Kada si otkrio strast prema glazbi?

Uvijek mi je bila bitan dio života, otkad znam za sebe, i sve se uvijek vrtjelo oko nje. Od druženja i izlazaka do pogleda na sve oko sebe. Ima još puno drugih aspekata koji me zanimaju i kojim se bavim, ali kad malo bolje pogledam sve se nekako uvijek vrti oko mjuze.

Koji su ti bili uzori po pitanju glazbe kada si bio klinac?

Kad sam bio baš ful mulac, tipa početak osnovne škole, brat i ja smo brijali na rockabilly ( ne kužim ni dan danas kako se to desilo, ali je), a nakon toga na hip hop, bendove kao što su Public Enemy, NWA, 2 live crew, Beastie Boys... Negdje polovicom osnovne škole preko Red Hot Chili Peppersa sam počeo slušati bendove s gitarama poput Mudhoney, Sonic Youth, Primus i naravno, u to vrijeme neizbježnu, Nirvanu. Ta mjuza mi se najviše zalijepila i odredila sve što sam kasnije slušao i živio. Otad nadalje obilježilo me masu drugih genijalnih bendova i izvođača, od Jane's Addictiona i Radioheada, kasnije preko Toola, Queensa, Arcade Firea i Cavea do svih vrsta glazbe, sve do šansona, interesantne elektronike i native mjuze, afričke itd...

S obzirom na to da si već svirao u Salionu, kako je došlo do osnivanja Jonathana?

Na memorijalu „Slobodna energija“ koji se svake godine održava za mog brata Damira- Badu, došlo je do reuniona bendova koji su pred cca petnaestak godina bili aktivni i aktualni u Rijeci i regiji, između kojih je bio i Salion. Branko i ja nismo uspjeli sastaviti kompletnu postavu iz tog vremena pa su nam pomogli Tomo i Rade. Skužili smo da se desila super energija između nas i kad se još naknadno priključio Nikica, stvar je eksplodirala.

Od kuda ime Jonathan? 

Ime je nekako došlo samo od sebe, jer smo kroz internu spiku i sprdnju skužili da u biti stalno pričamo o nekom tipu koji karakterizira sve naše osobine i poglede na svijet. Samo mu je trebalo dati ime. A zašto baš Jonathan? Ima puno razloga koji su dosta interni i teški za objasniti, ali na kraju krajeva ima veze i s hebrejskim značenjem imena, što znači „dar od boga“, što nama, iako baš nismo vjernici, naše pjesme i predstavljaju.

Kako napreduje razvitak benda s obzirom na to da ste relativno novi na tržištu?

Napredak je otpočetka, otkad smo krenuli, u kreativnom smislu i razvoju prelud i meni neviđeno brz, a otkad smo izašli u javnost taj tempo se samo nastavlja.

Misliš li da je hrabro u Hrvatskoj nastupati samo s engleskim tekstovima?

Mišljenja sam da je energija ta koja je bitna i ona u biti ne poznaje jezik. Engleski nam prirodno dolazi, jer smo cijeli život slušali bendove s pretežno anglosaksonskog govornog područja, dodatni je izazov za što kvalitetniji i iskreniji izraz i u neku ruku odgovara planu našeg razvitka koji smo si zamislili. Pa što bude da bude.

Kako stojite s “invazijom” na susjedne države? Namjeravate li krenuti u osvajanje stranog tržišta?

Plan je do jeseni nasvirati se u regiji, a onda podvući crtu, vidjeti gdje smo i po tome krenuti dalje.

Osim glazbe, koji su ti još interesi?

Više manje svim svojim interesima se i bavim. Par mojih frendova i ja imamo firmu „Radiona“ za izradu namještaja od drva i dizajn interijera i osmislili smo i izradili dosta lokala i interijera u Rijeci. S drugom grupom frendova, pretežno iz benda, držim klub „Život“ u Rijeci, kojeg smo napravili po svom guštu, puštamo mjuzu koju mi volimo i radimo koncerte i nastupe izvođača koji su nama super. A slobodno vrijeme, kojeg baš i nemam, volim provoditi s curom i raditi stvari koje cure i dečki rade.

Koliko ti je moda bitna u scenskom nastupu, a koliko privatno?

Ne razmišljam baš o tome, kako se oblačim za stage, tako se oblačim i privatno.

Koje kozmetičke proizvode koristiš?

Sapun i vodu.

Top tri album koja bi preporučio našim čitateljima su...

Tool „Lateralus“, Nick Cave „Boatman's call“ i Arcade Fire „Funeral“.

Koji su ti planovi za idućih nekoliko mjeseci?

Završiti album, raditi nove i još bolje pjesme i svirati, svirati i svirati.