"Znam da smo svi oduševljeni licem svoga djeteta i želimo to dijeliti s cijelim svijetom, svaki dan i zauvijek, kreirati mu budućnost i slično, ALI! Treba se znati zaustaviti. U posljednje vrijeme Instagram se puni profilima novorođenih bebica, kojima u opisu ponekad stoji čak i buduće zanimanje!  Ti roditelji se nisu znali zaustaviti. Bebe imaju ponekad i više followera od vlastitih roditelja. Kad naletim na takvo nešto, mene osobno prođe nekakva jeza jer prvo što mi padne na pamet je pitanje tko sve ima pristup slici i životu tog djeteta koje još nije niti progovorilo, a kamoli da je svjesno koliko ljudi zna tko je, što sad radi i gdje je, koje igračke voli, koju boju voli, koju hranu jede… Instagram odaje puno više informacija nego što smo svjesni u trenutku kad idemo podijeliti fotografiju.

Kad sam rodila Gabrielu trebalo mi je oko dva mjeseca da se usudim podijeliti nekoliko njezinih fotografija. Sad mi je i to žao, ali priznajem da sam podlegla pritisku upornih upita od strane medija i fanova koji su željeli vidjeti moju djevojčicu i podijeliti sreću sa mnom. No osim iskrenih i dragih followera, svaki dan nailazim i na one anonimne, s lažnim identitetima, koji haraju Instagramom i drugim društvenim mrežama i doslovno se iživljavaju na drugim ljudima koji su tu iz dobrih namjera, radi dijeljenja pozitivne energije, fotografija iz svog života koje mogu nekoga inspirirati i sl. To konstantno osjetim na vlastitoj koži kroz, primjerice, direktne poruke u inbox, ili neumjesne komentare dok se javljam live sa svog Instagram profila.

Prihvatila sam to kao nešto što ja osobno ne mogu izbjeći. Bavim se glazbom i za moj poziv i glazbu koju radim bitno je da budem u kontaktu sa svojim pratiteljima i žrtvujem svoju privatnost do te granice da sam izložena i onim ne dobronamjernim pojedincima, ali svoje dijete sam počela štititi od toga koliko god mogu. Pogotovo sad kad je malo veća 'beba', počela je izražavati svoju osobnost kroz svaku svoju rečenicu, postaje prava mala prepoznatljiva osobica i sad je vrijeme kad treba, kako se kaže, stati na loptu. Iako je moj posao biti izložena, nastojim Gabi držati podalje. Moji pratitelji znaju da sam majka i već su odavno upoznali Gabičino lice, ali bebe rastu i mijenjaju se, tako da otkad sam je prvi put objavila do danas ona je već jedna potpuno nova djevojčica i nekako se tješim da nije kasno da ju sad zaštitim od ove sveopće Big Brother svakodnevnice.

Ponekad je zaista nemoguće izbjeći podjeliti detalje svog života koji uključuju i Gabi, ali trudim se sitnim trikovima ublažiti sve informacije koje bi joj mogle naškoditi. Tako, na primjer, objavim fotku na kojoj Gabi ne gleda u kameru, ili na kojoj isprobava velike mamine naočale i slično. Volim na taj način podijeliti trenutnke majčinstva koji ne kompromitiraju Gabrielinu privatnost. Jako pazim da slike ne otkrivaju njene navike, igračke koje voli, riječi koje govori… Upravo te informacije su najopasnije! Bojim se uopće pomisliti koliko sličica i osjetljivih informacija o djeci kolaju po 'dark webu', a da toga nismo niti svjesni. 

Mislim da svako dijete ima pravo odabrati svoj trenutak kad će isprobati neku društvenu mrežu i svakako ih treba dobro educirati i upozoriti na opasnosti i posljedice. Svatko, naravno, ima svoj način i svoj izbor, ali ja sam uvijek za to da moje dijete odabere svoj put u svakom pogledu. Od prvog dana najviše radim na tome da razvijem povjerenje između nas, tako da ako poželi danas, sutra imati Instagram profil, ja ću biti prva osoba kojoj će to povjeriti i s kojom će se konzultirati oko fotkica koje su joj zgodne za objaviti. To se ne postiže kontrolom ni strogoćom, nego upravo akceptiranjem nje kao osobe i dopuštanjem da sama kroji svoje životne odabire, no nikako NE otvaranjem Instagram profila dok je još beba bez prava glasa. Čak niti ako je “samo za rodbinu”. Nemojte se zavaravati, internet nije privatan čak niti ako imate doslovno deset pratitelja. Sve što se jednom uploada dostupno je zauvijek. 

Još jednom ću ponoviti da nikad nije kasno početi razmišljati o ovome, čak ni ako već imate milijun objavljenih slika svoje bebe. Svi se mi zanesemo njihovim licima, gestama i osobnošću, ali probajte se oteti tome i na vrijeme napraviti korak unazad. I mali koraci su u ovom pogledu veliki. Sjećam se sebe kad sam bila adolescent, voljela sam svoju privatnost i kad sam dobila svoju sobu, zaključala bih se i slušala glazbu. Kome trebaju zaključana vrata da sluša glazbu? E, to je živi dokaz da djeci treba privatnost da bi odrasli pa otkrili tko su i što su, koliko god mi strahovali od same pomisli da se u njihovim glavama događa nešto u što nismo upućeni. E sad razmislite kako bi nama bilo da smo imali na primjer 100K pratitelja koji su “upućeni” u svaki naš korak, misao i gestu prije nego što smo uopće naučili reći “mama”. Sigurna sam da bi to ostavilo trag na našem psihološkom razvoju, čak i ako izuzmemo faktor opasnosti.
Drage mame, držim palčeve i navijam za sve nas da u ovoj eri kamera uspjemo zaštititi svoje mališane! Da je lako, nije, zato ne osuđujem nikog tko se pokoleba.