Kada se rodila tvoja ljubav prema glumi?

Počelo je dosta rano. Ja sam rodom s Hvara i dolje sam se od malih nogu vrtio po kazalištu, jer je postojala velika kulturna ponuda. Tradicija kazališta je u Hvaru vrlo stara i imamo kazalište koje datira iz 1612. godine. Kada sam bio prvi ili drugi osnovne, aktivan je bio odličan dramski studio. To me je zanimalo, krenuo sam na audiciju i profilirale su se grupe gdje je ostalo nas 12 koji smo i dan danas aktivni. Baš sam i ja radio posljednju predstavu kao asistent redatelja.

Nisi ništa drugo želio biti?

Završio sam srednju primijenjenu školu, smjer kiparstvo i kiparstvo mi je bila također jedna od opcija. Čak sam imao i gotovu mapu za prijemni, ali je gluma je nekako oduvijek bila velika strast i čim se popneš na scenu nema ni boli, zaboraviš na sve vanjske utjecaje. To mi je bilo super od početka i tako je ipak prevladala glumačka akademija. Diplomirao sam lani glumu, magistarski studij od 5 godina. Sada radim na akademiji kao asistent volonter na scenskom pokretu.

Koji su ti još interesi?

Volio bih se svakako jednog dana okušati kao redatelj, a jednako me zanima i pedagogija. Volim raditi s drugim ljudima, posebice s mlađima od sebe. Kako sam trenutno na Akademiji, uočavam kako kroz mlađe ljude vidim svoje probleme od prije, pa ih onda i polako pokušavam rješavati. Gluma nije nešto što se studira i nauči, već se ona uči kroz čitav život.

Postoji li neka neostvarena uloga koju bi voli igrati?

To je uvijek škakljivo pitanje, hahaha. Do sada su sve što sam radio bili uglavnom autorski projekti i neke manje i srednje uloge. Ja svaki projekt uzimam kao novi izazov i u svaku ulogu pokušavam dati što više svog i što više sebe. Mislim da je svaka uloga veliki izazov, a jako bih volio odigrati neku filmsku rolu. Snimio sam dva duga i par kratkih filmova koji su izašli kao profesionalne produkcije, ali volio bih odigrati neku glavnu filmsku ulogu baš da povučem paralelu sam sebi između kazališne i filmske glume. Gluma je gluma i nema neke ogromne razlike, ali volio bih to iskušati.

Postoji li neki film ili kazališna predstava koja je posebno utjecala na tebe?

U ranijoj fazi su neke sitne stvari utjecale na mene, a kasnije sam počeo lagano otkrivati i suvremeni ples i performans. U jednoj fazi života sam bio lud za Bobom Wilsonom i njegovim predstavama, što me dovelo do Marine Abramović i tada sam istraživao suvremeni performans. I ovaj posao kojim se sada bavimo kao glumci zahtjeva široki dijapazon glumačkih sredstava i ostalih popratnih sadržaja. Od plesa, glazbe, performansa... U nekim predstavama u kojima sam radio je čak i sport bio bitan segment.

Kakav je tvoj pristup modi?

S modom sam se igrao još od malih modu sa sestrom i eksperimentirao. Kasnije, s 15 godina sam nosio prvu reviju Tonija Rica koji je također s Hvara i koji mi je prijatelj već dugi niz godina. S njim sam nekako krenuo u taj modni svijet. Time sam se dosta dugo bavio i neko vrijeme mi je to bio dobar izvor zarade. Osobni odnos prema modi i odijevanju te mom stilu je da sam oduvijek sklon nekom eksperimentiranju i ne bih rekao da sam osoba koja je podložna trendovima. Odijevam se po svom raspoloženju, nije me sram obući se. Nekim ljudima to može biti čudno, ali to je dio mog karaktera za koji smatram da je prevrtljiv pa je tako i moj modni izričaj u neku ruku prevrtljiv.

Kako stojiš po pitanju kozmetičkih proizvoda?

Od kozmetike obožavam parfeme i jedina su stvar za koju sam spreman dati veći iznos novaca. Favorit od parfema je u posljednje vrijeme Cartier Roadster kojeg u Hrvatskoj uopće nema, pa se snalazim na gostovanjima i putovanjima. Jako sam sretan da imam ok ten i ne moram koristiti nikakve specijalne kreme. Od djetinjstva koristim klasičnu Nivea plavu kremu i to je zapravo to.

