• Danas se održava premijera glazbene komedije 'Menopauza' u kojoj ulogu ima i svestrana Sanja Doležal
• Pjevačica je nedavno održala koncerte u povodu proslave 50. godišnjice Novih fosila, a sada je već spremna za kazališnu premijeru 
• U intervjuu za miss7 otkrila je nam je ima li tremu uoči predstave, ali i gdje pronalazi mir i što ju je držalo u najtežim životnim trenucima  

Sa svestranom Sanjom Doležal, našom poznatom pjevačicom, televizijskom voditeljicom i 'kuharicom' Nove TV, razgovarali smo nakon velikih koncerata u dvorani Vatroslava Lisinskog u sklopu proslave 50. godišnjice Novih fosila i uoči današnje premijere nove glazbene komedije 'Menopauza' i dogovora za drugu sezonu njezinog TV showa 'Kuhanje je IN'.

Vi ste izuzetni po svojim životnim i karijernim promjenama, po novim 'ulogama' koje preuzimate, da upotrijebimo tu riječ sad kad upravo čekamo da vas vidimo u novoj ulozi, na premijeri glazbene komedije 'Menopauza' 24. listopada. 
- Možda sam svjesna činjenice da je 'posao samo posao', a ne cijeli moj život upravo zato što nisam sanjala i željela postati pjevačica, mislila sam da će mi to biti hobi u mladosti, a evo, na sceni sam već 40 godina. Nisu promjene loše kad ih znamo prihvatiti. Svi mi moramo prihvatiti da nikad ne znamo što nam život nosi i zato se s pravom kaže da čovjek snuje, a Bog odlučuje. Upravo je tako u životu. 

Kad tako kažete to prihvaćanje zvuči jednostavno, a sigurno nije bilo?
- Naravno da nije jednostavno, ali nitko nam nikad nije obećao da će život biti jednostavan. Moja karijera na televiziji počela je zapravo u trenutku kad sam već bila pomalo zasićena turnejama, tim napornim životom glazbenika. Željela sam mirniji i stabilniji život jer sam se udala i dobila djecu. I dogodilo se upravo to što sam priželjkivala. Baš zato, kad je RTL ukinuo emisiju Sanja Show, to sam doista teško doživjela, osjetila sam to kao drastično odbacivanje jer je show bio veoma uspješan i imao zavidnu gledanost. Da, bilo mi je jako teško.

Kako ste se nosili s osjećajem odbacivanja? Kako se čovjek suočava s teškim usponima i padovima, ne samo u karijeri nego i u životu?
- Gotovo da bih se usudila reći da se čovjek kroz godine na uspone i padove navikne. Uvijek je teško, ali to moramo prihvatiti. Ja sam u jednom trenutku shvatila da su usponi i padovi životna sinusoida, ona crta koja ide gore pa dolje u valovima, da je upravo to - životni zakon. Kad je ravna crta na ekranu, to znači da si mrtav.

No, što ako taj period 'donjeg vala', nedaća potraje, kako se s time nositi?
- Jako je teško držati na umu spoznaju da će se uvijek otvoriti nešto novo. No, meni se doista uvijek nešto novo i otvaralo. Teško je biti strpljiv, pogotovo kad si javna osoba, kad živiš od toga kakva je tvoja percepcija u javnosti i tako hraniš obitelj. Mogu samo reći što sam ja radila u tim nekim trenucima beznađa, bespomoćnosti. Posvetila sam se sebi, svojim najbližima. Ponavljala u sebi, bit će bolje, isplivat ćemo. 

Znači, to je vaša mantra, životni moto, 'bit će bolje'?
- Zapravo ne, moja uzrečica je 'proći se, sve će proći'. Moji prijatelji često mi to govore sa smijehom. Zapravo je teško kad si na dnu ili nesretan, obeshrabren, prihvatiti jednostavnu i veliku životnu istinu: svi mi moramo iskusiti i trenutke kad smo na vrhu, kao i one kad smo na dnu. U zrelim godinama doista sam naučila tu stoičku lekciju: stvari treba prihvatiti i čekati da prođu. U mladosti je to puno teže.

