Tajne dobre bijele košulje
Od materijala preporučuje batist, popelin (pamučni materijali) i lan, te mješavine s manjim postotkom sintetike jer se takvi materijali manje gužvaju. Ako želite laganu i prozračnu košulju, onda bi trebao uzeti svileni ili viskozni materijal, ali je problem što je to dosta 'skliski' materijal i relativno se teško šivaju i s njima treba biti vrlo precizan i vrlo pažljiv. Međutim, tako 'skliskim' materijalima se može doskočiti i prije nego se pocne krojiti i šivati, lagano ih poštirkajte da postanu kruti i lakši za korištenje.
Ovratnik najkompliciraniji za izradu
Kod krojenja košulje je jako bitno ne dodavati više od jednog centimetra sa strane kako bi se dobio lijep model. Ovratnik kod krojenja svima predstavlja najveći problem za izradu, ali je zapravo vrlo jednostavan ako znate nekoliko trikova.
''Prvo je da se na vanjski rub ne smije dodavati više od pola centimetra materijala, jer će vući materijal, a u kutevima će biti jako zgužvano. Ako želite da šiljak na ovratniku ne bude mekan i da ne 'leti', dodajte dupli flizelin koji pojačava ovratnik i daje mu krutu formu'', pojašnjava Martina.
Oznake na materijalima su također vrlo bitne pri izradi košulje, jer je doslovno svaki milimetar važan u konačnoj verziji. Također, postoji i više načina obrade šavova. Jedan je na cik-cak bod koji treba biti labav ili možete primijeniti tzv. francuski šav. Uobičajeno kod muških košulja da se stavlja dosta uzak bod od 1,5 mm maksimalno. Kod šivanja košulja u kučnoj radinosti to treba izbjegavati, jer ga je jako teško parati, a greške se događaju.
''Francuski bod se koristi ako se radi o lame tkanini, to je tkanina koja u sebi ima metalne niti, najčešće srebrne ili zlatne boje, te ako je materijal sklon 'cufanju. Odlična je opcija za rad samo s jednom mašinom, jako je uredan i jednostavan za izraditi'', nastavlja Martina.
Strukiranje iziskuje više šavova
Kod strukiranja košulja je bitno višak materijala rasporediti na što više šavova kako bi košulja što ljepše stajala. Ako sužavate košulju, nikako je ne smijete suziti samo s jedne strane, već radije sa svake strane po par milimetara kako se ne bi deformirao oblik.
''Kada se radi struk uvijek se počinje od sredine, da se ne zadebljava dio gdje se izlazi van. Linija bi trebala biti najmanje cenitmetar do centimetar i pol uz rub, kako bi imala fini prijelaz. Ako radite nagli prijelaz, košulja gubi formu i dobiva nepravilan oblik'', savjetuje Martina.
Idući korak su rukavi. Prije nego se rukavi uglavljuju, na kugli rukava se naprave dva šava s najdužim bodom ( na regluatoru to je broj 5). Jedan je par milimetara od ruba, drugi oko 1,5 cm od ruba. Pomoću ta dva šava lijepo oblikujemo rukav, te ga tada uglavimo u košulju. To je najjednostaviji i najbolji način za dobivanje lijepe forme, jer u suprotnom ako rukav nije lijepo uglavljen košulja dobiva neuredan izgled.
Gumbi se obaveznu šivaju ručno
Gumbi trebaju biti maleni i rade se rupice vertikalno. Šav treba biti što sitniji cik-cak i ispod se treba staviti flizelin jer se inače deformira. Gumbi za košulju se ne smiju šivati na mašinu, nego se moraju šivati ručno. S obzirom da se radi poklapanje na poklapanje, mora imati malo mekši pad. Kako mora biti mekano, postoji jedan trik, a to je da se stavi čačkalica ispod gumba. Tako izrađeni gumbi daju lijep pad i ne izgledaju kruto.
Za kraj dolazi porubljivanje, a Martina predlaže: što uže, to bolje. Posebice ako se radi o košuljama koje nisu ravne na donjem dijelu, jer se tako dobiva lijep luk koji također pruža padanje tkanine i ne ostavlja neuredan dojam.
Dobra i kvalitetna bijela košulja svakako zahtijeva određeno znanje i temelje iz krojenja, ali se uz malo prakse i volje vrlo brzo može naučiti kako je dobro sašiti. Mali trikovi i savjeti svakako mogu samo pomoći, a kraljica ormara može postati i vaših ruku djelo.
U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...