Oli Dobolli: ''Glazba je izraz emocija koje imamo u sebi''
Kada je krenula tvoja ljubav prema glazbi?
Negdje u srednjoj školi sam počeo intenzivnije slušati glazbu, pratiti pomalo albume i izvođače. To je onaj period kad si svaki dan s walkmanom i ideš pješke u školu samo da stigneš poslušati jednu stranu kazete. Od onda je počelo i lagano kolekcioniranje albuma, kazete, ploče, CD-i… Ta ljubav prema glazbi se stalno razvija, danas volim potpuno druge stvari u glazbi, neprestano otkrivaš neke nove izvođače koji rade neki novi sound ili otkrivaš neke stare izvođače koji imaju isto neki novi sound koji još nisi čuo. Nakon što dugo pratiš glazbu jednostavno ti se razvije taj neki senzibilitet koji ti govori što voliš, a što ne, što u tebi budi pozitivne osjećaje, a što te uopće ne dotiče. Svaka nova stvar ti daje novi pogled na glazbu, tako da danas volim glazbu na jedan sasvim drugačiji način nego prije. S vremenom shvatiš da voljeti glazbu znači voljeti ljude, jer na kraju krajeva, glazba je samo izraz emocija koje imamo u sebi. Ako nema emociju, onda nema smisla.
Kako si shvatio da je posao DJ-a ono što zapravo želiš raditi?
Pa još nisam shvatio da li to zapravo želim raditi! Volim to raditi, ali volim i druge stvari. Zadnjih godinu, dvije zapravo imam manje svirki nego recimo prije 4,5 godina, ali su to kvalitetnije svirke i puštam glazbu koju zaista volim. Odbijam poziv na svirke koje mi nisu zanimljive. Jedna do dvije svirke tjedno je nešto što ti je dovoljno da možeš preživjet i platiti račune. Ljudi danas misle da ako nešto radiš, moraš to raditi svaki dan valjda. Ja ipak mislim da mogu odradit pokoju svirku, ali mogu i imat vremena za druge stvari u životu. Provoditi nekoliko dana u tjednu u mračnim, bučnim, zadimljenim prostorima do 5 ujutro, nije mi baš neki cilj u životu. Svatko tko misli da je super biti DJ i kako je to izvrstan život, neka razmisli kako je to kada dočekaš nekoliko fajruntova tjedno, svaku večer popričaš s nekoliko pijanih i napornih tipova koji ti objašnjavaju svoje životne vizije taman ispred zvučnika, onda legneš spavati premoren i za 2-3 sata se moraš dići jer hvataš avion za Skopje ili moraš krenut na put da stigneš na sljedeću gažu. I hoteli, svi su ti isti nakon nekog vremena, jednostavno dosade. I ljudi znaju biti jako bezobrazni i vole ti govorit kako da radiš svoj posao - o tome bi se mogla napisati knjiga ustvari pa neću uopće ulaziti u tematiku.
Koliko si već dugo u tom poslu i smatraš li da je Hrvatska dobra scena za tu vrstu glazbe?
S prvim svirkama sam počeo 1998. godine, onda sam striktno puštao samo hip hop. Dakle, sada sam već petnaestak godina prisutan ovdje. Ne bih sada izdvajao Hrvatsku da je specijalno dobra za nešto, jer ja u svojim setovima puštam glazbu od hip hopa, soula, funka, disca, reggaea do elektronike. Mi Hrvati pratimo europske i svjetske trendove, ali jako se bojimo biti individualni, dakle masovne, popularne, mainstream stvari uvijek privuku najviše ljudi, dok manje, ali daleko kvalitetnije stvari privlače jako mali broj ljudi. To je općeniti trend u razvijenom društvu - daj mi to što je svima dobro, odmah sad, bez obzira što je to. To je trend koji mi pratimo, ne samo u glazbi, nego u svim sferama života. Radio postaje, prilična sramota. Općenito mediji bilo kakvog formata, prilično sramotno. U zadnje vrijeme se nekako pokazuje da su mediji ustvari samo sredstva za reklamiranje kapitalističkih proizvoda, a sadržaj je dopunski. Nije bitna kvaliteta, nego kvantiteta. Naravno da ima ljudi koji razmišljaju drukčije i meni je cilj zabaviti tu skupinu ljudi i zabavljati se s njima. Stvari se uvijek mijenjaju i svako zlo donosi neko dobro.
