Kao srednjoškolka komunikacijska savjetnica i partnerica u tvrtki Ciceron komunikacije Ana Šimunović zaljubila se u japansku kaligrafiju, umjetnost lijepog pisanja uz pomoć kista. Zatim je počela učiti japanski, koji je predano (m)učila šest godina. Prije tri godine prvi put je posjetila Kyoto i Tokio, drugi put se vratila s partnerom, inače fotografom, Matijom, a za njihovu ljubav “kriva” je upravo Zemlja Izlazećeg Sunca.


- Spoj tradicije i ultramodernog načina življenja je ono što me fascinira. Tradicija im je visoko na ljestvici vrijednosti, a njezino njegovanje nešto što ih drži zajedno kao kolektiv. S druge strane, primjena najmodernijih čuda tehnologija u većini sfera kao što su arhitektura, dizajn, industrija te sve ono što svakodnevni život može unaprijediti ono je što ih u svijetu čini tako posebnim - ističe Ana, koju putovanja hrane duhovno, a osim privatno i posao (predaje na najvećem hrvatskom studiju za komunikacijski menadžment “Edward Bernays” te je glasnogovornica Pulskoga filmskog festivala) katkad je odvede na neke destinacije. Tokio im je bio odredište, s jednodnevnim izletima u Yokohamu i na Fuji-san. S avionskim kartama prošli su vrlo povoljno, a stan u najboljem dijelu grada za turiste - Shinjuku, rezervirali preko Airbnb-ja. 

- Tokio je megapolis, zato je bitno gdje ste smješteni i da ste što bolje povezani javnim prijevozom. A Shinjuku je jedan od dijelova koji ima možda najbolju mrežu javnog prijevoza, njihova postaja jedna je od najprometnijih na svijetu. Osim što je jedan od najzanimljivijih i najživljih dijelova u kojem se život odvija 24/7, tamo se nalazi i čuvena četvrt Kabukicho, jedno od najluđih mjesta za večernje izlaske gdje će vam svaka scena koju ćete ugledati biti kao iz nekog art filma. Hotel Park Hyatt i New York Bar čuveni su po filmu ‘Lost in Translation’. Jednu smo večer proveli uživajući u baru iz kojeg se pruža fascinantan pogled na grad. Ne mogu se odlučiti je li impresivniji Tokio kad hodate njegovim ulicama ili kad ga promatrate s njegovih visokih zgrada - govori.

Kako je Matija aparatom “lovio” tzv. street viewove, detaljno su istražili s kojih je zgrada najbolje promatrati i fotografirati grad. Tokyo Metropolitan Government Building, koji se nalazi u Shinjukuu, ima besplatni “observation deck”.

Malo drukčiju vizuru grada, isto besplatno, možete promatrati s Bunkyō Ward Officea, a Roppongi Hills Mori Tower slovi za najbolji pogled.

Osim pogleda na grad, zgrada Roppongi ima jednu od najzanimljivijih umjetničkih galerija. Kad govorimo o umjetnosti, ovaj put sam imala sreće i ‘ubola’ neke od trenutačno najboljih izložbi u svijetu. Svako malo se sjetim holističke izložbe “Miyake Issey”, rada jednog od vodećih modnih dizajnera, nastavlja Ana, a kad poželite napuniti baterije, vrijeme je za street food. Na svakom koraku, povoljne cijene, a neki čak imaju i Michelinovu zvjezdicu.


- To je daleko od fast food načina prehrane koji prevladava u zapadnom svijetu. Gdje god odlučili nešto pojesti, nećete pogriješiti. Jedino čime ćete se baviti je odlučiti što jesti. Nije prošao ni dan da nismo jeli ramen, koji obožavamo. To je jedno od najpopularnijih japanskih jela i izvan Japana. Uživali smo i u japanskoj inačici roštilja yakitoriju, nezaobilaznoj sobi, slatkom od graha. Odlazili smo i u sushi barove. Želite li uživati u vrsnim sushijima, gledajte dnevne ponude ručka u boljim sushi barovima. Tamo ćete za upola manju cijenu jesti sushi koji biste u večernjim satima platili duplo skuplje. Neki od boljih nalaze se oko Tsukiji Fish Marketa, jedne od najvećih ribarnica svijeta. Samo otiđite što ranije ujutro - oduševljeno priča Ana za megalopolis u kojem sigurno možete lutati gradom jer stopa uličnoga kriminala je najmanja.

Tako bezbrižno možete uživati i u večernjim izlascima. Ovog puta imali su pomagača, prijatelja Nikolu, koji već pet godina tamo živi, a izlazak najčešće počinje odlaskom u izayake - barove u kojima se sjedi za dugim stolovima te druži uz pivo, sake i japanske zalogajčiće.


- Slijede karaoke barovi (smijeh), koji su jedno ludo iskustvo koje se mora bar jedanput iskusiti. Zanimljivo je proučavati Japance, koji po danu funkcioniraju savršeno organizirano, kako se u večernjim satima pretvaraju u podosta raskalašene i od uha do uha nasmijane ljude. Najuzbudljiviji izlazak bio mi je u Golden Gai (Shinjuku). To je labirint mini ulica u kojima se niže mini bar do mini bara. U njih stane maksimalno pet, šest ljudi. I Quentin Tarantino ima tamo omiljeni bar u kojemu ga se često može sresti - govori. Kad bi se zaželjeli tradicionalnog Tokija, odlazili bi u Asakusu gdje se mogu vidjeti japanski običaji i radnje. Ondje se nalazi i budistički hram Sensoji, koji je izvrsno mjesto za proučavanje japanske duhovnosti. A tu se, dodaje Ana, mogu kupiti super suveniri poput originalnih japanskih noževa.


- O mojoj strasti, komunikaciji, puno toga sam naučila u Japanu, kako reći ‘ne’ i biti ok s time, što znači biti uslužan i koliko zahvalnosti jedni drugima možemo iskazati. Izrazito su ugodni i srdačni domaćini, a iako većina ne priča engleski, potrudit će se da vam pomognu - govori.