Smirenost i pristupačnost kojom odiše talijanski fotograf Sandro Brant su rijetkost u svjetskom modnom biznisu. Sandro, koji je snimao kampanje za brendove kao što su Giorgio Armani, Loriblu, Donna Karan, Jil Sander,  Verri i EMI music, je u Hrvatsku došao na poziv svog prijatelja vizažista Borisa Čavline te uveličao posljednji dan u make up akademiji Ministry of Beauty. „Boris i ja upoznali smo se prije 22 godine kada sam radio kao plesač i model. Upoznali smo se na jednom snimanju i ubrzo postali prijatelji, a sada sam na njegov poziv došao u Zagreb u kojem me oduševio entuzijazam mladih ljudi koji rade u modnoj industriji“ objasnio je Sandro.

Kako ste od plesača i modela postali fotograf?

To je veoma teška priča. Ljudi se uvijek trude planirati svoj život, ali on nikada ne ispadne onako kako ste ga zamislili. U jednom razdoblju svog života sam mnogo radio, učio i nadograđivao svoju karijeru modela i plesača, putovao sam svijetom i u jednom trenutku počeo imati problema sa zdravljem. Jednom kada izgubite zdravlje, to mijenja vaš život preko noći. Napustio sam Europu i otišao u Indiju gdje sam proveo dvije i pol godine mijenjajući se. Nakon povratka u Europu odlučio sam se baviti fotografijom jer je bila moja dugogodišnja strast i hobi.

Mnogi prigovaraju kako je modna industrija površna i stavlja naglasak na pogrešne stvari. Kako gledate na takav način razmišljanja?

Sasvim je normalno da ljudi u modnoj industriji stavljaju naglasak na vanjsku ljepotu. To je njena snaga. Imamo moć da kažemo što je lijepo i pri tome zaradimo. Mi održavamo san živim, baš kao i filmska i glazbena industrija ili bilo koji oblik umjetnosti. Ono što je važno je da svima bude jasno kako vanjska ljepota nije trajna te da je podložna promjenama. Čovjek se mora graditi i iznutra, jer u redu je oslanjati se na vanjski izgled kada imate 20 ili 25 godina. Međutim, već za nekoliko godina trendovi i ideali ljepote će biti sasvim drugačiji. Morate imati nešto drugo ponuditi u životu, osim svoje ljepote.

Postoji predrasuda o modelima kao ne pretjerano inteligentnim. Imate li želju da je razbijete zauvijek?

Nije istina da su modeli glupi, kao što mnogi vole reći. Svaki model je osoba za sebe i svaki model je različit. Model koji razumije ljude oko sebe, ima moć transformacije i povezuje se sa suradnicima je dobar model. Moramo shvatiti i da su modeli samo ljudi, nisu roboti, različiti su i rade različite stvari na različit način, kao i ljudi u bilo kojoj drugoj struci. Međutim, mnogi modeli nisu profesionalni i to što je netko model ne znači da zna što radi. Uvijek kažem tim mladim djevojkama da moraju naučiti i plesati, glumiti, pjevati, jer to im pomaže da razumiju same sebe. To je treniranje sebe i za ovaj posao veoma nužno.

Koji su Vaši omiljeni motivi? Što Vas inspirira?

Ljudska skromnost. Skromni ljudi koji znaju što žele, ali ne izigravaju zvijezde. Obično su to ljudi koji su vrhunski profesionalci koji jako dobro znaju što žele te jako dobro rade ono što znaju. „Keep it simple“ rekao bih. Ne volim zvijezde, iako je ponekad lijepo i zanimljivo vidjeti ljude kako glume zvijezde jer to moraju zbog svojih karijera, kako bi napredovali. Za mene je svejedno radi li se o muškarcu ili ženi, ali oduševljavaju me bistre oči, osobe koje znaju stvoriti vezu sa mnom, ali i koje su profesionalne.

Je li modna industrija glamurozna?

Nemam mnogo privatnih prijatelja iz modne industrije. Ponekad morate podići zid, iako je moj zid proziran, on ipak postoji i poprilično se trudim odvojiti privatno i poslovno. Mnogi ljudi imaju krivu percepciju o našem poslu, ali tako je to u životu – često imamo krivu predodžbu o nekim stvarima. Jasno je da su centri mode Milano, New York i Pariz te tek onda dolazi London, međutim tim gradovima nedostaje entuzijazma i iskrenosti. Sve je to pitanje moći. Više strasti ima u nekim manjim gradovima. Ljudi imaju entuzijazma i iskreni su, žele napredovati. Ovdje u Zagrebu je estetika na visokoj razini: volim reći Talijankama da se Hrvatice bolje odijevaju od njih. Ovdje sam otkrio Josipu Lisac koja je nevjerojatna i koja može parirati mnogim modnim i glazbenim ikonama. To je odličan način da upoznate neku kulturu, ali najveći centri će uvijek biti najveći centri modne industrije, čak i onda kada je glamur samo predrasuda.

Radio si, između ostalog, s jednom od živućih legendi – Giorgiom Armanijem...

Oh da! Uvijek se rado sjećam svoje suradnje s njim. Bio sam tek na početku svoje fotografske karijere i žudio sam za tim da me angažira. Kada sam dobio posao, bio sam izvan sebe, bio je to odličan način da izgradim svoje ime. Znao sam da će mi to otvoriti mnoga vrata. Mnogi kažu da je za sve kriva sudbina, ali ja istinski vjerujem da smo mi sami kovači svoje sreće.

Volim vidjeti ljudsku stranu svake osobe s kojom radim, a moram vas razočarati i reći kako Giorgio Armani nije nikakav svemirac, nego divna osoba. Sasvim je normalan i iznimno vedar. Ponekad su kreativci s modne scene pomalo uvrnuti, jer imaju pravo na to, ali sve je u redu dok god se molimo (iako nisam religiozan u klasičnom smislu te riječi) i trudimo se razumjeti jedni druge.