To, dakako, neće izbrisati činjenicu da je ogovaranje uvijek usmjereno protiv nekoga ili nečega i da je ružno ako samo želi nekoga ocrniti, a tračevi mogu ozbiljno i naštetiti ljudima oko nas, pa tako i cijelim zajednicama u kojima se događaju.

No ogovaranje se razvija, primjećuju stručnjaci,  u sredinama u kojima se otvoreno ne može razgovarati o problemima pa su neka vrsta „pokreta otpora“ nezadovoljavajućim okolnostima koje ne možemo promijeniti. Ako poslodavac uspije razviti iskren i otvoren odnos sa zaposlenicima, smanjit će ogovaranja na manju mjeru i otupiti im oštricu. Sam Chapman, stručnjak za odnose s javnošću iz Chicaga, toliko je uvjeren da su baš tračevi uništili njegovu staru tvrtku da u ugovor s novim zaposlenicima  u novoj tvrtki  unio odredbu da mogu dobiti otkaz ako će tračati.

Stvorio je tako zonu bez ogovaranja. No mnogi su stručnjaci  skeptični u pozitivnost takvih postupaka te u tome vide samo dodatnu zabranu  i ograničavanje osobnih sloboda, to više što su neka antropološka istraživanja pokazala da je trač imao važnu ulogu  u dosadašnjem ljudskom razvoju. Bio je važan, a često i jedini komunikacijski kanal  za prenošenje različitih  obavijesti. Doktor psihologije Frank T. McAndrew ističe da je trač društveni fenomen svojstven ljudskoj naravi te da je mnogo zamršeniji nego što se čini na prvi pogled i najčešće nije zlonamjeran. Kad se govori o iskorjenjivanju trača, ističe McAndrew, zaboravlja se da je upravo on jedna od jačih kohezivnih spona koja povezuje neku grupu i postaje loša samo ako ga ne odradite dobro.

Dijeljenje trača s drugom osobom  izraz je povjerenja i produbljuje odnos jer se tako signalizira povjerenje u drugu osobu i vjera da ona neće zlorabiti tako povjerljivu informaciju na loš način, a povjeravanje razvija odnose među ljudima. Pojedinci koji ne sudjeluju u grupnim razmjenama tračeva, u uredu na primjer, uvijek su autsajderi i većina prema njima razvija nepovjerenje te ih se teže prihvaća u grupu. Takve osobe često ostanu po strani i ne doživi ih se kao punopravne članove zajednice.

To, dakako, ne znači da treba govoriti na sav glas o svemu što se doznalo jer i to stvara nepovjerenje  prema toj osobi koju se počinje smatrati  nedostojnom povjerenja. Istraživanja su pokazala  da se trač ne doživljava kao loš ako služi dobrobiti grupe. Iz toga proizlazi i zaključak stručnjaka da uspješno ogovara onaj koji je timski igrač skupine kojoj pripada i tako dokazuje svoju pripadnost. Onaj tko ne trača, ne pokazuje da je svjestan događaja u grupi niti da mu je do njih stalo, ali je jednako važno zadržati mjeru. Osluškivanje tračeva može pomoći menadžmentu da shvati slabe točke u svojoj tvrtki i, uvažavajući ih, može unaprijediti poslovanje.

Slike detaljnije pogledaj u galeriji...