Gdje je zadnjih dana Tomislav Franjo Šušak?

Zadnjih dana sam u stanu, ali sumnjam da je to pitanje. U principu u velikoj gužvi s poslovima s raznih strana. Nekakva je to sretna gužva jer su poslovi vrlo ugodni, ali bi po tome trenutno bio u fazi gdje pokušavam ponovo posložiti privatni život da bi ga uopće mogao imati uz ostale obveze!

Možeš li nam dati pregled svoje glazbene karijere?

Karijera je počela kao i svaka druga, bez primisli da će se pretvoriti u karijeru. Kao klinac od nekih 13-14 godina sam krenuo svirati bas gitaru, da bi se to uskoro pretvorilo u potragu za nekom ekipom koja bi htjela svirati sa mnom. Uskoro se to pretvorilo u prvi bend s kojim sam izbacio album, koji se zove Skaut. Nakon toga je nekim prirodnim tokom došlo do druženja s prijateljima pa osnivanje Kinokluba, zatim sviranje s Ramirezom, preko čega smo se Aljoša Šerić i ja dosta zbližili, pa sam tako  počeo sudjelovati i u radu s Pavelom. Kad sam odlučio završiti s Kinoklubom, Ramirez se dogovorno raspustio, a prijatelji iz Vatre su tražili basistu, tako da je taj nekakav slijed za mene bio potpuno logičan, koliko god zbrkano djelovao. Uz to je bilo puno asistiranja i višenja po raznim studijima koji su me zanimali pa sam se zajedno s time svime krenuo baviti i snimanjem bendova.

Osim što si glazbenik, također si i producent. Koliko se dugo baviš tom stranom glazbenog posla i kako je došlo do toga? 

Do toga je najviše došlo iz dva razloga: željom za snimanjem svog benda, a zatim i željom da to ima nekakvu glavu i rep kad nije imao tko producirati, pa prvo cijeli bend uzme tu obvezu na sebe, a zatim sam shvatio da jedan veći dio toga mogu i sam obavljati. Snimanjem se bavim unazad negdje šest godina, a recimo da bi se moglo reći da se produkcijom iole ozbiljno bavim unazad tri godine. Tokom tog vremena se posao raširio iz snimanja i produciranja nečeg svojeg u produkciju drugih albuma, muziku za reklame i serije, filmove, itd.

Kakav je osjećaj biti glazbenik, a kakav producent?

U mom svijetu i životu jedno jednostavno ne može bez drugoga. Svaki posao ima svoje obveze i mane, ali i velike pluseve, a oba posla su mi podjednako interesantna. Stvar je u potpuno drugačijem ispoljavanju kreativnosti. Dok sviranje uživo i stvaranje muzike u rupi s bendom čini ogromno zadovoljstvo, ponekad ti jednostavno dođe zatvoriti se u studio, snimati, aranžirati, svirati i pronalaziti rješenja za glazbene upitnike, bilo svoje ili tuđe. Kad bih morao trenutno odabrati samo jedan od ta dva posla, odabrao bih nijedan, jer su upravo jedan drugome odlična protuteža.

Kao bi opisao kreativni proces kroz koji prolaziš kao glazbenik?

Kad bih znao opisati taj proces, bio bi znatno kreativnija osoba nego što jesam! U osnovi se to u mom slučaju svodi na nekakvo poticanje kreativnog ludila u kojem god obliku. Mene je uvijek fascinirao zvuk prije svega, a onda me taj zvuk potakne da stvaram neku određenu glazbu. Tako da se moj kreativni proces svodi na pronalaženje drugačijih rješenja da bih nešto stvorio. To se često svodi na to da kupim neki instrument koji nisam nikada svirao, pa se primim njega, ili to da pokušam nekom instrumentu koji znam, pristupiti na način koji mi je stran. Ponekad je to samo stvar kretanja iz drugog smjera, recimo ako si uvijek kretao s melodijom, pokušaš krenuti s ritmom, ili nešto tako. Kako bilo, u mom slučaju još uvijek pokušavam pronaći način da to ne bude samo udar inspiracije svako toliko, nego uhodaniji proces rada, ali nekako mislim da bi tim putem i izgubio neku dozu iskrenosti u svemu.

