Preljub kao izvor samozavaravanja

Iako živimo u monogamnom društvu što znači da smijemo imati samo jednog partnera ili partnericu, također živimo u društvu u kojem se partneri međusobno varaju, odnosno imaju ljubavnike. Opće prihvaćeno je mišljenje da su muškarci skloniji tim aktivnostima, no činjenica je da je za ljubavni odnos potrebno dvoje što znači da žene jednako često sudjeluju u preljubima kao i muškarci. Jedino možda manje pričaju o tome. A i kulturna je norma da je to za muškarce razumljivo, ali da žene ako varaju nisu u redu.

Kako je nastala monogamija?

U povijesti, ali i danas u nekim narodima i vjeroispovjestima, češće je da muškarac može imati odnos s više žena. No, postoje i neka rijetka plemena gdje je na snazi matrijarhat, odnosno žene „vladaju“ i smiju imati odnos s više muškaraca. Gledano iz evolucijske perspektive, za muškarce je poligamija pogodnija opcija, dok je za žene to monogamija. Razlog je vrlo jednostavan, muškarcu je važnije imati što više partnerica jer na taj način povećava vjerojatnost imanja potomstva. Ženi je pak važnije imati uz sebe jednog muškarca koji skrbi za nju i za dijete jer joj je presudno da dijete preživi i odraste budući da je ona ta koja prolazi kroz trudnoću i porod i već u startu stavlja veliki ulog na život jednog djeteta.

Takvo ponašanje možemo vidjeti kod većine životinja. No, kod ljudske vrste se ipak monogamija pokazala „isplativijom“ za obje strane. Budući da muškarac ne može biti siguran u očinstvo jer kod žena ovulacija nije vidljiva kao kod većine životinja, metoda ulaganja u jednu ženu i potomstvo s njom omogućuje veću sigurnost u očinstvo, ali i veću vjerojatnost u preživljavanje potomstva jer ono dobiva odgovarajuću skrb. I tako se možemo reći razvila privrženost i vjernost. Nažalost, ljudski odnosi ipak nisu tako jednostavni te čisto biološki uzrokovani.

Zašto ipak varamo?

Odgovor je vrlo jednostavan. Zbog nedostatka komunikacije, kako s partnerom, tako i sa samim sobom. Razlog broj dva leži u „nevoljkosti“ na prilagodbu ili kompromis, odnosno u nedostatku iskrene ljubavi. Kad netko kaže da voli iako vara, živi u velikoj laži, a ponajviše laže samoga sebe.

Činjenica je da su se ljubavni odnosi promijenili u odnosu na relativno blisku povijest. Brakovi se više ne dogovaraju, barem ne u tolikoj mjeri. Također, partnera možemo birati i napraviti više krivih izbora, prije nego dođemo do onog pravog. Čak i tada, izbor ne mora biti konačan pa se danas slobodno razvodimo i sklapamo nove brakove. U svim tim okolnostima nekako se nameće zaključak da varanje ne bi trebalo dolaziti kao opcija. Često se polemizira o početnoj zaljubljenosti i leptirićima u trbuhu koji kasnije nestanu, nestaje strasti i žara koji uvijek postoje na početku odnosa te kasnijoj dubljoj i povezanijoj ljubavi koja se iz toga rađa, ali i zamjenjuje leptiriće. Volimo se zavaravati da je ta dublja ljubav važnija i značajnija nego početni zanos i polet i pristajemo na zamjenu ushita sa dubljim smislom ljubavi i pripadanja. No, na kraju pribjegavamo čarima novog partnera, adrenalinu „beznačajne“ avanture koja nam je itekako značajna. I to je najveća prevara - ideja da nam je važnija ljubav od poleta zaljubljenosti i da to dvoje ne možemo imati s jednom osobom u isto vrijeme. Možemo i upravo nam to i treba.

Voljeti se otvorenih očiju

Kad biramo partnera za cijeli život, važno je znati što je to što očekujemo i tražimo i što mi kao osobe možemo i želimo dati. Sve veća otuđenost i globalni pad entuzijazma, optimizma i vjere u sebe smanjili su naše kriterije u odabiru partnera. No, s druge strane ti kriteriji značajno rastu jednom kad se uključimo u vezu.

No, najveći problem nestanka zaljubljenosti je upravo način na koji mi upoznajemo svijet. Kad nam je nešto novo na to smo u potpunosti koncentrirani, gledamo to otvorenih očiju, sudjelujemo aktivno u odnosu s novom osobom. Postupno, kako osobu upoznajemo, počinjemo ju stavljati u određene okvire i prestajemo ju zaista gledati i slušati. Pokušajte gledati svog partnera kao da ga vidite iznova i iznova po prvi put. Ljudi se mijenjaju, mi se mijenjamo pa tako i naši partneri. Kad ljudima ostavimo prostora da budu drugačiji, oni zaista promijene ponašanje, budu romantični, egzotični ili što god poželimo da budu. Također, treba reći tko smo mi, koje su nam želje i potrebe. Prvo sebi samima, a onda i boljoj polovici.

Odnos se gradi i razvija, u njega se ulaže stalno. I to u svaki segment odnosa. Seksualnost je vrlo važna za zadovoljavajući odnos i važno je da su osobe kompatibilne po svojoj strasti i spolnom nagonu. Važno je da partneri dijele svoj život u svim segmentima, budu si podrška, prihvaćaju se takvima kakvi jesu i razumiju se jer je to i cilj partnerstva. Tada strast ne jenjava, tada je „adrenalin“ prisutan unutar odnosa i nije ga potrebno tražiti izvan njega. Iskreni smo prema partneru, ali ono najvažnije, iskreni smo prema sebi. I tada jedna osoba postaje partner, prijatelj, učitelj, učenik, supružnik i ljubavnik što i je dublji smisao monogamije.

Sunčana Rokvić, psihologinja
InsideOut, portal za primijenjenu psihologiju

Više o problematičnim vezama pročitajte na portalu Zdrava Krava.

Više slika pogledajte u galeriji...