Jeste li sami nostalgični za dobrim starim vremenima? Kad se sjetite mladosti, početaka u grupi Novi fosili, čega se najčešće sjetite?
- Ne bih rekla bih rekla da sam nostalgična, ali rado se sjetim mladosti. Bila je vesela, luda, bezbrižna. Točno kakva bi mladost trebala biti. Puno je bilo anegdota, puno tuluma… ali neka ostanu u mojem sjećanju.

U svim vašim nastupima na televiziji ili na pozornicama svijeta činilo se da uopće nemate tremu. Je li to neki trening ili bogomdani talent za nastupe?
- Užasan sam tremaš, vjerojatno jedan od najvećih na sceni. Doslovno imam problema s probavom prije koncerta, drhtim, znojim se. Ipak, to traje kratki trenutak, možda prvu pjesmu….Nakon toga, mogla bih pjevati I plesati barem deset sati.

Upravo očekujemo premijeru nove glazbene komedije 'Menopauza'. Jeste li odlučili postati glumica?
 - Nisam odlučila postati glumica, jer se to ne može preko noći. Pozvali su me u glazbenu komediju, jer je ideja te predstave koja se izvodi svuda u svijetu da u njoj nastupaju četiri poznate žene iz javnog života, ne nužno glumice. Volim pjevati, volim plesati, uz izvanrednu redateljicu Ninu Kleflin, pomalo učim i glumiti. A među nama je izvanredna glumica Arijana Čulina, koja nam jako pomaže svojim savjetima I glumačkim iskustvom. No, prije svakog projekta imam tremu. Tako je bilo i na televiziji, tako je bilo i na mjuziklu 'Za dobra stara vremena' i danas, na dan premijere 'Menopauze'.

Jesu li li novi počeci teški ili poticajni? 
- Uvijek su teški, ali uvijek i poticajni. Teški, jer te tjeraju izvan zone komfora, da ponovo pomičeš svoje granice. Poticajni su, jer samo učeći novo i radeći nešto drugačije, probijaš svoja ograničenja i širiš svoje mogućnosti. Nekad bolje, nekad lošije, ali to je život.

Je li teže raditi ili ne raditi, jer imali ste periode potpunog povlačenja s javne scene kad su vam djeca bila mala?
- Kad su moja djeca bila mala, bila sam uz njih, sasvim. Sretna sam zbog toga i to mi je najljepši dio života. Mislim da je to za djecu izuzetno dobro, a trebalo je i meni.

Je li ljepše u Zagrebu ili na Mrežnici? Kakav je život izvan vreve? Je li to onome tko je oduvijek pod svjetlima reflektora zapravo nužno?
- Kad imaš dvadeset godina, ne pada ti na pamet bijeg u osamu i mir. To dolazi s godinama. Ja sam osjetila zasićenje, bukom, galamom, prometom, ljudima, gužvom. Zato mi je priroda spas.

Je li vam bilo drago kad je kći Lea odlučila profesionalno pjevati? 
- Ni suprug ni ja nismo baš podržavali kći na njenom putu. Uvijek smo joj govorili neka joj glazba bude ljubav, a ne posao. Na sreću, nije nas poslušala. Otišla je sama u London, upisala akademiju i presretna je. 

Vašeg sina Luku glazba nije zanimala? Što njega preokupira?
- Luka obožava glazbu. Stalno nešto sluša i pjevuši. Ipak, odlučio se za matematiku, završio prvi stupanj i otišao van na master. Što će biti kasnije, tko zna.

Što vas najbrže 'diže' kad ste neraspoloženi, melankolični? Je li to glazba ili nešto drugo? 
- Jedino što me puni i diže je priroda i njezini zvukovi. Šum valova Ili slapova, vjetar u krošnjama. Rijetko privatno slušam glazbu. U fazi sam kad slušam tišinu.

Nakon kazališta, možda je vrijeme i za film ili TV seriju? Bi li to voljeli? Osoba koja se pod svjetlima reflektora osjeća tako sjajno kao vi vjerojatno uvijek priželjkuje tu vrstu posla... 
- Nikad nisam o tome razmišljala, trenutno priželjkujem samo odmor.