Barcelona je šarmerski grad koji te kupi svojim čarima na prvu, od svoje ljepote do prijaznosti i otvorenosti tamošnjih žitelja, Gaudijevih arhitektonskih čuda, Picassovog  i Miroovog muzeja, plaže Barceonete, brdašca Montjuic, Ravala i Borna, lijepog vremena, hrane, zabave i još milijuna sitnica koje ovaj grad čine mjestom idealnim za život.

Naravno sve to ako imaš dobar posao ili obiteljsko nasljeđe jer život u Barceloni je sve samo ne jeftin. Stanovi su skupi kao i najam istih, samo na cijenu sobe ako imas sreće izdvojit ćes 500 eura mjesecno, a o najmu cijelog stana da ni ne pričam. Prijevoz je poskupio, piće u barovima je pravi luksuz kao što će i račun nakon dobre večere u restoranu biti pozamašan. Tamošnji žitelji su navikli jesti vani, takva im je kultura življenja, uz cugu, bila to kava, piva ili čaša vina gotovo će uvijek “coknuti” koji tapasić.

Moram naglasiti ono što sam primijetio na prvu, a to je da tijekom druženja nikad nemaju mobitele za stolom, razgovaraju i uživaju, a poruke i Facebook notifikacije ostavljaju za kasnije. To nama Hrvatima s 4 Iphonea na stolu zvuči gotovo nestvarno. Da ne skrenem s teme, jedino je hrana u trgovačkim lancima jeftinija nego u Hrvatskoj. Osnovne namirnice koje čovjek mora imati kod kuće skoro su upola jeftinije.

Išao sam u posjet svojoj sestri koja je već godinu dana na postdiplomskom studiju iz televizijske produkcije (iako me u Španjolsku možda podsvjesno vuče i činjenica što sam prvih par mjeseci svog života živio upravo tamo jer mi je otac igrao nogomet za Linares (španjolski klub).

Naša zajednička prijateljica Ružica i ja proveli smo tamo punih sedam dana. Petra, kao pravi insider, složila nam je plan, što ćemo, kako i gdje tih sedam dana. Nismo gubili vrijeme ni sekunde osim ono malo što smo morali odspavati da bi bili sposobni za “šalabajzanje”. Prvi dan odvela nas je na tradicionalni filmski festival u Sitges, mali gradić na moru, svega 35 kilometara od Barcelone.

Bio je to filmski festival horror i fantasy filmova koje privatno obožavam, a poseban doživljaj je to što se većina posjetitelja tih dana pretvara u prave pravcate zombije. Na jednom trgiću postavljeni su štandovi s profesionalnim vizažistima koji cijeli dan posjetiteljima prave maske nalik zombijima. Mi smo to napravili u vlastitoj organizaciji. Sjeli smo u jedan bar i jedni druge pretvorili u "žive mrtvace". Htjeli smo biti dio povorke, a što ćete, kud svi tu i mali Mujo! Bilo je doista zabavno, ali zabavi je došao kraj kada nas je oprao pljusak do gole kože stoga smo morali krenuti prema Barceloni. Mislim, mogli smo birati, biti dio povorke i zaraditi upalu pluća ili propustiti povorku i festival, te se vratiti u Barcelonu (Mujo bi ipak proveo ostatak puta na nogama, a ne u krevetu). Odabrali smo ne dobiti upalu pluća, pozdraviti Sitges i zdravi se posvetiti obilaženju Barce. U svakom slučaju, zanimljiv početak!

Sljedeći smo se dan odmah bacilli na “posao”. Za modni blog moje sestre, Modakomoda, fotografirao sam nju i njezinu kolegicu Andrinu u predivnom parku, Parc del Laberint d'Horta. Mjesto koje definitivno mora biti na vašem “must see” popisu isto kao i židovsko groblje na brdu Montjuic, fascinantno nešto. Za Montjuic treba odvojiti jedan cijeli dan jer ima se što za vidjeti, monumentalna palača s koje puca pogled na plažu Espanu, muzej Joan Miro, botanički vrtovi, olimpijski stadion, groblje, etnološki muzej te tvrđava na samom vrhu brda s kojeg se savršeno vidi cijela panorama Barcelone. Tamo smo proveli dva sata, uživali u pogledu ispijajući kavu i jedući gumene bombone.

S Montjuica smo se spustili direktno u Raval - Kvart u samom centru, pomalo opasan, naročito noću. Savjetuje se ne zaći baš duboko u njega u čudne sate. Kvart poznat kao Barri Xino, ili Chinatown. Tamo je centar zabave, ali isto tako i kriminala te prostitucije. Beskućnici su na svakom koraku. Prepun imigranata iz Pakistana, Indonezije i Rumunjske. Oni čine gotovo 50 % stanovništva Ravala.
Opasan, ali doista lijep te prepun odličnih secondhand shopova, galerija, genijalno uređenih barova, trash trgovina u kojima se prodaje apsolutno sve, od igle do lokomotive. U Ravalu je smješten i najbolji absint bar u Barceloni kao i muzej moderne umjetnosti ispred kojeg skejteri uživaju u svojim vratolomijama do dolaska policije koja ih potjera.

Raval je gledajući prema moru s desne strane La Ramble dok su kvartovi Gothic i Born s lijeve strane te najpoznatije barcelonske šetnice koja od Plaze Catalunya vodi direktno do mora. Na putu prema moru ćete se susresti s pitoresknom tržnicom, La Boqueria u koju smo svaki dan dolazili po sok od svježeg voća za jedan euro ili na času crnog vina. Obožavam tu tržnicu! Možda najljepša koju sam ikad vidio.

