• "Elizabeth: Portret in Part(s)“ posljednji je film redatelja Rogera Michella koji je preminuo prošle godine
• U nešto manje od 90 minuta spaja isječke iz 70 godina vladavine kraljice Elizabete II na prijestolju, a i malo prije toga 
• Dokumentarac će se početi prikazivati u kinima u Britaniji od 27. svibnja, a na Amazon Prime streaming platformu stiže u lipnju

Ima li se još što za reći o 70-godišnjoj vladavini kraljice Elizabete II.? Britanska televizija preplavljena je uobičajenim dokumentarcima koji govore o svakoj grani obiteljskog stabla Windsor. Film „Kruna“ (2016.) podigao je veo s privatnog lica neumoljive javne institucije. Filmovi „Kraljica“ (2006.) i „Spencer“ (2021.) popunili su neke od preostalih praznina. Pokojni Roger Michell pokušao je pronaći novi kut na dobro utabanoj stazi u filmu „'Elizabeth: Portret in Part(s)“. Uglađen u nježnosti i nježnom nepoštovanju, njegov impresionistički arhivski dokumentarac nudi neobična razmišljanja o životnoj dužnosti i službi Kraljice.

Širok je i privržen, a nije potpuno nekritičan. Nakon premijere u Visions du Réel, Elizabeth bi trebao biti prikazan u kinima u Velikoj Britaniji od 27. svibnja, a na Amazon Prime streaming platformi će biti dostupan u lipnju. S ciljem da iskoristi proslavu platinastog jubileja vikenda u Velikoj Britaniji, trebao bi naći spremnu publiku među nostalgičnim ljubiteljima kraljevske obitelji, osobito iz udobnosti svojih domova.

Roger Michell i urednica Joanna Crickmay zacijelo su pregledali brdo materijala kako bi došli do kompaktnog konačnog filma. Film predstavlja sjetno sjećanje na sedam desetljeća premijera i parada, zabava, slikanih portreta, vrtnih zabava, otkrivanja ploča i zasađenih stabala. Tu su državne funkcije i mali razgovori, beskrajna pompa i protokol. Ne možeš, a da se ne diviš izdržljivosti žene koja je podnijela beskrajni vrtuljak obaveza koje se ponavljaju.

Michella privlači pojam monarhije kao performans. Rane scene priprema za kraljevski banket su poput pripreme pozornice ili postavljanja scene. Gledamo filmske premijere koje bi mogle uključivati Marilyn Monroe, Petera O'Toolea ili Sophiju Loren, ali kraljica uvijek ostaje glavna atrakcija. Michell vidi kraljicu kao lik negdje između kultne filmske zvijezde i kreacije iz bajke. Michell je stvorio film koji balansira teatralnost s neformalnošću. Kraljica nikad ne djeluje opuštenije ili spontanije nego kada uživa u danu na utrkama, bodreći vlastitog konja.

"Elizabeth" je također portret izgubljene Britanije obilježene uličnim zabavama i neupitnim poštovanjem. Cijela zemlja staje u znak poštovanja prema sprovodu kralja Georgea VI, a srebrni jubilej povod je za proslave zajednice i paljenje krijesa diljem zemlje. Teško je zamisliti da se platinasti jubilej tako zdušno prigrli.

Dokumentarac je prožet eklektičnom glazbenom podlogom koja se proteže od Robbieja Williamsa do Georgea Formbyja, Stormzyja do Gracie Fields te Lennonove i McCartneyjeve kratke skladbe „Her Majesty“. Čujemo isječke primjedbi Tonyja Blaira i Harolda Wilsona. Širok je raspon i privržen, a opet nije potpuno nekritičan. Postoje usputna spominjanja Dianine smrti, BBC-jev intervju o automobilskoj nesreći princa Andrewa, požar u dvorcu Windsor, oproštaj u suzama s Royal jahtom Britannia, prijelaz iz Empirea u Commonwealth, mnoge pogrešne procjene i neuspjehe. Premda se za kraljicu oduvijek govori da nikad nije dala intervju ili javno podijelila mišljenje, čini se da film uključuje više njezinih vlastitih riječi nego se ikada prije čulo.

"Elizabeth" je film o ženi koja je prebrodila sve oluje, ostala lik stabilnosti, jer su premijeri dolazili i odlazili, svijet se promijenio do neprepoznatljivosti, djeca su predstavila svoje osebujne muke, a odani voljeni su umrli. Na kraju, bez obzira na sve, „show must go on!“. 

Iz filma također možemo naučiti 5 novih stvari o kraljici:

Ima dvojnicu

Kako bi zavarala potencijalne napadače, kraljičina dvojnica popunjava njezino mjesto na probama događaja kako bi ljudi znali gdje će prava kraljica biti tog dana. Ponekad će dvojnica otići toliko daleko da se upusti u lažne razgovore s drugim sudionicima.

Voli klađenje

Stara snimka koja prikazuje kraljicu na utrci kako juri do ruba kraljevske lože (nikad je nismo vidjeli da se kreće tako brzo!) kako bi gledala kako konji prelaze ciljnu liniju. „To je moj konj“, čudi se, i premda bi ti bilo oprošteno ako misliš da ga posjeduje, ispostavilo se da se samo kladila na njega. Osvojila je 16 funti (140 kuna). 

Zna nositi krunu

Na drugoj snimci se vidi kraljica kako pregledava svoju ceremonijalnu krunu, napominjući da ako je nosiš i držiš govor, ne možeš gledati prema dolje u svoje bilješke jer će ti slomiti vrat, tako je teška.

Ako je vrijeđaš, možeš dobiti šamar

Godine 1957. je lord Altrincham intervjuiran u BBC-jevoj emisiji pod nazivom Impact, o članku koji je napisao kritizirajući kraljicu i nazivajući je „bolom u vratu“. Na izlasku iz studija suočio se s članom Lige lojalista carstvu, koji mu je opalio snažan šamar prije nego što ga je policija odvela.

Paul McCartney je veliki obožavatelj kraljice

Elizabeth je 16 godina starija od McCartneyja, koji se prisjeća: “Za nas je bila komad. Postojala je određena požuda u nama tinejdžerima.“ Zatim bira liverpoolski naglasak jer se sjeća kako je rekao „pogledaj kako se dižu“, očito upućujući na kraljevske grudi.