Napisao si zbirku, drame ti se izvode na radiju, u kazalištima... Što bi se moglo reći da ti je od svega čime se baviš prava strast?

Pisanje, prije i iznad svega. U rano jutro. S prvom kavom. One stereotipne slike pisaca. Svađanje s Muzama. Šetanje od stvarnosti do stvarnosti. Sudjelovanje u kazališnom procesu. Strast mi je razgovarati s mojim prijateljima i gledati kako rastemo, kako se mijenjamo, kako postajemo toplijim karakterima.

Iza sebe imaš jednu, ali vrlo uspješnu knjigu. Možemo li uskoro očekivati novo štivo?

Ono što je sigurno, iako u suštini, ništa nije sigurno, je knjiga poetskih dijaloga, radnog naslova 'Vrati se i kaži zbogom'. Dijalogiziramo Raphaelle Oskar, sjajna spisateljica s berlinskom adresom, pravi erudite i moja malenkost. A teme su uvijek iste, ako možete razumjeti. Druga koja će zapravo prva izaći, je knjiga mojih razgovora s damama iz Velveta. U devetom mjesecu. 

Čime se baviš u posljednje vrijeme?

Bavim se uvijek 'sobom', iako ponekad ne znam gdje je ta adresa (hihi). Sad ozbiljno, radim na komunikaciji jednog super-ultra-cool novootvorenog frizerskog salona Bouclette, pišem jednu iznimno političku dramu, kopirajtam, završavam knjigu poetskih dijaloga s Raphaelle Oskar koja će, nadamo se- uskoro izaći i preživljavam u ovom društvu. Doslovno.

Začetnik si popularne 'Književne večeri u Velvetu'. Što je to što te toliko očarava u književnosti?

Meni je literatura puno previše puta bila antibiotik za život. Volio sam ju konzultirati, volio sam se u njoj skrivati, u nju bježati, izvoditi svoje egzibicionističke akrobacije, lagati, izgovarati najbolnije istine. Književnost je intimni prostor slobode, ako za slobodom žudite. U njoj se događaju najljepše ljubavi, zar ne? A od potrebe za ljubavi se nikada nisam emancipirao.

Kada su krenule 'Književne večeri' i je li početak bio težak ili si odmah naišao na plodno tlo?

Sjajan tim, Saša Šekoranja i Ana P. Gojanović su odmah dali zeleno svijetlo, a ja počeo pozivati svoje literarne ljubavnice, sudružice. Bile su tu Irena Matijašević, Dubravka Crnojević Carić, Ivana Sajko, Mani Gotovac, Ljiljana Filipović, Ivana Simić Bodrožić, Sibila Petlevski, Vita Lončar i divni Roman Simić Bodrožić i Petar Milat. Primijetio sam da publika, a prvenstveno gosti uživaju. S večerima nastavljam u rujnu.

Tko ti je od poznatih gostiju do sada ostavio najsnažniji dojam?

Sva ova imena su snažne osobnosti. Hrabri, topli, stvarni, sneni. U sve njih sam na svoj nemonogamni način zapravo zaljubljen.

Smatraš li da je Hrvatska dovoljno plodno tlo za kulturne večeri i općenito kulturna uzdizanja u vidu knjiga i kazališta?

Ja za sada imam neku publiku pa moja vjera u odnosu na ta pitanja je možda i nebitna. A i ne vjerujem u to da je 'život drugdje', istina je samo da su negdje ekonomije i politike evoluirale, ali to nije nužno – sav život. Zar ne?

Koga bi mogao opisati kao svojeg omiljenog 'kulturnjaka'?

Potpuno obožavam Michael Cunninghama, Marguerite Duras, Meryl Streep, Thom Yorkea, Madonnu kao i Marinu Abramović i obrnuto, Danila Kiša, Severinu…

U pisanju često spominješ Zagreb. Je li to tvoj grad snova ili bi volio da si negdje drugdje?

Zagreb je sigurno najbitnija adresa mog odrastanja, do sada, a to se onda moralo reflektirati i u mom pismu. Odrastanje, znamo da traje do smrti. Gradovi mojih snova su gradovi razvijenih kulturnih industrija: Pariz, New York, Rim. Dobro izreklamirani gradovi u kojima izgleda da te sreća čeka na svakom ćošku i da je samo do tebe da ju odabereš. Ali to tako izgleda u snovima. I gradovi i ljudi i mogućnosti. Dosta blesavo. 

Kako bi opisao vlastiti stil?

U duhu narcističke kulture u kojoj živimo, odgovor je: neopisivim. (smijeh)

Koliko su ti važni moda i odjeća?

Volim ja to. Nekada više. Nekada manje. Volim ono što se misli pod francuskom modom / stilom. Nonšalantnost, dim, bijeli luk, vrućinu, raščupanu kosu, mantile, visoke pete, smeđe pohabane kožne cipele, džepne romane, džepnu poeziju, vino. Sve je to dio iste estetike, ako sam dobro shvatio. 

Kad je kozmetika u pitanju, koji su proizvodi bez kojih ne možeš?

Pasta za zube. Umro bih bez iste. Obožavam Comme de Garcon mirise. Obožavam.

Osim pisanja kao tvoje najveće ljubavi, na koji način se zabavljaš i opuštaš u slobodno vrijeme?

 Pijem i slušam Severinu. (smijeh)

Kako planiraš provesti ljeto?

90% radno, a ostalih deset posto s prijateljima i jednom jako bitnom osobom. Na moru. I u Zagrebu.

Koju knjigu bi preporučio čitateljima da ponesu na godišnji?

Onu čijem autoru vjeruju. Trenutno najviše vjerujem Ljiljani Filipović i njezinim 'Scenarijima kože'.

U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...