Antoniju Blaće svi znaju kao iznimnu profesionalku, lijepu, pametnu i duhovitu ženu. Vlasnicu titule jedne od najboljih televizijskih voditeljica ne samo u Hrvatskoj, već i šire. Ima Antonija i istančan modni ukus, i divnog supruga s kojim je u sretnom braku. Vesela je, stalno se smije, brza je na jeziku, omiljena u društvu…Antonija nema skandala. A za sad nema niti djecu. I to bi bila tako nebitna stvar da upravo na njezinu Instagram profilu nije osvanuo zastrašujući komentar '"Šta sve to vrijedi kad ne može imati djecu'. Komentar je to koji nikoga nije ostavio ravnodušnim jer otkud nekome pravo zadirati u nečiju intimu, i otkud nekome uopće pravo postavljati neke definicije sreće i uspjeha. I otkuda pravo uvrijediti i prozvati mnoge žene koje, baš poput Antonije, iz ovog ili onog razloga, nemaju djecu?! Upitali smo Antoniju kako se osjećala kada je pročitala komentar, a ona je za miss7 iskreno ispričala i puno više jer ova tema i jest puno više od samo ‘osobne stvari’! Ovo je pitanje svih žena!

Evo što nam je Antonija rekla: 

"Moram priznati da me šokiralo. Ne znam otkud tolika sigurnost za takvu konstataciju koja da je i točna je privatna stvar. Čak bi i liječnici za tako osjetljivu temu bili jako oprezni u izjavama i ne bi vas tako s lakoćom otpisali. Vjerojatno pretpostavlja da ako imam godina koliko imam, a nemam djecu, jedino je logično da ih ne mogu imati. Jer koja bi tako živjela svojom voljom?! Neću uopće ulaziti u svoje zdravstveno stanje jer ono nije ni bitno za ovu priču. U naletu bijesa prvo sam napisala podužu poruku u kojoj sam htjela objasniti zašto je taj komentar jeziv, a onda sam sve obrisala i sama sebi rekla da nema smisla ulaziti u raspravu pa sam odabrala humor. Ali i to je emocionalni angažman, zašto smo izložene tome? Pomislila sam samo: draga Gospođo, sreća da ste meni to napisali, a ne nekoj ženi koja želi dijete više od ičega, kojoj je u tijeku tko zna koja runda i godina pokušaja da zatrudni, injekcija, hormona, pregleda doktora, neprospavanih noći, razočarenja i muke da bi dobila svoju bebu, muškarcu koji je neplodan (jer ni o tome nitko ne priča, vode i oni svoju borbu ) ili paru koji pokušava usvojiti dijete, ili ne daj Bože, nekoj ženi koja je dijete izgubila. 

A što da je nekim slučajem istina? Zar moj život ništa ne bi vrijedio? Zar ne bi život mogao bez obzira na to biti ispunjen smislom, dobrotom, trudom, radom, veseljem, pažnjom i ljubavlju? Iako ja nisam zapravo reagirala, izgleda da je taj komentar povrijedio sve žene, a i podosta muškaraca koji su ga pročitali i digla se prava buna. Pitaju se ljudi ima li gospođa djecu pa se zbog toga osjeća nadmoćno ili ih nema pa se i sama zapravo osjeća kako je meni napisala. Nitko se radi imanja ili nemanja djece ne bi trebao tako osjećati.  A koliko je tek žena koje odlučuju nemati djecu jer ne znaju hoće li ih čekati posao kad se vrate s porodiljnog, ako posao uopće imaju, koliko ponižavajućih pitanja o bračnom statusu i planiranju potomstva na razgovorima za posao moraju odraditi sa smješkom?!

Kad ste me nazvali za izjavu prvo sam si rekla da neću davati komentare jer time samo dajemo značaj negativnim pojavama. Ali razgovarala sam sa svojim suprugom, Hrvojem, zapravo mi je on otvorio oči: Reci. Rekao mi je: Možda tebe osobno to ne dira i možeš prijeći preko toga, ali reci nešto radi drugih žena i drugih parova, vidiš da je ljude to povrijedilo. I u pravu je. 
Općenito sam za ignoriranje gluposti, jer ne treba joj davati pažnju i prostor, ali zbilja ima nekih tema koje diraju svakoga. Mnogo je i muškaraca reagiralo što me veseli da su solidarni sa ženama.
Da se razumijemo, voljela bih imati djecu, ali svesti osobu na biološku zadanost je strašno. Kao da vrijeđate nekoga jer je - visok ili plavih očiju. Tu ne možete ništa. I dalje se nadam da je ta poruka bila slabost nekog trenutka i da nitko tako ne razmišlja duboko u srcu. Možda kad komuniciramo jedni s drugima ne bi bilo loše sjetiti se da svako koga sretnete, ama baš svatko, baš u tom trenutku možda vodi neku svoju životnu borbu. Možda nam tako proradi medjuljudska sućut i možda bi to učinilo da ljubimo bližnje svoje. Svi samo pokušavamo proživjeti ovaj život koji nam je dan najbolje što možemo. I tu smo svi isti.