No, kad zagrebemo ispod naizgled potpuno suprotne vanjštine današnjeg vremena u odnosu na prethodna, razotkrivaju se vrlo slični obrasci razmišljanja, stavovi i dvojbe žena koje nisu zadovoljne svojim brakom, partnerom te životom u cijelosti. I dalje su razvedene žene „oštećene“, upitna je njihova predanosti prema djeci i gura ih se prema marginama društva kao nedovoljno angažirane osobe u svojim životnim ulogama te samim time neuspješne.

Što je uspjeh – sreća ili život unatoč nesreći?

Postavlja se pitanje životnih prioriteta i vlastite sreće. Primjerice, žena živi s muškarcem u braku koji se temelji na međusobnom poštovanju i uvažavanju kao što je bio slučaj naše junakinje Karenjine. No, nema ljubavi, predanosti i strasti, a imaju zajedničku djecu.

Treba li u tom odnosu ostati nesretan i neispunjen, ali zbog dobrobiti djece i ispunjenja svoje uloge supruge i majke? Ili treba sljediti vlastito srce i razvesti se zbog ljubavi, ideala, brige o sebi i ideje sljeđenja vlastite sreće?

Za muškarca je to pitanje danas vrlo jednostavno i lako u većini slučajeva jer njima ostanak u takvom odnosu ne predstavlja neku neugodnost i neudobnost života. Najčešće žive svoj život kao što bi ga i živjeli da nisu u braku, samo uz to imaju i djecu uz sebe te nemaju osjećaj krivnje koji bi imali da se razvedu jer djeca više ne bi bila tako veliki dio njihova života. No, za žene to pitanje postaje ključno za buduću percepciju sebe i zadovoljstva svojim životom. Slijediti svoje srce, imati hrabrosti i odvažnosti suprotstaviti se očekivanjima društva i izabrati put nove ljubavi i sreće može biti veliki uspjeh. Sama ideja da smo se izborili za sebe i svoju sreću daje nam snagu i ideju koliko zaista možemo čak i kada je teško, kad nas osuđuju i ono najteže, kad se grizemo iznutra. Ali, velik je posao i „zaboraviti“ sebe i svoje želje te napraviti ono što smatramo ispravnim za obitelj, za našu djecu.

Odgojiti djecu i biti podrška supružniku, iako u tom odnosu nikada nismo bili zaista sretni, također se može smatrati uspjehom. Ipak, uspjeh je po mom mišljenju povezan sa srećom i zadovoljstvom i to našim vlastitim, a ne onim koji nam donose drugi ljudi. Stoga, uspjehom smatram slijeđenje sebe i svojih potreba te rad na svim „teretima“ koji dolaze s tom odlukom kako bismo ih se oslobodili s vremenom.

Djeca prije svega

Gotovo svaka majka će na pitanje što joj je najvažnije u životu odgovoriti djeca prije svega. No, nekako se gubi ona činjenica da ako ne brinemo o sebi i ako sami sebi nismo najvažniji, nećemo imati kapaciteta pružiti djeci sve što im želimo pružiti i skinuti im sve zvijezde s neba. A tu činjenicu je vrlo važno nikada ne smetnuti s uma. Jer, tko će se brinuti o nama samima i kome ćemo mi biti centar svijeta, ako ne sebi.

Danas se zna da djeca čiji su se roditelji razveli imaju dodatne „zadatke“ i „teškoće“ za savladati uz one razvojno prisutne izazove svakog djeteta poput razvoja samostalnosti, mogućnosti utjehe sebe, krize identiteta i slično. Sama ta činjenica će mnoge majke dovesti pred nemoguć izbor jednom kad shvate da njihov brak nije za njih. Na neki način se javlja veliki osjećaj krivnje i predbacivanja sebi. Postavljaju si pitanje zašto su imale djecu s čovjekom s kojim jesu, zašto su ga uopće izabrale za supruga te kad su već učinile takvu „pogrešku“ nije li jedino logično da snose posljedice tih odluka?

Ono što najčešće zaboravljaju je da jednaku odgovornost ima i njihov suprug, da je za dobrobit djece da ne žive uz „ne voljenje“ i svađu, jer djeca sve osjete i znaju, te da će djeca na taj način naučiti da je ok pogriješiti te da i roditelji griješe. Ljudi nisu savršena bića. Nekada nas ponesu krivi dojmovi, naše iluzije i želje da nešto bude onako kako nije. Ne treba zbog toga provesti cijeli život u agoniji, već se treba zauzeti za sebe i svoju djecu da iz toga skupa naučimo važne životne lekcije. Između ostalog da je ljudski griješiti.

Ideja da žena brine o odnosu i o njoj ovisi uspješnost braka

Na razvedene muškarce se ne gleda kao na „robu s greškom“, dok se za razvedene žene smatra da su sigurno u nečemu pogriješile. Još uvijek u društvu postoji ideja da su žene te koje brinu o odnosu, suprugu, djeci. Bez obzira na emancipaciju, zalaganje za ravnopravnost spolova i slične „konstrukte“ današnjeg društva, žene su još uvijek manje plaćene, važnije u podizanju i odgoju djece te bludnice ako se zaljube u drugog muškarca. Činjenica je da su žene više usmjerene na odnos i održavanje istog te imaju jače razvijenu verbalnu inteligenciju. S druge strane, muškarci su više kompetitivni te imaju bolju spacijalnu inteligenciju i neverbalni faktor. Zato je razumljivo da još uvijek prevladava ideja da o ženi i njenom angažmanu ovisi uspjeh braka. No, ako slučajno niste znali, da bi vođa tima (ili para) bio uspješan, potrebna mu je potpuna i predana suradljivost i dobra volja druge strane. Stoga, ako ne ide, oboje smo mogli dati više, raditi na odnosu i komunikaciji, svatko na svoj način i svatko pomoću svojih prednosti. Zato između ostalog i jesmo u paru, kako bismo se nadopunjavali.

Na kraju, ako ste se pronašle u nekoj od gore spominjanih priča i situacija, podsjećam vas da će vam biti teško. Vjerojatno će vas barem netko osuđivati i sigurno ćete imati veliki osjećaj krivnje da djeci niste pružile najviše što ste mogle. No, slijedite svoje srce i radite na svom osjećaju krivnje, manje vrijednosti, padu samopoštovanja i svih drugih pojava s kojima ćete se susretati na putu svoje odluke. Činjenica je da ćete biti sretnije, više svoje i svojoj ćete djeci pokazati koliko je važno biti autentična osoba te da uvijek ima ljudi koji to znaju prepoznati i cijeniti.

Sunčana Rokvić, psihologinja
InsideOut, portal za primijenjenu psihologiju

Kako odnos s majkom može utjecati na poslovne odnose, saznajte na portalu Pametna Kuna.