Jesam li ja tvoje vlasništvo?

Marko Lukunić/Pixsell, Miss7
Tek nekoliko dana nakon što je obilježen Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u 30-godišnju Anu Kurtanjek bivši je ispalio 4 metka. Što treba poduzeti da se ovakve stravične situacije više ne događaju?
Vidi originalni članak

Kada u kojem trenutku veze, i molim te, zbog točno koliko te ljubavi, svemirske i megalomanske, ti u jednom trenutku pomisliš da ti pripadam? Jer, nikada nisi volio nekoga toliko jako? Ovo ti je prvi put? Što? I što nama vrijedi biti najbolja slika sebe koju možemo sami napraviti, kada jednom naletimo na ovakvog lika? Umjesto da bude kuš. Svakim novim jutrom zahvalan što se budi pored ovakve žene. On učini ovo. Nemamo mi pojma što se dogodilo. To znaju samo njih dvoje. Komentari o njezinim bivšim dečkima su njezina stvar. Kad se zaljubiš kao naivna ovca, izgubiš sve ispravne radare. I uvijek postoji parola 'ma ja ću njega promijeniti'. 


Ana Kurtanjek je bivša reprezentativka u sinkro plivanju, predsjednica disciplinske komisije zagrebačkog sinkro kluba, sutkinja, fitness trenerica u više fitness klubova i centara, davala savjete na televiziji… Djevojka, koja je aktivno radila na sebi cijeli život, u trenutku kada kreće vrhunac njezine poslovne i duhovne snage, dobije 4 metka od bivšeg dečka, murjaka, kada je išla doma s treninga. Još se, jasno, sve tamo čačka. I jasno, znat će se 'više' kada dođe neki baja iz murije i kaže kako još istražuju sve dokaze i ostale blabla rečenice koje kažu. I za dva tjedna više ništa nigdje o ničemu. Da je i počinitelj živ, odležao bi u zatvoru… koliko točno? 


Evo par imena u svega par klikova u svega par sekundi pretrage.
Gordana Runjanin, 21, ubijena je od strane bivšeg dečka, 2002. godine. 
Marina Palavra, 22, ubijena je od strane bivšeg dečka, 2010. godine. 
Jelena Šindrić, 29, ubijena je od strane bivšeg dečka, 2016. godine.

Sjećate se trudne Kristine ili ste već to zaboravili uslijed svih mogućih suđenja zbog kojih lopovi i ubojice hodaju nesmetano ulicama? U veljači ove godine, na zagrebačkoj Volovčici, ubijena je trudna Kristina Krupljan, 19, od strane svog bivšeg dečka. Koja je istog prije i prijavljivala policiji radi maltretiranja. Policija je rekla kako su svaki put izašli na teren, po prijavi, i učinili što im je po dužnosti da naprave. Optuženi je sin poznatog nekog. 
Imam u blizini slučaj fizičkog maltretiranja u obitelji, gdje je, frajerčina tukao redom sve. I nije jednom policija došla spasiti ženu i djecu od pomahnitalog primata. Nikad taj čovjek nije bio priveden.  
Nije ovdje slučaj uopće o tome što su te žene napravile i kada i kome. Što točno ona mora napraviti da se opravda njegovo ludilo? Što, voli flertati? Smije se okolo svima? Krivo je pogledala glumca na filmu? Odlučila je da ne želi više pored sebe imati nasilnog, agresivnog sociopata? A te sociopate, jao bože, što ću napisati sada – je netko i odgojio takve. Ne kažem da su se ti agresivni primjerci ciljano odgajali takvima. Jok. Ali da netko nije gledao, nije. Ali da netko nije dao dovoljno ljubavi svaki dan, nije. Brat bratu nije. Ako je mali nekoga ispikao nožem 30 puta, jer je bio, ljubomoran na primjer -  nešto s njegovim samopouzdanjem nije u redu. A nije u redu jer nekada nije dobio ono što je trebao. Nije se prepoznalo, nije se reagiralo i na kraju imamo šok – moje dijete, nikad ne bi ni mrava. Mrava možda ne bi, ali ženu da. To su ljudi koji su to gledali, to su ljudi koji su to za života učili. Ovi su gledali i učili da je žena vlasništvo. 

Žalosno je koliko žene koje su u takvim odnosima nemaju zaštitu države kada to istinski trebaju. Žalosno je, kada imaju obitelj - dječicu koja to gledaju i slušaju (ako imaju sreću da i njih manijak ne mlati) će jednog dana imati ozbiljnih mentalnih kočnica i strahova. I navika. I obrazaca ponašanja. Jer, kada je mama htjela otići od tate, ona to nije mogla. Kada je i otišla, manijak ih je i dalje proganjao. Jer nitko iz policije nije mogao ništa napraviti, jer nitko od političara nije odlučio da se takvi stvari moraju hitno mijenjati. Ne treba o tome, mi ćemo o ratu i ustaškim pozdravima. A ako već i ratoborna, muška strana politike ne razumije problem, možda bi dame koje su tamo da zastupaju glas svih nas ženskih pripadnica, od samog vrha zemlje, pa do saborske stolice, mogle jednom, primiti se za jedan problem poput ovog i ne puštati ga dokle god će trebati. Dok ovakve situacije ne postanu prošlost. A žena prestane biti vlasništvo svog muškarca. 

 

Posjeti Miss7.24sata.hr