U svom prekratkom životu proslavila se kao filmska zvijezda, pjevačica, producentica, a najviše kao seks bomba koja je zamamnu figuru namjerno naglašavala haljinama tako tijesnim da ispod njih nije mogla odjenuti donje rublje i često nosila crnu bundu na golo tijelo, premda joj je smetalo što je obožavatelji doživljavaju kao simbol seksa, a ne kao punokrvnu glumicu. 
- Seks simbol je stvar, a ja ne želim biti stvar – govorila je Marilyn Monroe. Nesigurna u sebe, opterećena traumama iz djetinjstva i psihičkim problemima, ovisna o drogama koje su joj nemilice prepisivali psihijatri, nesretna Marilyn htjela je samo biti žena u punom smislu te riječi, naći ljubav, postati majkom – ali ništa od toga nije joj se ostvarilo. Umjesto pravog partnera, nizala je muževe koji se nisu znali nositi s njezinim talentom i ljubavnike koji su je odbacivali, umjesto majčinstva, imala je pobačaje, umjesto da bude sretna, tonula je u depresiju. U depresiji je bila i 5. kolovoza 1962. kad je progutala smrtonosne količine opijata, namjerno ili slučajno, nikad se neće doznati. Danas se njezine filmove, kao što su »Neki to vole vruće«, »Sedam godina vjernosti« ili »Neprilagođeni«, smatra klasicima, a nju jednom od najvećih glumica svih vremena, ali  mnogo toga oko Marilyn i njezinog čarobnog spoja putenosti i ranjivosti ostaje zagonetno.

Mračno obiteljsko nasljeđe

I Marilynina baka Della i majka Gladys patile su od psihičkih problema: bile su paranoične, nasilne, čule su glasove, a izgleda i obje patile od poslijeporođajne depresije. Gladys je tek rođenu Marilyn predala udomiteljima, a sama završila na psihijatriji. Dok se djevojčica seljakala po udomiteljskim obiteljima, majka joj je objašnjavala da joj je otac stanoviti Stanley Gifford, oženjeni muškarac s kojim je Gladys imala vezu na jednu noć; Marilyn je pak sanjala da joj je otac Clark Gable.

Po nalogu šefova studija, Marilyn se najčešće pretvarala da je majka umrla, premda je bila živa, samo zatvorena u psihijatrijskim ustanovama iz kojih je povremeno kćeri slala neugodna pisma. Gladys je kćer nadživjela pune 22 godine, a do kraja života primala je 5000 dolara godišnje kako je Marilyn navela u oporuci.   

Tri braka, sva tri nesretna

Marilyn se udavala tri puta i sva je tri muža zvala »tata«, ali ni s jednim nije našla ono što je tražila: sigurnost i sreću. 
Za prvog se muža, pet godina starijeg Jima Doughertyja, udala sa samo 16 godina, kad je još bila Norma Jeane, ali brak nije funkcionirao.

- Jedva smo razgovarali. Ne zato što smo se svađali, nego si nismo imali što reći – poslije je rekla Marilyn. Kad je Doughertyja mornarica 1944. poslala na Pacifik, Norma Jeane se zaposlila u tvornici municije, postala fotomodel i rastala se od Doughertyja.

Drugi muž Joe DiMaggio, slavni igrač bejzbola i miljenik Amerike za kojeg se udala 1954. istinski ju je volio, ali je od ljubomore postajao agresivan. 

- Ona izvlači ono najgore iz mene – priznao je DiMaggio. Razveli su se nakon manje od godinu dana braka. Ipak, kad je Marilyn nakon razvoda od trećeg muža Arthura Millera doživjela slom živaca, nazvala je DiMaggia koji je doletio iz Floride u New York da je izvuče iz psihijatrijske ustanove u kojoj je završila. Kad je umrla, upravo ju je on odjenuo u zelenu Puccijevu haljinu i položio je u lijes. 

Miller i Marilyn upoznali su se 1951. u Hollywoodu, vezu počeli nešto kasnije u New Yorku, a vjenčali su se u ljeto 1956. u židovskom obredu, nakon što se ona preobratila na judaizam. 
Marilyn, inače strastvena čitateljica, šarmirala je njegove prijatelje pisce poput Trumana Capotea i Saula Bellowa, ali njega je njezin hollywoodski svijet sablažnjavao: užasnuo se kad je vidio da u London na snimanje «Princa i plesačice» nosi 27 kovčega, teško su mu padala snimanja na kojima je gledao kako po 40 puta ponavlja jednostavne scene jer ne može zapamtiti tekst, a nije se znao nositi ni s njenim ovisnostima. 
S Millerom je Marilyn nekoliko puta ostala u drugom stanju i svaki put spontano pobacila. «Možda i bolje», komentirao je on, «dijete bi joj bilo dodatni problem.» Rastali su se 1960. 

Ljubavnici

Koliko ih je točno imala, nikad se neće doznati. Spominjala su se mnoga imena, kao što su njezin agent Johnny Hyde, glumci Yul Brynner i Marlon Brando, redatelji Elia Kazan i Nicholas Ray, gangster Sam Giancana i njegov prijatelj, pjevač Frank Sinatra. Na snimanju filma »Let's Make Love« spetljala se s Yvesom Montandom, a u ožujku 1962. provela je jedan vikend s JF Kennedyjem u Palm Springsu i  poslije pokušavala doći do njega, ali bez uspjeha; vidjeli su se ponovno tek na proslavi njegovog rođendana u New Yorku. 

