Riječima u svakodnevnoj komunikaciji rijetko pripisujemo više značenja od onoga koje se njima izriče. Ali mnogi su stručnjaci ipak zavirili iza neposrednog značenja riječi i ustanovili da neke mogu biti toksične i da nam “u većim količinama” doista mogu nauditi, baš poput nekih drugih štetnih tvari. I pritom nije riječ o uvredama, kako bi se moglo pomisliti na prvi dojam, nego o naizgled “običnim” riječima koje svakodnevno izričemo bez previše razmišljanja.

Način, dakle, na koji razgovarate sa svojim partnerom ili prijateljima mogao biti početak propasti tog odnosa. Zbog tog je razloga doktor psihologije Jeffrey Bernstein, iskusan terapeut i predavač na sveučilištima u New Yorku i Pennsylvaniji, izbacio iz svog rječnika riječi “trebalo bi” i posvetio tome cijelu knjigu “Why can’t you read my mind” (Zašto mi ne možeš čitati misli).

Najveći je problem s tim riječima što uspostavljaju kontrolni, odnosno prosudbeni odnos pa uklopljene u negativne misli, kaže psiholog, potiču negativnu energiju koja s vremenom može narušiti i vrlo čvrste odnose, a posebno je opasna za ljubavne veze. Onaj koji često izriče te riječi naime postavlja se u poziciju onoga koji “zna bolje” i prosuđuje, te pokušava nametnuti svoje zahtjeve.

I nisu te riječi “problematične” samo same po sebi nego i uklopljene u rečenice koje često izričete partneru, čime mu zapravo stalno poručujete da nešto čini pogrešno, ali i ako ih koristite i u mislima. Tada su te misli toksične misli i čak neizrečene djeluju loše na vašu vezu. Još ako se tome pridruži loša ili nedovoljna komunikacija među partnerima, gotovo sigurno imate problem. Umjesto da rečenice upućene partneru započinjete s onim što “bi trebalo”, bolje ih je složiti tako da su manje usmjerene kao strelice na drugoga, a više izriču neku vašu potrebu ili molbu.

Dakle, umjesto: “Trebao bi i ti katkad otići po dijete u vrtić”, možete reći: “Voljela/o bih kad bi katkad ti otišao/la po dijete u vrtić da ne odlazim uvijek ranije s posla jer bih mogla imati problema”.  Ili umjesto: “Ti bi trebao/la znati kako se ja osjećam”, čime zapravo poručujete partneru da bi vam trebao čitati misli, pokušajte s rečenicom: “Voljela bih kad bi me, molim te, sada samo poslušao”. Prva je rečenica prijekor i predbacivanje partneru, a druga je izricanje problema u potrazi za pomoći, što je mnogo bolji način razgovaranja i, definitivno, manje toksičan za vezu, a i tako doista možete započeti razgovor o problemima dok ćete toksičnim rečenicama ubiti volju za razgovorom.

Psiholog s više od dva desetljeća iskustva u radu s djecom, parovima i obiteljima ne može se prestati čuditi kako su toksične misli česte među bliskim ljudima i kako često nastaju ne u podsvijesti nego u svijesti. Kao da je lakše vrtjeti iste krugove misli kakve smo možda nekoć slušali u roditeljskoj kući, nego prekinuti slijed time da osim povremeno u svom domu, katkad napravite i veliko pospremanje svojih misli.

Iznenadili biste se nad hrpama onoga što biste i sami morali prepoznati kao riječi koje vam neće donijeti ništa dobro. Kad je predbacivanje i nametanje ciljeva partneru koje bi on “trebao” ostvariti stvorilo lijep ugođaj u vašem domu?  Sigurno nikad, a život je, složit ćete se, prekratak za takve trenutke. Izbrišite ih.

Svoj omiljeni magazin Super Mila prati i na Facebooku.