No dok se za susret dvoje ljudi koji im je promijenio život jer su potom nastavili graditi vezu još i može reći da je presudio trenutak, o svemu onome što će činiti njihov odnos dobrim ili lošim, upozoravaju stručnjaci, nikako ne mogu presuditi trenuci nego ustrajni rad i ulaganje u odnos.

Doživljavanje sebe kao sretnog ili nesretnog jako je važno u mnogim područjima djelovanja,, posebno u ljubavi. Onaj tko se osjeća sretnim reći će kako je ''sretan da ima tako dobrog partnera'', a onaj tko ne gleda na svijet kroz naočale sreće ili nesreće izjavit će kako ''ima dobrog partnera''. Većina će prvu osobu proglasiti sretnijom jer izražava više emocija svojom izjavom i zvuči ''lepršavije''.

No ove izjave otkrivaju i više od toga: prva svoju ljubav tumači kao stjecaj sretnih okolnosti koje su se jednostavno dogodile i nisu rezultat previše ulaganja partnera, a druga otkriva ljubav kao proces u kojem partneri dijele zajedničke aktivnosti. Prva izjava slavi trenutak, druga trajanje, opisuje dr. Aaron Ben-Zeev u svojoj knjizi ''U ime ljubavi''.

Taj fatalni trenutak, podsjeća, ne bismo pamtili kao sretan da nije rezultirao dobrim odnosom, dakle, nečim trajnim što i dalje gradimo iz dana u dan. No put do zadovoljstva nije popločan samo iščekivanjem sretnih trenutaka nego i prostorom između njih, prostorom koji definira našu vezu kao dobru ili nezadovoljavajuću. Samo se preuzimanjem odgovornosti za svaki korak odnosa koji gradimo, svojim ulaganjem u to tako što ćemo svaki dan napraviti nešto zajedno s partnerom i izdvojiti vrijeme za razgovor, može se izgraditi dobar odnos.

Igranje na kartu sreće i slučajnosti dugoročno ne jamči da ćemo uvijek biti tu jedno za drugo, jer kao ''ne znamo što sutra nosi''. Ali ako danas ulažete u neki odnos, onda znate barem kako bi vam sutra moglo izgledati i nećete se osvrtati previše oko sebe u potrazi za nekim novim i sretnim trenutkom. Lov za srećom i sretnim trenucima može biti iscrpljujući i nalikovati na leptirov let s cvijeta na cvijet i u njemu možda ima uzbuđenja i mnogo zgodnih romantičnih epizoda, ali nema stabilnosti koju dijele oni što sami grade svoju vezu dublju od tehničkog stvaranja prostora za nove i nove romantične trenutke.

Spoznaja da im se odnos zasniva na njihovu djelovanju i uzajamnom dijeljenju svega što život donosi iz dana u dan, stvara čvršće veze i čini da se partneri osjećaju sigurnije i ispunjenije. No naše društvo ne ide na ruku onima koji traže dublje i čvršće veze, jer je cijelo satkano od površnosti i brzih izmjena događaja. Mnogima se može učiniti da je dovoljno za život i nizati događaje jer tko ima vremena za ''produbljivanje'' odnosa koji već imaju kad su svuda oko nas ''instantna zadovoljstva''. Onima koji odluče živjeti prema tom obrascu, tajming je jako važan. A onima koji se ipak ne žele zadovoljiti brzim rješenjima, važan je i tajming i vrijeme, kaže Ben-Zeev. Jer romantičan trenutak može biti samo uvod u ljepotu življenja koju samo navješćuje.