Koje su prednosti, ali i koliko odricanja dolazi s takvom vrstom posla?
Prednosti su što u većini slučajeva stvarno uživaš u onome što radiš, upoznaješ nove, zanimljive ljude, imaš dinamiku, imaš dosta slobodnog vremena. Odricanja, kao prvo, gubiš socijalni život vikendom. Dakle, svi tvoji frendovi koji preko tjedna rade žele se zabavljat vikendom, ne možeš ići na tulume, rođendane, svadbe, ne možeš ići na planinarenje vikendom kada ti ide ekipa jer moraš se naspavat ili nisi doma. Nepravilan bio ritam. Prehrambene navike ti trpe ako si često na putu. Uopće nemaš želju za izlascima u klubove - ne znam je li je to prednost ili ne. U zadimljenim si prostorima - ne razumijem zašto netko tko puši misli da je OK pušiti u zatvorenim prostorima u kojima borave i drugi ljudi, bili oni pušači ili ne. Ustvari, kad malo razmisliš o tome, jako bezobrazno i nepoštivanje slobode drugog, koliko god bilo ukorijenjeno u našoj kulturi. Da ne odem daleko od pitanja, ima odricanja, ali i prednosti, kao i kod svega što vrijedi u životu.
Možeš li se živjeti od svog posla ili uz DJ-anje radiš još nešto?
Može se živjeti, sve ovisi koliko si kompromisan. Da želim dobro živjeti i zarađivati mogao bih i to, ali onda bih recimo počeo svirat svadbe i bilo što što mi se ponudi. Ovako mi je draže odraditi manje, ali ipak uživati više. Ja sam inače završio fakultet i radio nekoliko godina u struci i to mi je super išlo, ali ne trebam puno u životu, pa sam ipak ostavio uredski posao i nastavio se baviti više - manje samo glazbom.
Kakva je Hrvatska DJ scena u usporedbi s inozemnom?
Ma jako smo slični sa susjednim državama, kao što sam rekao pratimo svjetske i europske trendove, samo nema velikih gradova, pa i ove neke kvalitetne stvari ne mogu skupiti puno ljudi. Tek u zadnjih nekoliko godina pojavili su se kvalitetniji klubovi koji znaju što žele, kakvu glazbu žele promovirati i ne bave se mainstream trendovima. Takvih klubova je prije bilo vrlo malo. Koja je situacija kod nas: npr. imamo dosta ljudi koji na lagan i brz način dolaze do novaca i onda se, naravno, žele pokazat frajeri pa kupe ili iznajme noćni klub. Jer kod nas u društvu to je oznaka tvog socijalno-ekonomskog stanja, ali to je ono iznad "imaš novog crnog BMWa". Dakle takvi ljudi, s malo ili nikakvog znanja o glazbi i s fonotekom od tri izdanja Mile Hrnića i best of Šaban Šaolić (dodir s house glazbom je Insomnia ili Jaguar), počinju voditi klubove i slagati program. U interijer kluba se ulažu veliki novci, a u kvalitetu razglasa i opreme minimum - naravno da dugo vremena nismo išli u dobrom smjeru. U zadnje vrijeme rađaju se neki novi prostori koje vode ljudi koji su dugo prisutni na sceni i žele napraviti nešto novo, tako da se veselim svakom novom klubu koji donosi nešto novo, a ne već prožvakanu priču. Pričam o klubovima jer smo mi DJ-i naravno usko vezani uz klubove. Ali sve isto vrijedi i za DJ-e, ljudi se počinju baviti DJ-ingom iz krivih razloga i onda, naravno, svi zvuče isto. Prošećeš subotom po gradu i svugdje svira ista glazba. A bar danas je putem interneta dostupna hrpa i hrpa glazbe, ljudi se jednostavno boje zaronit u to. Naravno da ima i kvalitetnih DJ-a, ali mi jednostavno živimo u simbiozi s klubovima, kvalitetniji klubovi donose kvalitetnije DJ-e, ne može jedna stvar ići bez druge.
