Kada si otkrio strast prema glazbi?

Ljubav prema glazbi se kod mene rodila još jako rano, od vrtića. I onda je krenulo klasičnim putem, roditelji su primijetili talent i upisali me na klavir. S tim sam se patio godinama, ali niti mi je pretjerano išlo niti mi se dalo. Onda sam zapravo dosta kasno, pred kraj srednje škole preko starijeg brata i njegove ekipe otkrio rock'n'roll i gitaru i to je bilo to, ljubav je rođena. Naravno, uz gitaru dolazi i bend i s obzirom da nitko nije znao pjevati, ja sam preuzeo tu ulogu, a ubrzo je krenulo i pisanje tekstova i glazbe za pjesme. Malo po malo su krenule svirke i koncerti s tadašnjim bendom koji se zvao ''Tranzistor''.

Dobro, bend je razumljiv razvoj u glazbenom smislu, ali kako si krenuo u producentske vode?

Došlo je do toga da trebamo snimiti i izdati album, izdavači su se zainteresirali za nas i u principu smo na demo festivalima osvajali prva mjesta i nagrade. Tako smo krenuli snimati album, a to smo željeli napraviti kako spada i došli u kontakt s tada najboljim producentom Denisom Mujadžićem Denykenom. Skupili smo lovu nas četvero, krenuli sa snimanje i tu se kod mene pojavio veliki interes za produkciju. Na kraju taj album nikada nismo snimili jer sam ja svaki dan uz Denykena sjedio i doslovno učio kako što funkcionira. Moglo bi se reći da mi je bio pravi mentor koji me naučio osnove i pomogao mi da napravim sistem da sam kompatibilan s njim po pitanju softvera i svega. Prvo sam producirao za nas, ali ubrzo se pročulo i počeo sam suradnju s brojnim glazbenicima. Sada je 10 godina otkako imamo firmu i 72 benda sam snimio do sada. Tu su bile dvije nominacije i jedan osvojeni Porin za Valungare kao debitantski bend, u kojem sam također i svirao.

Ali ipak je gitara i dalje na prvom mjestu. Kako je došlo do okupljanja benda Bang Bang?

Bang Bang, moj današnji bend je krenuo tako da smo Tomislav Hajak koji je bubnjar, Nikola Matić koji je basist i ja odlučili napokon zajedno osnovati bend. Prvo je nastao bend Sex Motels koji nikada nije zaživio, ali su neke stvari od tada današnje prearanžirane pjesme Bang Banga. Pjevačicu Laru Antić poznajem već desetak godina preko benda Flyer. Ona je u međuvremenu došla kod mene u studio snimati back vokale za neke druge bendove i razne jinglove i reklame, a bila je i dio projekta 18 by the Room gdje smo je pozvali da dođe pjevati. Projekt je nakon dvije stvari stao, ali Lara je ostala i postala pjevačica Bang Banga, a ja sam se napokon maknuo od mikrofona.

Kako napreduje razvitak benda s obzirom da ste relativno novi na tržištu?

Izdali smo prvi singl ''Negdje na cesti'' koji je imao odličan odaziv publike i kontaktirali su nas iz Croatia Recordsa, zainteresirani da potpišu ugovor s nama. Tako smo potpisali ugovor i sada idemo lagano, singl po singl pa ćemo vidjeti što će biti dalje. Svirka u Vintage Industrial Baru je bila odlična i s punim prostorom, posebice ako se uzme u obzir da su tu večer koncerte imali Elemental, Thompson i Oliver. Bili smo jako iznenađeni s odazivom publike, a koncert je bio odličan i nadam se da će nam svirke uvijek biti u takvoj atmosferi.

Osim glazbenog obrazovanja, imaš i titulu modnog stilista. Kako je to došlo u igru i koliko utječe na stiliziranje benda na nastupima?