Što za tebe znači biti kvalitetan glazbenik?

Biti kvalitetan glazbenik po meni znači biti uporan kao konj. U osnovi ništa više. Znači vježbati, shvaćati sebe i ljude oko sebe ozbiljno, slušati i upijati što vise možeš, a zatim i znati to primijeniti na svoj rad i trud. Tako stvaraš kvalitetu, ukus i neko poštovanje ljudi oko sebe.

Kako izgleda dan jednog glazbenika?

Ovisi o danu. Kako se gotovo svaki vikend svira,onda si napraviš da ti neki dani u tjednu zamijene vikend. Tako da ako je dan koncerta, to je gužva i ludnica da bi devet ljudi sjelo u kombi u dogovoreno vrijeme, trka da stignemo odraditi tonsku kad stignemo na lokaciju i onda pozitivan stres da bi uspio odsvirati što bolji koncert ljudima koji su platili kartu. S produkcijske strane, svodi se više na klasičan radni dan, samo što moje radno vrijeme počinje oko podne, pa traje do kad zatreba, ali to je nekakav dolazak u studio koji je i “ured”, kava, opušteniji pristup. Slobodni dani se svode na peglanje i čišćenje po stanu, jer me ionako nikada nema doma pa moram kompenzirati.

Žive li zaista svi rockeri u maniri rock and roll zvijezda?

Znam puno njih koji žive, ali to sve većinom vrlo brzo splasne. Ili ti ljudi jednostavno nestanu. Naravno, ima i iznimaka. Sviram po bendovima i bavim se glazbom dvanaestak godina, dođe trenutak kad bi u kombiju radije otvorio knjigu nego pivu. Život rokera se svodi na sve manje tulumarenja i ludosti o kojima svi pričaju iz jednostavnog razloga što kada dođeš do nekog stadija u kojem mi sad jesmo s Vatrom, ne možeš to priuštiti svom tijelu ni publici koja dođe. Možda je nekome kul čitati o tome u novinama, ali kad platiš 60 kuna za kartu za koncert, očekuješ koncert, a ne neku poluamatersku izvedbu osobe koja nije imala taj minimum poštovanja prema tebi da shvati da su na prvom mjestu ljudi koji dolaze na te koncerte. Inače mi ne bi imali posla!

Koliko ti je moda bitna u životu?

Meni osobno vrlo bitna. Mislim da se razvila zdrava okolina u zadnjih nekoliko u Hrvatskoj, gdje napokon muškarcima nije problem priznati da im je bitno kako izgledaju, a nije ni problem priznati da ulažeš svojevrstan trud u to kako izgledaš i kako se prezentiraš svojoj okolini. Tako da da, nosim češalj sa sobom u džepu zbog frizure, imam ogroman broj košulja s raznim uzorcima u ormaru, jer je to bolest koje se ne mogu riješiti, gledam portale o muškoj modi i imam neku ideju kako želim izgledati i kakav stil želim imati ovisno o tome gdje se i kako prezentiram. Utoliko je moda ogroman dio mog života.

Što sljedeće možemo očekivati od tebe?

Ova godina je krenula opušteno, ali se u međuvremenu potpuno zahuktala, tako da se može očekivati svašta! Vatra je u procesu završavanja albumskog kruga koji je krenuo s objavom Tanga, još će izaći par singlova i album. Uz to se sprema poveća turneja po raznim gradovima u Hrvatskoj koja završava s koncertom u Domu sportova 23.10. S produkcijske strane sam pri kraju na radu s curama iz benda Auguste, što je isto bilo jedno od najugodnijih radnih iskustava u zadnjih nekoliko godina, pa se veselim da i njima krene onako kako su zaslužile, a krećem i na radu na muzici za jedan film, te dovršavam nekakav solo materijal s kojim se još moram odlučiti što napraviti. Bilo kako bilo, meni glazbe neće nedostajati ove godine.

Slike detaljnije pogledaj u galeriji...