Prvenstveno, možeš li pojasniti našim čitateljima pojam barista?

Barista je izvedenica iz talijanskog što znači onaj koji je iza bara, iza šanka. Ali u današnje doba u pravom smislu riječi ona je izvedenica iz talijanskog u engleski i znači ona koji se bavi samo s kavom. Ekspert.  Prije 10 godina imao sam san u kojem ja kuham kavu. Probudio sam se sutradan i rekao obitelji da otvaram svoj biznis i počinjem se baviti kavom. Koliko god bedasto zvuči, ali upravo je tako i bilo.

Prvi si otvorio nepušački kafić u Zagrebu, misliš li da je u to vrijeme bio pomalo riskantan pothvat?

Ja sam htio da kava bude na prvome mjestu. I u mom nekakvom svijet, tom zamišljenom i u mojoj ideji što sam ja htio s kavom postići je da je očistimo od svega nepotrebnog. Prvo je bilo dim. Je li bilo riskantno ili ne, sad je već stara priča.

Kako je došlo do realizacije otvorena Eli's Caffea i otkuda ime?

Doslovno isto preko noći. Zapravo nisam ni studirao kavu, samo sam izrazio svoje želje i snove i krenuo sam pohađati razno razne škole kave. Od Londona, preko Trsta, Tokija do Osla. Svugdje. Gdje je postojala škola kave, ja sam joj se priključio. Otvorenje je nastupilo dosta rano, samo par mjeseci nakon izražavanja mojih snova. Ime je Eli, jer se moj sin zove Eli pa Eli's Caffee.

Kada si prvi puta u životu okusio kavu i kako se rodila tvoja ljubav prema tom čarobnom napitku? 

Ja prije nikad nisam pio kavu. Probao sam je jednom, dvaput, međutim meni je to bilo odvratan napitak, gorkog okusa i nepodnošljivog mirisa. No, kad sam otišao u Norvešku, sve je postalo drugačije.

Prešao si jako puno sajmova kave, tko je imao najviše utjecaja na tvoj profesionalni razvoj?

Kad sam otišao u (ne)sretnu Norvešku, tamo što sam imao priliku kušati, ja naprosto nisam vjerovao da je to kava. Praktički mi se tamo otvorio cijeli svijet. Postoji moj Bermudski trokut na tim područjima - Stockholm, Oslo, Kopenhagen jer se ja uvijek izgubim u tom trokutu. Od svih tih okusa i različitosti jer oni kavu drugačije doživljavaju, a samim time i sam stil. Upravo zbog toga smo mi toliko drugačiji od njih, jer su kod nas uglavnom svi vezani za Italiju, dok ja nemam odnosa prema talijanskim kavama. Loše su. To što mi nju percipiramo kao ukusna i lijepa, to je zato što smo živjeli tada u nekadašnjoj Jugoslaviji i pojam talijanskog nam je bio uzvišen- šareno, ljepše, bolje.

Osim kave, koja pića i kakvu hranu preferiraš?

Preferiram da je sezonsko, ako je moguće naravno. Preferiram da kad već idem kod nekog chefa ili ako doma kuham onda volim razumjeti to što jedem. I da onda na taj način tretiram, ja ili spomenuti chefovi, tu hranu. A ne da hranu prepržim, prekuham, presolim ili ne znam što. Od pića volim zapravo sve kušati. Imam sreće pa mogu kušati prava vina i prave pive. Neki to vole nazvati snobizmom, ja se nasmijem na to. Meni je to jednostavno nepojmljivo, kako danas imamo sve bolje mobitele i aute, onda smatram da se isto tako možemo odnositi i prema hranu, kada je ona i važnija te zašto ne to kušati i testirati.

Zahvaljujući svojoj profesiji, proputovao si jako puno zemalja. Koja ti je, do sada, najdraža destinacija i zašto?

Možemo reći da sam prošao cijeli svijet. Pola svijeta s kavom. Koja mi je najdraža destinacija? Hm, Japan mi je jako drag zbog svih tih detalja. I poslovnih i životnih, kako je sve to tamo posloženo i organizirano. Njihova psihologija, društvo i kultura je obrnuto od svega našega. Ako malo ne čitate o njima, nećete baš razumjeti zašto oni tako komuniciraju i zašto baš tako žive. Baš je jedan tu moj poznanik komentirao zašto sam ja toliko zaljubljen u Japan, kad je tamo najveća stopa samoubojstava. Što mi europejci totalno krivo gledamo na to. Oni to ne počine kao u Europi jer evo u Finskoj se tip napije i ne zna više što bi sa sobom od depresije, nego oni imaju odnos prema društvu. Oni se ne orijentiraju na osobu, dok je kod nas individua na čvrstoj poziciji. Tamo je primjer bio čovjeka koji je zakasnio s vlakom u kojem je bilo tri tisuće ljudi, od kojih su ovisile još dvije tisuće. Pa tako u krug. Zbog njegove nesposobnosti u tom trenutku, zapravo cijela država posustaje. Dok su ljudi kod nas dosta sebični, a društvo je bitno. Druga zemlja poslije Japana mi je Danska. Danska je pak obrnuti sistem od Japana. Čovjek je stup društva, porezni sustav je riješen. Kod nas ljudi ne razmišljaju da će od tog poreza prihodi ići u zdravstvo, školstvo itd.

Koliko ti je bitna moda u životu?

Da budem iskren, da mogu drugdje živjeti, drugačije bi se oblačio. Ako me netko vidi ovdje u nekim otkačenim odjevnim predmetima gledaju me čudno. I ovako me gledaju čudno bez modnih dodataka. Društvo nije spremno, kritički smo prema svemu nastrojeni. To je motiv, ovdje smo non stop u nekim kalupima. Volim minimalno, ne razumijem isticanje. Minimalno živim, minimalno mi je lokal uređen. Bitni su mi mali detalji.

Koristiš li kozmetičke proizvode?

Volim kreme. Na kraju krajeva to je moje tijelo. Isto kao što čitaš knjige, tako se brineš o tijelu i duši.

Koji su ti planovi za jesen i zimu?

Imam jedan plan koji se nedavno dogodio i to mi je doslovno zaokupiralo misli. Ponuda se odnosi na rad u jednoj kompaniji. Mozak mi je sav u tome, u izmaglici. Nemam nikakvih poslovnih planova, osim da ostanem najbolji. Želim da mi kava bude bolja nego što je. I da radimo na osoblju.

Za kraj, savjet našim čitateljima uz što popiti vrhunsku kavu (hrana ili piće)?

Teško mi je uopće objasniti što je vrhunska kava, ali ako se ljudi već trude znati - pomiješati malo s rumom. Nemojte piti instant, to je otrov, pročitajte sastojke. Između dobre i loše kave razlika je par sekundi koncentracije. Nemojte uzimati TO GO - razumijem da se žurimo uvijek, međutim ako vam nije baš žurba, sjednite i popijte iz šalice. Neusporedivo je, barem zbog sebe. Ako počnemo od malih stvari, sve će biti bolje. No to kreće od društva isto, da je društvo više stabilnije, pričali bi više o kavi i hrani. 

U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...