Da, to je bio mali nesporazum. Naime, išao sam u školu koja se zvala Zagrebačka škola mode i dizajna. To je bila relativno nova škola koja je imala dva smjera: grafički dizajn i modni dizajn. Kako nešto na kraju nije bilo od strane škole sređeno s ministarstvom, svi smo na kraju dobili titule modnih stilista, hahaha. Nešto mi je ostalo od toga i smatram da je kod bendova to jako bitan segment, posebice danas. Nije isto kada ti bend koji odlično svira i ima fenomenalne stvari, a pojave se kao da ih je voda taj tren donijela. Taj dojam je po meni jednako bitan kao i rasvjeta i ozvučenje i sve što ide u sklopu live nastupa. Iz tog razloga se trudimo svaki put da smo usklađeni, a preferiramo taj neki retro, old school đir. Iako, malo je to kompliciranije pronaći, ali u planu je dati šivati kostime za scenski nastup tako da nam i outfiti budu svojevrstan potpis.

Osim produciranja i svirki na koncertima, Bang Bang je i dio kazališne predstave ''Kraljeva sluškinja'' u kojoj live svira uz glumce. Kako je došlo do te suradnje?

Kako sam ja cijeli život odrastao u Dubravi gdje imamo i dječje kazalište Dubrava s čijom sam ekipom odrastao i znamo se čitav život i družimo se godinama. Vlatko Panić koji je napisao glazbu za kazalište i Sanja Sumrak koja je osnovala kazalište Barakuda su me pozvali da radimo na njihovoj novoj predstavi. Prvo je bila ideja da samo nasnimimo songove na matrice, međutim onda je došlo do ideje da uživo izvodimo pjesme na pozornici iza glumaca. Mali problem je što glumci zbog benda isto moraju biti ozvučeni s bubicama i malo je zeznuto s tehničkim uvjetima da bend nije preglasan, ali da se opet i glumci čuju. Ali do sada smo odlično funkcionirali.

S obzirom na paletu poslova i interesa kojima se baviš, što radiš u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme u principu radim pjesme za bend, sviramo i imamo probe. Poznato je da su u postolara najgore cipele, pa tako i ja uvijek sve prvo napravim za klijente i tome posvetim mjesece, dok za naš bend u nekoliko dana. Tako da zapravo slobodno vrijeme mi je posao u kojem uživam.

Koliko ti je modna bitna u privatnom stilu, nevezano uz bend?

Privatno mi moda nije od presudne važnosti, ali patim na boje. Volim ih iskombinirati kako spada i nema šanse da izađem iz kuće u žutim tenisicama, plavoj jakni, zelenim hlačama i takvim kombinacijama, hahahaha. Volim zemljane boje, sve nijanse smeđe, maslinasto zelene, ali opet da je sve casual jer sam po čitave dane u studiju. Ako nisam, onda radim kao ton majstor po koncertima, a tu u opis posla idu i slaganja uređaja, iskrcavanje iz kamiona i slično, a takav posao se baš i ne može raditi u odijelu i sakou.

A kozmetika?

Po pitanju kozmetike sam vrlo slab, šampon, gel za tuširanje i to je to. Parfeme uopće ne koristim, a dobivam ih jedino na poklon i onda koristim tu i tamo, doslovno kada se sjetim.

Za kraj, koji su ti planovi za ovu godinu koja je tek počela?

Radimo jedan igrani dugometražni film ''Zimski kamp'' za koji ja radim glazbu. Zanimljiv je jer ga rade ljudi koji su inače na filmu, ali iza kamere. Davor Travinić Trava je glavni producent i glavni glumac, a svi redatelji, scenografi su u filmu kao glumci, a kao statisti i sporedni glumci se pojavljuju pravi glumci poput Ecije Ojdanić i Emira Hadžihafizbegovića i još hrpa glumaca. Snimanje još nije završeno, a namjeravamo s njime na Pula Film Festival i Sarajevo. 

U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...