Zašto su žene ljubomorne na druge žene?

Thinkstock / Spencer Davies
Sve smo mi imale frendicu u srednjoj s kojom smo bile nerazdvojne, a sad ju ne možemo podnijeti. Sve mi imamo kolegicu s posla koju ne možemo smisliti. Sve ćemo mi imati PMS momente u kojima ćemo na cesti, u prolazu, pogledom punim agresije pogledati neku ženu, bolje ili lošije obučenu od nas. Sve mi volimo sočne tračeve na kavama i zle primjedbe iza leđa, koje ćemo naravno sasuti i u lice toj koju se ogovara, naravno ukoliko smo dovoljno otvorene. Sve smo isto tako bile žrtve zločestih, neistinitih priča od strane takozvanih prijateljica, bivših prijateljica ili žena koje nas poznaju tek površno.
Vidi originalni članak

Tako je dobro biti zla prema drugoj ženi i tako boli kada je ta druga zla prema nama. Jedna drugu ćemo vješto uvjeriti kako smo ružne, glupe i kako ne vrijedimo ništa.

Mi žene smo neurotična djeca. Ne zavaravajmo se. Sve smo mi glavni akteri u „kampanji ocrnjivanja“, da upotrijebim izraz koji je iskoristio jedan moj prijatelj prilikom razgovora o ženama koji smo imali. U istom razgovoru izjavio je kako je feminizam sasvim promašena ideja, budući da nijedan muškarac nije uspio toliko sje*ati ženu, koliko je to uspjela neka druga žena. Iako se volim smatrati feministkinjom, morala sam se složiti. „Ok, postoji muška opresija, sigurno…“, rekao je moj prijatelj i nastavio „…ali žene, pobogu ujedinite se“. Kako ćemo se ujediniti kad toliko volimo uništavati život jedna po drugoj, pomislila sam.

Zašto žene ne vole druge žene? Odakle korijeni te praiskonske ljubomore? Neka istraživanja pokazuju da je korijen ljubomore u reprodukciji.  Dok kod muškaraca sposobnost da druge muškarce drže podalje od svojih žena znači veće šanse da prošire svoje gene, kod žena se ljubomora razvila iz činjenice kako su žene i djeca bolje preživljavali, odnosno razmnožavali se ako bi žena spriječila svog muškarca da dijeli svoja oskudna dobra drugima. Sa ženskog reproduktivnog stajališta partnerova prevara sama po sebi i nije problematična. Žene su se više bojale gubitka partnerovog vremena, energije, sredstava, obaveze i roditeljskog uloga koji je namijenjen suparnici i njezinom djetetu. Čini se da je i danas tako. Istraživanje koje su proveli kanadski psiholozi pokazalo je da su žene "programirane" da budu agresivne jedna prema drugoj. Spomenuta studija objavljena u  časopisu „Aggressive Behavior“ ukazuje na to da je ogovaranje i blaćenje zapravo utemeljeno evolucijom i da su žene programirane da se tako ponašaju te reagiraju agresivno na žene koje doživljavaju kao svoje potencijalne suparnice.

U studiji je promatrano kako grupa heteroseksualnih žena reagira na žene koje su obučene konzervativno, a kako na one koju su obučene provokativno. Više od 95 % žena osudilo je žene koje su bile provokativno obučene. Primjerenije obučene žena nisu izazvale nikakvu osudu i gotovo da nisu ni bile zamijećene. Provokativno obučene žene ne utapaju se u masi i na neki način izazivaju društvena pravila grupe. Žene koje pripadaju grupi se automatski osjećaju ugroženima. One takvu ženu ne žele u svom društvu, niti da je upoznaju sa svojim partnerom, a još manje da je puste da s njim provede neko vrijeme sama. O tome se zapravo i radi.

Mi žene se konstantno osjećamo ugroženo, zato ne jedemo, zato se uljepšavamo, zato mrzimo onu koja je mršavija ili ljepša. Uljepšavamo se zbog drugih žena, a ne zbog muškarca. U biti trošimo toliko nepotrebne energije, dok pravi muškarac ne želi ljubomornu, živčanu, neuhranjenu vješalicu koja puše na drugu istu takvu. On želi samo nas, takve kakve jesmo. To što smo sve prave muškarce ostavile in the friend zone, to je već druga priča.

Slike detaljnije pogledaj u galeriji....

Posjeti Miss7.24sata.hr