Da je Oliver Dragojević bio pravi ''pape'' hrvatske glazbe dokazuje i dirljiva objava Petra Graše na njegovom Instagram profilu. Petar je napisao: ''Otišao je čovjek koji je obilježio moj život na gotovo svim nivoima. Prvi je prepoznao talenat u meni, prvi uzeo moju pjesmu kao šesnaestogodišnjaku i pokazao mi put put kojim idem i danas. O našim druženjima i druženjima s njegovim sinovima dok smo bili djeca mogao bih pričati dugo, ali neka to ostane zatvoreno u mojoj riznici dragocjenih sjećanja. Bez Olivera ja ne bih bio isti. Bez Olivera nitko ne bi bio isti. Danas se odlomio onaj zadnji most koji je spajao Dalmaciju s nekim drugim vremenom-vremenom pjesme, sunca, mora, mog djetinjstva i svega onoga što je on činio svojim glasom, nebeskim talentom, humorom i pojavom koja je postala "svakodnevno dobro ". Postoje u životu stvari koje jednostavno "postoje" i čine život životom - jutarnja kava, kiša, sunce, Oliver... Od danas dalmacija više nije ista. Nakon Runjića, Arsena i Borisa na neku drugu binu preselio se i posljednji kralj.... Zbogom, Oliver, i hvala ti i budi miran... Ostavio si nam neprocjenjivo blago, a mi ćemo ga čuvati i dalje se hvaliti svima da smo te imali i da te imamo!''

Petar Grašo na glazbenu je scenu ušao veoma rano, sa šesnaest godina, kada je za Olivera napisao pjesmu Boginja. U velikom intervjuu koji je, povodom povratka na scenu, dao Večernjem listu prisjetio se tih dana rekavši da je stigao sramežljivo, bez vjere u sebe i ambicije, a pjesmu Boginja posvetio je simpatiji iz škole. Oliver mu je tada rekao da je premlad za tako stare tekstove. Pjevača je oduševio Grašin duh minulog vremena pa je Boginja ugledala svjetlo dana 1995. godine. 

S obzirom da je bio prva osoba koja mu je istinski dala vjetar u leđa, Grašo je Oliveru ostao sinovski privržen. Kada je u veljači 2018. godine Oliveru dodjeljen Porin za životno djelo, upravo je Grašo održao govor njemu u čast. Dok je Gibboni Oliverove hitove nazvao soundtrackovima života, Grašo je istaknuo da će najveća pobjeda biti kad Oliver uđe u dvoranu i održi dva koncerta koja duguje svom Splitu. Grašina se želja, nažalost, nije ostvarila. Ipak, i sam je istaknuo - Dalmaciji, Hrvatskoj i svakome od nas ostaje duboki ponos jer smo imali, i još uvijek imamo, Olivera.