Koliko često putuješ?

Jako volim putovati, ali u zadnje vrijeme iz osobnih razloga ne stignem. Ipak, to kompenziram zahvaljujući poslovnim obavezama. Putovanja su za mene učenje, otkrivanje, traženje... Kad putujem s predstavama ne stignem vidjeti znamenitosti i ostale turističke atrakcije, ali to se nadoknadi s novim poznanstvima i ljudima koje upoznajemo na gostovanjima. Mene to uvijek veseli. Do sada me najviše oduševila Poljska, a općenito volim toplije destinacije. Svako je putovanje posebno samo po sebi, a od svega toga mi najviše obilježi ekipa s kojom sam bio na putovanju.

Je li ti se ikada dogodilo da si zaboravio tekst?

Dogodilo mi se na ispitu iz scenskog govora na trećoj godini. Tada sam bio toliko rasut na sve strane, to mi je bila neka prijelazna faza u studiranju kada sam otkrio da je to zapravo ono što zaista želim, ali uz to dođu i strahovi. Onda si misliš ''Zašto ja sad moram govoriti tog Krležu, što će meni taj Krleža u životu?!''. Onda sam shvatio da bez rada i svakodnevne koncentracije nema ničega. Sad imam jedan sveti odnos prema probama i predstavama i svaka mi proba ima jednak tretman kao predstava.

Gdje te sada možemo gledati?

Trenutno ne radim ništa novo osim jednog akademskog projekta s kolegom Pavlom Tišljarićem s kazališne režije. Radimo 'Gospodu Glembajeve' za naš akademski festival KRADU. Momentalno igraju predstava 'Glorija' u &td-u, predstave 'Medeja' i 'Michaelangelo' u HNK te 'Ja i moji osjećaji' koja je dječja predstava.

Kako ti je raditi na dječjim predstavama?

Obožavam predstavu 'Ja i moji osjećaji' jer je ta publika toliko iskrena i toliki je užitak igrati pred djecom. To mi je isto neka nova opsesija, nisam do sada radio u profesionalnom kazalištu za djecu, pa mi je otkriven jedan sasvim novi svijet. Užasno je dirljivo koliko djeca reagiraju i koliko je njihova pažnja dobar indikator je li predstava zanimljiva ili nije. Ne možeš im prodati bilo što i ne možeš ih izvući lakim forama. S tom predstavom mislim da smo napravili odličan hit, a sve je nastalo iz naših interpretacija. Predstava se bavi osjećajima, potisnutim emocijama i osvještavanju djece i roditelja da je bitno kako o osjećajima treba govoriti i izbaciti ih van, a ne zatomljavati i puštati da oni manipuliraju nama, već da mi trebamo manipulirati njima.

Godina je tek počela, koji su tvoji planovi za 2014.?

Još sam u nekim pregovorima, ali ne bih volio previše otkrivati. Imam neku veliku želju vratiti se na Hvar bar preko ljeta i osposobiti jedan mali dio kulture koji je u posljednjih pet, šest godina jednostavno nestao. Hvar je postao otok zabave, a kulturna ponuda je u potpunosti nestala. Mislim daje novac glavni problem u tome svemu i čisto gledanje isplativosti. S time da je to dovelo do nekih, po meni, katastrofalnih razmjera koliko je to krenulo u krivom smjeru. Ja isto volim izlaziti i zabavljati se i bilo bi mi krivo da dolje nema nikakve ponude, ali s druge strane, baviti se samo time i cijelu politiku grada okrenuti na zabavu ne može biti nikako dobro.

Koja bi tri filma preporučio našim čitateljima?

Malo u zadnje vrijeme kasnim s filmovima, ali svakako bih preporučio 'Boju purpura'. To je film koji sam nedavno pogledao prvi put i koji je ostavio velik utjecaj na mene. Također, ako volim Tarantina i mislim da je 'Django' odličan film. A od klasika bih preporučio 'Magnoliju'.

U galeriji detaljnije pogledajte fotografije...