugo Mialon sa sveučilišta Emory, promatrali su kako iznos potrošen na prstenje i vjenčanje utječe na to koliko će par biti sretan. Definitivno se pokazalo da se oni koji kupuju skuplje prstenje češće rastaju. A najsretnijima su se pokazali oni koji su potrošili manje na odjeću i suvišne detalje, ali ugostili više uzvanika, te se odlično proveli. 

Više slika pogledaj u galeriji...