Ne spadam u neki kult tetoviranih, ali spadam u grupu onih koji se ne mogu načuditi ljudima koji osuđuju druge ako se tetoviraju. Postoje i oni drugi 'okej, ali samo da se ne vidi' ljudi. Zašto? Zašto 'samo da se ne vidi'? Ako se vidi, što će se dogoditi? Hoće li pobjeći s tijela i ugristi te? Također spadam u kult onih koji se dive ovim drugima, impulzivcima kada je trajna slika u pitanju. Ja za svoje tetovaže imam minimalni rok od par godina, između svake. Da sjedne. 
O TETOVIRANJU za one koji misle da je tetoviranje oznaka sotonskih klubova - e pa nije samo njihovih. 

 
Znate li otkad datira tetoviranje? Daleko, daleko u prošlost, prema nekim natpisima i 3.200 godina prije Krista. Ljudi su tetovažama davali značenja zaštite, pripadnosti - društvima, obiteljima. Žene u doba Egipta (jasno) bile su 'označene' tetovažom ako su bile (jasno) lakog morala. A čak su tetovirali i trudnice – u svrhu, zaštite. 
Stigma tetoviranja dogodila se kada se tom tehnikom služilo označavanje problematičnih. Kao gore spomenute, žene robinje ili zatvorenici i ostali 'šljam' trenutnog društva određenog doba. Krajem 18. stoljeća, mornari su bili ti koji su nam donijeli kulture ukrašavanja tijela, s putovanja s kojih su dolazili. Male tetovaže prihvaćene su od strane visokog društva, i trend se samo mogao širiti. Tetovaže su imale padove i rastove u trendu i stigmatizaciji, ali danas su prihvaćene u svim dijelovima svijeta, a uz inspiracije s interneta, raste i broj ljudi koji žele svojoj emociji dati trajni zapis na tijelu. 

Obožavam tetovaže i tetovirane ljude. Pogotovo kada ih smjestim u društvo poput ovog, u kojem se još uvijek gleda na različitost kao na negativno i loše. Zašto to ne bi bili ljudi koji žele imati svoje obilježje? Svoju pripadnost, čemu god? Pripadnost ljubavi? Ili Harley Davidsonu? 
Upoznala sam nedavno opasnu ribu. Ona je voditeljica raznih velikih gradilišta po dalekim sjevernim područjima Europe, delegira stotinama ljudi, po nju dolazi helikopter da ju preveze na lokaciju. Slušaš o svemu i padaš u nesvijest pred tom sitnom crnkom. A sitna crnka tetovirana preko pola tijela. Njoj je tetoviranje, doslovce, u obitelji i ona je odlično pretvorila svoju osobnost u crteže koji su ukrasili njezino tijelo. Ona je jedno s tetovažom, i uz sve što ju čini posebnom, i ovaj ukras je jedan od faktora. 

Njezin poslodavac je stranac, ne Hrvat.  Ne znam kako je u svim kompanijama, ali znam da su mi neke cure znale reći da ne smiju tetovirati ništa da se vidi, u slučaju da rade u banci ili u nekoj drugoj korporaciji. Netko svoje tijelo gleda i prezentira kao sredstvo izražavanja: uloga - seksi pevaljka; ali oni koji svoje tijelo prezentiraju kao slikarsko platno na kojem će još više izraziti svoju osobnost, na primjer, su neprihvatljivi na puno nivoa u konzervativnom dijelu društva? Ah, to naše slatko malo društvo dualnosti i krajnjih ekstrema. 
No, glupo je tetovirati nešto o čemu nisi promislio. Nešto što nastaje iz efekta i trenutne emocije. Zato je možda gospodinu dečku Gaga, lako. On će vrlo vjerojatno, nije da copram,  za par godina zatamniti sredinu tetovaže – lice trenutne djevojke i transformirati ga u 'izlazeće sunce' ili nešto treće. Njemu je to lako. Glupo, ali lako! No, opet, s druge strane, možda on i ne vidi ništa loše u takvim impulzivnim reakcijama. Zašto ne! Tvoje tijelo, tvoj izbor. Kako s vaginom, tako i s kožom.

Jedna poznanica je u naletu lokalnog tetoviranja, morala i sama imati jednu, i otišla je po nešto 'za na rame'. Niti je razmislila, niti je prespavala, a najgore, nije ju osjećala. Danas ona tu tetovažu ne može vidjeti. A zaglavila je s njom. 
Ja sam imala već u rukama, original ilustraciju mog voljenog brata, koji je i tetovirao; jasno, moja želja – sunce. Bila je veliko, imalo je trible jezičke, i lice, koje je bilo, dosta opako. Vodila sam se prvom reakcijom, a ta je bila, to sunce nisam ja, i opet nakon toga, dugo, dugo, mjesecima gledala u crtež. Nisam istetovirala tih 20 cm na donji dio leđa. 
Ali sam zato, u naletu fatalne ljubavi umalo istetovirala ime čovjeka za kojeg ću umrijeti ako treba (sa 21), na korijen cvijeća kojeg sam sama nacrtala. Čovjek me zaustavio i rekao – 'Ti nisi normalna, nikad ne znaš što se može dogoditi'. Bila sam razočarana reakcijom, jer je to bio ultimativni znak moje ljubavi prema njemu. Čovjek je danas u kategoriji bivšeg muža. Daj zamisli, ja s novim frajerom, a na dnu seksi tetovaže stoji ime MIRO. To bi baš bilo nezgodna situacija koju moraš objasniti. Zato, tetovirajte se do mile volje, ako to želite.  Samo promislite malo, laseri su skupi, a imena (i lica) se znaju promijeniti dosta neplanirano.