Kako bi opisao svoj put od street arta preko grafičkog dizajna do slikarstva?

Počeo sam crtati kao klinac. U grafički dizajn sam ušao jer je prijatelj Krešo, već 1992. počeo raditi u tom fahu. Promatrajući taj posao kroz njegov rad i boraveći katkad u studiju, mimo crtanja grafita, odlučio sam se prihvatiti  te priče, u momentu kad sam se zasitio raditi doslovno po uputstvima tadašnjih klijenata. Govorim od razdoblju od 1993. do 1999. Danas mislim da je sve to prilično slično i volim izražaj povezivati s čovjekom, ne trpati ga u ladice. Grafički dizajn može biti drukčiji od crtanja grafita, ali i to što je ispalo iz miša je ipak stvoreno mojom rukom, mozgom, srcem, bez obzira što taj rad može djelovati malo utegnutije. Tu naravno, ne govorim o preštancavanju vizuala dobivenih izvana, što sam također u nekim firmama nekada morao raditi, govorim o originalima koji dolaze iz tebe. 

Pod sintagmom street art se obično ne podrazumijeva klasičan slovni stil, specifičan za grafite, nego obično radovi nastali kroz matricu ili dosjetljive instalacije po javnom prostoru. Pod kapu pojma grafit pak ulazi sve i svašta nažvrljano, izgrebano i nacrtano na zidu. Pretpostavljam da su oba pojma izmislili novinari. Stilski grafiteri su svoju aktivnost nazivali writingom, ili pisanjem, što u engleskom doslovce označava pisanje knjiga pa opet nije najsretnije odabran izraz. Grafiti kao pojam su mi nekako najbolje legli u komunikaciji.

Što su grafiti prvenstveno? Vandalizam, sredstvo političke borbe, odnosno aktivizma ili umjetnost?

Grafiti su prije svega sredstvo izražavanja pojedinca i ujedno sredstvo njegove samopromocije. Nekada mogu imati protkane poruke aktivizma ili političke borbe, ukoliko je autor zrela osoba koja se osjeća kompetentnom da nešto komentira na društvenom planu. Kao primjer toga u novije vrijeme vidimo grafite posvećene ubijenim članovima redakcije Charlie Hebdoa. Iza toga na vremenskoj liniji je recimo ilustracija 'Hope', kojom je Shepard Fairey svojedobno podržao Obamu. Grafiti mogu imati i umjetničku vrijednost, ako je autor posvećen.

Zvijezde su poludjele za Banksyijem. Njegove radove kupuju svi od Christine Aquilere preko Kate Moss do Brada i Angeline? Što misliš o takvoj ekstremnoj popularizaciji grafita?

Banksy je genijalac koji ima neosporni talent, brzi um i vrlo uspješno spaja te dvije komponente, dobivši vizualno lijepe radove s jasnom porukom koja rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Bilo je potrebno malo marketinga da bi se dobila probitačna smjesa koja je osvojila svjetsku javnost i samim time otvorila nove puteve masi drugih autora. Cijenim svaki pošteni rad koji ne oštećuje drugu stranu, a pogotovo me veseli vidjeti kolege koji su si omogućili kvalitetne životne uvjete vlastitim radom. 

Bi li ti volio vidjeti svoje radove u tuđim domovima?

Moji radovi su se odavno udomaćili po domovima širom svijeta, tamo im je lijepo, svojim domaćinima pričinjavaju veselje pa tako i meni.

Tvoji glavni motivi su životinje, konkretno mačke koje lete u balonima nebeskim prostranstvima? Odakle fascinacija tim motivom?

Moji motivi su prilično šaroliki, mačke su samo dio te priče. Volim životinje kao motiv jer one nisu u stanju lažirati svoje ponašanje i osjećaje za razliku od ljudi. Baloni su se pojavili samo u jednoj seriji 'Golden age of ballooning'. Fascinira me priroda i općenite stvari među ljudskom vrstom koje se ponavljaju na svim stranama svijeta, a svaka nacija misli da je to ekskluzivno vezano uz nju.

Izložba Golden Age of Ballooning nastala je kao produkt tvog slikarskog izričaja, u kojoj si se koristio tehnikom akrila na platnima velikoga formata. Kako je došlo do tog igranja kistom?

Kist sam koristio i prije desetak godina, prilikom rada na skicama, ali u međuvremenu sam se držao većinom olovke i tankog flomastera za pripremu vektorskih ilustracija te uglavnom spreja na zidu. Četke i valjke sam koristio uglavnom za pripremu zidova. Radeći u zemljama gdje sam bio prilično ograničen sa sprejevima, bio sam prisiljen poslužiti se četkama. Ponovo mi se dopala tehnika, a i pluća su mi bila zahvalna pa sam se u zimskim mjesecima dohvatio serije koju sam htio izbaciti iz sebe. Dopalo mi se za promjenu malo raditi i doma, u miru i čistim uvjetima. Rad na zidovima zna biti neugodno iskustvo.

Nedavno si u galeriji Karas imao izložbu Kontinenti. Što nam možeš reći  toj izložbi za one koji je nisu posjetili?

Izložba 'Kontinenti' je nastajala kroz 2014. godinu i objedinjuje 8 platana formata 2 x 2 m. Kao i baloni, rađena je u tehnici akrila na platnu, s tim da 'Antarktika' jedina ima sitnu komponentu rađenu sprejem. Serija prikazuje ljudsku i životinjsku populaciju svih sedam kontinenata, kojoj sam pridružio osmi, plutajući kontinent ljudi koji mijenjaju prebivališta, uglavnom prisilno. Izložba je završila u Karasu, ali je prebačena u odličnu novu galeriju 'Pikto' na nultoj etaži Branimir Centra, odmah do Radija 808 i tamo ostaje do kraja veljače. 

Što znači biti umjetnik?

Biti umjetnik znači imati potrebu nešto reći i znati to uobličiti. Biti umjetnik znači imati potrebu ispucavati svoju energiju iz sebe kroz radove i to kontinuirano činiti.

Kako izgleda dan jednog umjetnika?

Ne znam kako žive ostali umjetnici, mogu govoriti u svoje ime. Ustajanje između 7 i 9 sati, ovisi o tome kad sam legao, provjeravanje mailova je prva stvar ujutro, potom kava. Nakon toga su isprepleteni sastanci po terenu, crtanje vani ili pak rad kod kuće. Rijetko koji dan je isti kao prethodni, raspored je uređen prema trenutnim događanjima i većinom isprepleten druženjima.  

Koliko ti je moda bitna u životu?

Vrlo nebitna. Hodam okolo u onome u čemu se osjećam ugodno.

Top tri umjetnika koji su te najviše inspirirali u tvom raznolikom stvaralaštvu?

Velik je broj ljudi čiji me rad inspirirao, koga god da izaberem bit će nasumično. Recimo M.C. Escher, Loomit, CMP.

Što možemo sljedeće očekivati od Lunara?

Za sada je u planu nekoliko putovanja, organizacija festivala u Zagrebu, jedan lijepi prostor u Karlovcu, i kao što sam spomenuo, preseljenje izložbe 'Kontinenti' u Pikto.

Više slika pogledaj u galeriji...