Osim glazbe, koji su ti još interesi u životu?
Volim prirodu, bicikl, super mi je bilo kakva kreativa - od kuhanja, crtanja, pisanja, šivanja (nisam još počeo šivati!), sve u što ljudi daju iskrenost i emociju - cijenim to u bilo kojem obliku!
Kakvu ulogu igra moda u tvom životu?
Na svjesnom nivou nikakvu, dakle ne pratim općenito ni bilo kakve portale, ni pisane časopise ni novine vezano uz bilo što, pa ni modu. Možda, zapravo ne možda nego vjerojatno, sam podsvjesno pod utjecajem stvari koje vidim oko sebe, tako da primjećujem kada je nešto u modi ili "trendi". Kao što sam rekao, jako smo trendi nacija, naprimjer bilo je dovoljno prošetati centrom i vidjeti nekog u šljokičastim uggsicama, ili u onim crnim tajicama od nekog umjetnog materijala koji liči na kožu, koje možda i jesu seksi, ali nakon što ih vidiš na svakoj curi koja je izašla van gube bilo kakvu vrijednost. Dakle, originalnost u oblačenju, svakako da! Ne mogu reći da sam tu neki predvodnik iskreno, nije moj fah kak' se veli. E sad što je moda, da li je to originalnost i individualnost u oblačenju ili je to praćenje modnih časopisa i boja i materijala propisanih za ovu sezonu, ne bi se upuštao u definiciju, ali mislim da svatko može to za sebe definirati. Ali jako dobro mogu primijetiti što je u modi i što je trendi i mogu vam reći da postoji i povezanost između načina oblačenja i glazbe koju slušate. Ako ste obučeni kao i svi drugi, kakvu glazbu slušate?
Načuli smo da sam izrađuješ neke preparate poput pasti za zube. :) Kako je došlo do toga?
Prije par godina sam se počeo malo interesirati oko prirodnih kozmetičkih preparata, pa sam tako došao i do pasti za zube. Izrada nije teška pa sam počeo raditi paste za prijatelje. To je s vremenom preraslo u nešto malo ozbiljnije i ja sam naučio puno zanimljivih stvari, tako da imam malu proizvodnju za ciljanu klijentelu, koji znaju zašto koriste prirodne paste za zube i za sebe biraju kvalitetu.
Kad je kozmetika u pitanju, koje proizvode koristiš?
Dakle osim svoje King Julio paste za zube, prirodne dezodoranse, koji su jako dobri i puno puno bolji od bilo kakvih kupovnih varijanti koje sam prije koristio. Čak i samo limun je jako dobar dezodorans. Sapun, imam razne kombinacije prirodnih, osim redovnog pranja koristim ga i za brijanje glave. I to je to. Nema gelova, šampona, parfema, aftershaveova. Nevenovu mast kad zatreba. Sa svojim zubnim pastama radim dosta robne razmjene pa dobivam stalno nekakve kremice i pilinge u zamjenu, to uglavnom poklanjam.
Kakvi su ti planovi za proljeće i ljeto?
Za proljeće posaditi što više raznolikijih biljaka u vrtu i na balkonu, a za ljeto naći lijepe lokacije bez mnogo ljudi gdje se mogu okupati.
Imaš li neku glazbenu preporuku za naše čitatelje?
Imam, uvijek. Slušajte nešto što nitko ne sluša i što vam nitko nije preporučio. Nemojte da vam neko govori što je dobro što nije. Zato neću ništa ni napisati jer bi vi onda išli slušati to što se meni sviđa, a ne vama. Imate internet i možete slušati novu glazbu do kraja života, na tom stupnju razvoja smo, eto. Biti IN ili ne biti IN, ja ipak biram ne biti in :) I onda isto ovo što sam napisao primijenite na svoju životnu situaciju.
Olija imate prilike i sami poslušati već 12. travnja u zagrebačkom klubu Klub u sklopu programa Kool Katz.