Sin: Mama, a daj još malo... evo još samo jedan nivo!!!
Mama: Ok, još samo jedan. Taman da ja riješim ovo suđe i pristavim ručak za sutra....

I tako najčešće je taj ručak za sutra skoro pa već gotov, a dijete je još pred računalom. Ili igra igrice na mobitelu ili bulji u Youtube. Mama i tako ima puno posla za obaviti, pa ajde, neka se dijete još malo zabavi, barem je mir. I nitko nikoga tu ne krivi, niti smije kriviti. Danas se manje-više tako živi. Divimo se onima koji su uspjeli uskladiti svoje poslove, kućanstvo, dječje obveze, hobije, školu i sve ostalo što jedva utrpamo u taj dan od 24 sata koji nam je za sve postao prekratak. Jer, mnogima je upravo 'dijete za kompjuterom'  taj toliko potrebni mir kada stignemo nešto napraviti!  I to je sasvim u redu, no problem nastaje kada je to učestalo i stalno! 

Neke studije, naime, pokazuju kako osnovci do puberteta ne bi trebali provoditi pred TV-om, na internetu ili igrajući igrice na mobitelu više od sat vremena dnevno. Imaš li kod kuće srednjoškolca, možeš odahnuti – njima je to vrijeme produženo na dva sata! 
Sve više od toga, ajmo ublaženo reći, nikako nije dobro za dijete jer može štetiti njegovu psihofizičkom razvoju i obavljanju školskih obveza. I eto problema. A djetetov je problem uvijek i naš! Za dobrobit svoje djece, dakle, trebali bismo se držati ovog vremena. 
Sjećam se kako sam ostala u šoku kada mi je poznanik, ugledni zagrebački psiholog, rekao kako kod njega dolaze djeca i to na terapije zbog ovisnosti o kompjuterima!  Znači, ovo se doista događa. Nije to tamo neka priča iz dalekih krajeva i može se dogoditi svakome. I poznati se roditelji susreću sa istim problemima, a sa missicama su podijelili kako oni rješavaju te probleme! 

SAŠA LOZAR

TOMISLAV JELINČIĆ

Tata od formata i poznati televizijski voditelj i urednik na RTL televiziji, Tomislav Jelinčić, po tom pitanju ima pune ruke posla jer ima tri sina. No uspio je zavesti kontrolu nad mobitelima, kompjuterima i TV-om! Evo kako:

"Ovo je izuzetno izazovno vrijeme za nas roditelje jer kako zabraniti svojoj djeci da puno gledaju televiziju, a ti sam radiš na televiziji i moraš pratiti sadržaj na televiziji? Kako zabraniti djeci da budu puno na mobitelima, a i tebi samome je zapravo život orijentiran na mobitele, posao ti je orijentiran na mobitel, kao i sve ostalo. Trudimo se kod nas doma da se u svemu bude umjeren i da sve što radimo zapravo ima koristi. Tako da, recimo, kod gledanja televizije uvijek pazimo da ona služi u obrazovne svrhe. Često gledamo sadržaje o životinjama, National Geografic ili History Channel programe gdje mogu nešto naučiti, vidjeti neke zemlje gdje još nisu bili ili nikada neće ići. Ista je stvar i sa Internetom, odnosno sa pametnim telefonima koje imaju. Uvijek ih usmjeravamo na to da im to stvarno služi da nisu cijelo vrijeme na igricama, nego recimo, kad mi sin dođe s pitanjem tipa: "Tata, reci mi kad je Boban igrao neku utakmicu!", ja odgovorim: "Gle, imaš Google na mobitelu, pogledaj!"  I samo ga pogledam kad me nešto pita, već zna sam pronaći ono što ga zanima, pa to prodiskutiramo zajedno. Tako da pokušavamo sa što manje zabrana da sami shvate da buljenje u mobitel, čega ima, naravno, zapravo nije dobro. A što se tiče zabrana uvijek određujemo granice. Prvo treba napraviti sve dnevne obveze oko škole i kućanstva, a onda se dogovorimo  da nakon toga ima sat vremena ili pola sata - vikendom nešto dulje, radnim danima nešto manje. Borba je to, ali mi roditelji im trebamo biti primjer. Ne možeš im reći ne smiješ na mobitel, a onda ti cijelo vrijeme visiti na njemu".

BELMA DŽOMBA

I u obitelji Džomba uspješno se rješava problem pretjeranog buljenja u online sadržaje. Belma i Mirza Džomba roditelji su dviju djevojčica, Une  i Ade, a ovo je njihova priča kako su zaveli red po tom pitanju. Lijepa nam je Belma otkrila kako uspjevaju držati 'mobitel' što je moguće podalje od djevojčica.

"Moram priznati da smo sa starijom Unom, koja ima pet i pol godina, odradili super posao po tom pitanju. Mobitela je postala svjesna sa godinu i pol, a mi smo to dosta regulirali i nismo uopće dopuštali da se igra s njim. Kada je usporedim s njezinim vršnjacima i prijateljima, stvarno moram priznati da je prilično otporna na online sadržaje i da nije nimalo ovisna. E sad, mlađa je Ada druga priča! Ima godinu i pol i upravo je u toj fazi kad otkriva sve čari mobitela. Kada Mirza dođe doma, ona ga ne zove tata nego mobi i trči mu u krilo kako bi zajedno igrali dječje igrice.To je valjda neka linija manjeg otpora. Ipak, mi se jako trudimo svratiti im pozornost s televizije i igrica, pa puno vremena provodimo vani, i zabavljamo se drugim stvarima tako da mi cure nisu zaglibile! Ali, da , to je općenito postao veliki problem kod djece i mislim da se treba naći prava mjera".