U Gothicu se nalazi predivna gotička katedrala koja je smještena na glavnom trgu. Iz Gothica se preko Via Laietane ulazi u meni isto tako drag kvart El Born. Male uličice, bezbroj tapas barova, restorani, galerije, dućani i veseli ljudi čine ovaj kvart jednim od najpoželjnijih mjesta u Barceloni. Tamo je i Piccasov muzej koji isto mora biti na vašem “must see” popisu.

Pošto moja prijateljica Ružica nikada prije nije bila u Barceloni, ovoga puta sam bio u ulozi turističkog vodiča. Odveo sam je u Parc Guell na brdu Carmel. U parku se nalaze Gaudijeva zdanja uključujući i njegovu kuću koja je danas muzej. To me mjesto svaki put ponovno ostavlja bez daha. Njegove građevine kao da su napravljene od bombona i čokolade i kao da bi svakog trena iz njih mogao izaći neki Burtonov lik. Dođe mi da ih gricnem (kućice, ne Burtonove likove, osim Catwoman)! Šareno, veselo, opuštajuće mjesto s kojeg puca pogled na Barcelonu.

Odveo sam je i do Sagrade Familije, neo-gotičke katedrale koja je još uvijek u izgradnji, isto tako jedno od remek djela Antonija Gaudija i u koju bi mogli zuriti satima otkrivajući stotine i stotine detalja na zidovima, npr. Isusa koji na kojem god mjestu stajali kao da gleda ravno u vas. Preporučujem da pred Sagrada Familiu dođete rano da biste izbjegli dugačak red turista koji seže oko čitave crkve. Posjetili smo i Gaudijeve Casa Mila te Casa Batllo koje se nalaze na Passeig de Gràcia, jako blizu stana u kojem smo živjeli tih sedam dana. Nismo zaobišli ni čuveni stadion nogometnog kluba Barcelona, Camp Nou.

Odradili smo jedan photosession i na čuvenom buvljaku Encants. Nema čega nema, sve se nađe tamo… Od namještaja, odjeće, obuće, ploča, telefona, kamera, boja za kosu, perika, auto dijelova, lutki do neobjašnjivih i čudnih stvari za koje ni sami prodavači ne znaju čemu služe. Nešto slično kao naš Hrelić, ali s puno većim izborom. Sljedeći put morat ću odvojiti jedan cijeli dan da bih sve pomno promotrio. Utržio sam jednu mašnu s cvjetnim uzorkom te ju istu večer uvrstio u svoj styling! Ha, ha…

Jedan cijeli dan smo posvetili “chillanju” na Barceloneti, plaži koja je 2005. godine proglašena trećom najboljom plažom na svijetu. Kilometrima se proteže duž obale grada te obiluje barovima, restoranima, umjetninama od pijeska. Čim su malo veći valovi i surferi dođu na svoje, ali što je više ljudi to je i više džepara. Na svakom su koraku, vrebaju i čekaju pravu priliku, a prilike su česte, vjerujte mi. Trebate imati oči i na leđima. Mislim, gdje god ste u Barceloni meta ste lopova. To uvijek treba imati na umu.

Drži se da je Barceloneta jedno od najdražih mjesta za opuštanje i rekreaciju tamošnjih žitelja. Ni mi nismo ostali ravnodušni. Nakon sunčanja i cjelodnevnog boravka na Barceloneti, poprilično gladni zaputili smo se u kultno mjesto za klopanje zvano La Champaneria. Mjesto na kojem se jede isključivo meso, kobasice, krvavice, pršuti, svinjeći kotleti, šunke, panceta, mesne delicije svih vela i dezena, a pije se samo pjenušac odnosno Cava, crvena, malo slađa ili bijela. Ljudi su unutra zgužvani ko’ srdele u konzervi, nema mjesta ni za iglicu. Guranje i laktarenje glavna su sredstva za probitak puta do šanka da biste naručili jelo i piće, ali sve to uz osmjeh, naravno! Unutra nema sjedećih mjesta, jede se i pije s nogu, ali cijela ta atmosfera jednostavno vas ponese, nema mjesta za nervozu. Rekli bi Španjolci: “Tranqilo!” - na našem: “Pomalo!”. To im je glavni moto i jako se često može čuti na ulici. La Champaneria je mjesto koje obožavanju svi, i turisti, ali i fetivi Barcelonci. Cijene su vrlo prihvatljive, za svačiji su džep. Ako ste u Barceloni, nemojte nipošto zaobići ovo mjesto!

Oduševio me još jedan divan restoran, maleni i slatki. Talijanski restoran, Le cucine de madarosso s najboljom mozzarellom burata koju sam ikad probao! Oklop je mozzarella, a kada se zareže nožem dođe se do “utrobe”, prefinog domaćeg vrhnja, i još sve to zalijete domaćim maslinovim uljem te poprskate domaćim aceto balsamicom. Poludio sam kad sa to probao! Nepce mi se veselilo tri dana nakon toga! Blagdan za nepce! Orgazam za nepce!

Uvijek sve počinje i završava s hranom, barem u mom slučaju! Zapravo, možda zato i volim Barcelonu. Dobro, i Gaudijeva zadanja su predivna i Picassove slike i ulice i trgovi, ali hrana... uf, čudim se kako svi Barcelonci nisu pretili.

Ogladino sam, idem nešto bacit u kljun, a vi bacite oko na fotke, a na moju preporuku, ako baš u ova recesijska doba ne možete do Barcelone, skoknite do knjižnice i posudite jednu od knjiga Carlosa Ruiza Zafona ("Sjena vjetra") i lebdite kroz Barcelonu najljepšim prijevoznim sredstvom - maštom!

U galeriji detaljnije pogledajte predivnu Barcelonu...