Trikovi za ljepotu

Kako bi joj lice sjalo pod reflektorima, Marilyn se mazala vazelinom, hormonskom kremom ili Niveom, a na to nanosila tekući puder marke Erno Laszlo i puder u prahu Anita of Denmark. Zbog hormonske kreme lice joj je obraslo sitnim svijetlim dlačicama, koje nije htjela ukloniti iako su šefovi studija to zahtijevali, jer je tvrdila da joj licu daju poseban sjaj. Lice je šminkala sat i pol da uz razne nijanse ruža i rumenila postigne naglašene jabučice, izražajne oči i zavodljivo napućene usnice. Svoju 165 cm visoku figuru, s mjerama 91 – 58 – 91 cm, utezala je u pripijene haljine, a ako je ispod njih nosila donje rublje, u grudnjak je stavljala pikule ili gumbe da naglasi bradavice, a rubove haljina otežavala kako bi joj tkanina padala uz tijelo. Također je podrezivala petu na jednoj cipeli da bi provokativno njihala bokovima pri hodu.

Problemi na snimanju

Marilyn je redovito kasnila na snimanje, a vrlo teško je učila dijalog napamet pa je zato ponavljala scene u nedogled: na snimanju filma »Neki to vole vruće«, scenu u kojoj treba reći samo »Pa gdje je taj burbon?« ponavljali su ravno 40 puta.
Na snimanju «Princa i plesačice» scenu u kojoj jede kavijar snimali su dva dana i pritom potrošili 20 teglica kavijara, a kako je Marilyn inzistirala i da piju pravi šampanjac, a ne sok od jabuke kako je uobičajeno, nije više mogla ni razgovjetno govoriti. 

Priče iza haljina

U slavnom prizoru iz filma »Sedam godina vjernosti« kad joj propuh iz podzemne provokativno zadiže haljinu, Marilyn je nosila bijelu svilenu kreaciju dizajnera Williama Traville i, iz predostrožnosti, dva para gaćica. Ipak, znatiželjnici kojih se na aveniji Lexington u New Yorku okupilo između 2000 i 5000 pod svjetlom reflektora vidjeli su i previše, kao i njezin muž DiMaggio koji je pratio snimanje. Kasnije su se u hotelskoj sobi žestoko posvađali, a on ju je i udario pa su joj drugi dan na snimanju morali pokrivati modrice debelim slojem pudera. Nedugo nakon toga par se rastao.
Kad u filmu »Neki to vole vruće« Marilyn kao Sugar Kane sjedi na klaviru, morali su je podignuti na klavir jer se jedva micala u crnoj prozirnoj haljini sa štrasom koja joj je bila pretijesna zato što je ponovno zatrudnila s Arthurom Millerom; ali i tad je ponovno pobacila.
Iz istog razloga težina joj se mijenjala i na snimanju »Princa i plesačice« pa je kostimografkinja izradila identične haljine u raznim veličinama. 

Zlatna mrežasta haljina dizajnera Jeana Louisa ukrašena sa 2500 našivenih perlica koju je Marilyn odjenula da bi predsjedniku J.F. Kennedyju 1962. otpjevala »Happy Birthday« u Madison Square Gardenu bila je tako pripijena da su je morali doslovce u nju ušiti prije nastupa, a ispod nje nije imala ništa. Pričalo se da je nakon nastupa Marilyn u hotelu Carlyle spavala s Kennedyjem koji ju je proslijedio bratu Bobbyju. Nekoliko mjeseci poslije Marilyn je bila mrtva. Haljina koja je stajala 12,000 dolara poslije je prodana na dražbi za milijun i 250 tisuća dolara, a prije dvije godine ponovno je prodana za 4,8 milijuna dolara. 

Voljela je životinje

Prvi Marilynin muž sjećao se kako je njegova mlada supruga tako suosjećala sa životinjama da je htjela dovesti kravu u kuću kako bi je sklonila s kiše. On joj je darovao psa Muggsieja, a poslije je tvrdio da je Muggsie uginuo od tuge kad je Marilyn otišla da postane zvijezda.
Kao mlada glumica Marilyn je imala čivavu Josephu, dok je u braku s Millerom imala baseta Huga (koji je pripao Milleru poslije razvoda), papagaja Butcha i konja Ebonyja, kojeg je jahala samo nekoliko puta.
U životu je samo jednom imala mačku, bijelu perzijanku po imenu Mitsou s koju je iz Hollywooda dovela u New York sredinom 1950-ih; mačka je putem okotila tri mačića.
Malog bijelog pudla kojeg joj je darovao Frank Sinatra nazvala je Maf, skraćeno od »mafija« s kojom je Sinatra navodno imao veze, i dopuštala mu da spava na skupoj bundi koju joj je poklonio Miller. Psić se s njom uselio u prvu kuću koju je kupila, na adresi Fifth Helena, gdje su je i našli mrtvu. Naslijedila ga je Sinatrina tajnica Gloria Lovell.