Kako započeti priču o velikanu hrvatskog glumišta bez prisjećanja na djetinji smijeh i citiranje lika Cince Kapulice iz filma ''Kad mrtvi zapjevaju'' ili, pak, duge sate u kojima nas je zabavljao kao arhetipska figura hrvatskog oca, Marka Kosmičkog, u televizijskoj seriji ''Odmori se, zaslužio si''? Odakle krenuti bez da se zapletemo u sjećanja? Malo je onih koji su nam, poput Ive Gregurevića, preko malih ekrana uspjeli postati izvor smijeha i dubokog divljenja te se, kroz svoje likove, prometnuli u prave životne suputnike i velike lekcije. U tome danas leži gubitak svakog od nas. Poznati glumac, naime, preminuo je sinoć u Zagrebu, u 67. godini života. 

Hrvatski filmski, kazališni i televizijski glumac, Ivo Gregurević, rođen je u Orašju 7. listopada 1952. godine. Akademiju dramskih umjetnosti završio je u Zagrebu, a na filmu je debitirao 1977. godine u filmu ''Ne naginji se van.'' U karijeri dugoj više od četiri puna desetljeća, veoma često i uistinu sjajno nosio je likove ''narodskih junaka'' u čiju se psihologiju s lakoćom uživljavao, a s njegovim su se likovima poistovjećivali mnogi. Istovremeno,  u kazalištu je igrao Shakespearea, Čehova, Gogolja, ali i domaće autore poput Krleže i Držića. 

S vremenom je stiglo i jačanje televizije kao medija, a Ivo je rado popratio nove struje i istaknuo se ulogama u mnogim domaćim serijama. Među likovima kojih se brojni najradije prisjećaju ostaje Netjak iz Velog mista. U društvu velikog Špira Guberine, maestralnog u ulozi Strikana, mladi je Ivo tada zabljesnuo punim glumačkim sjajem i zauvijek zapečatio svoje mjesto u povijesti domaće dramske umjetnosti. Svoj posao, dobro je poznato, beskrajno je ljubio. ''Ovo je najbolji posao kojim se mogu baviti i ne bih ništa drugo znao raditi.'' - izjavio je za Večernji list. Za svoj rad nagrađen je beskrajnim nizom nagrada poput one Fabijana Šovagovića te nagrade Sarajevo film festivala.

Dok je na velikim platnima, kazališnim daskama i malim ekranima polako osvajao srca publike, Ivo je svoj privatni život volio čuvati za sebe. Poznato je da je, nakon braka s glumicom Dubravkom Ostojić, bio u vezi s tragično preminulom Dolores Lambašom. Visoko cijeneći svoju privatnost, u konačnici je uspio u naumu da ga se istinski pamti samo po njegovoj umjetnosti, njegovoj nevjerojatnoj glumačkoj vještini i likovima u koje je unosio komadiće samog sebe.  ''Želim da me pamte isključivo po ulogama. Nemaju me po čemu drugome pamtiti.'' - rekao je jednom prilikom za Večernji list.  Pokazujući svoj beskrajni glumački talent, ostao je skroman i prizeman. Za eVaraždin jednom je rekao da svaki glumac na svijetu nema više od četiri ili pet vrhunskih uloga. Ipak, njegovih smo, danas više nego ikad - znamo, upamtili mnogo više. Beskrajne vrpce s filmskih i televizijskih materijalom govore tome u prilog. Za domaći je film dao mnogo više no što bi sam sebi ikada, vjerujemo, priznao, a njegove ćemo uloge prepričavati i pokazivati budućim generacijama, ponosni baš na to što je živio i djelovao kao - junak jednog naroda, filmski i stvarni junak nevjerojatnog talenta i vedrog duha. Možemo li se oprostiti prikladnije od toga da citiramo  još jedan naslov koji je maestralno odigrao - odmori se, zaslužio si.