Čime se baviš u posljednje vrijeme?

Ovih dana sam završio sa snimanjem svog četvrtog studijskog albuma koji donosi 12 naslova, a u prodaji će se naći od 04.6. pod nazivom „Kad zasvira…“ u izdanju diskografske kuće Menart. Sretan i ispunjen trenutno se s bendom pripremam za nadolazeće koncerte i predstavljanje novih pjesama. Promocija istog dogodit će se 09.06. na otoku Visu, točnije u Komiži. Album je pun ekstremnih osjećaja, na jednu stranu su sjetne, nostalgične, pomalo tužne, a na drugu vesele, zarazne i plesne kompozicije, kako bi rekao moj producent i aranžer, Zvonimir Dusper-Dus, živi cirkus! Iznimno sam ponosan na svoj novi uradak kojeg su svojim autorskim rukopisom potpisali talentirani autori poput Aljoše Šerića, Aleksandre Milutinović, Dina Muharemović i drugi. Tri posljednja singla odlično ocrtavaju karakter i emociju albuma. "Kad zasvira orkestar" i "Jugo" adrenalinske su "ludare" koje odmah vuku na gibanje ekstremiteta i ples, dok „Tamo gdje me srce vuće“  budi neke nostalgije i tuge, pjesma u kojoj se moze naći većina ljudi, budući su svi bar jednom u životu doživjeli neku tužnu ljubavnu priču ili neuzvračenu ljubav.

Uz to što si zaokupiran novim albumom, uskoro krećeš i s kolumnom na našem portalu. Opiši nam ukratko o čemu ćeš pisati.

Što se tiče moje kolumne na budi.in portalu najmanje ću pisati o svojoj glazbi a više o stvarima koje me okupiraju privatno. Koliko mi obveze dopuštaju svaki slobodni trenutak koristim za neke aktivnosti bez kojih bi iskreno poludio i ujedno su moj ispušni ventil. Obožavam putovanja, obožavam  fotografirati, obožavam se penjati po planinama, obožavam kuhati, obožavam prijatelje, obožavam gledati dobre filmove, odlaziti na koncerte, predstave, obožavam neplanirane i nepredvidive provode, obožavam ronjenje i kupanje i nastojim biti redovit u odlasku u gym. Ono što znam, na ovim stranicama neću gubiti vrijeme na politiku, društvene probleme i besciljne rasprave. Mada zaboravljam platiti račune, bit ću redovit u pisanju i podijeliti s vama ljepote života, njegov miris, okus, izgled, to će biti sitnice koje barem meni puno znače a nadam se da će vas zabaviti i opustiti.

Kako planiraš provesti ljeto?

U svakom slučaju radno, a između koncerata ću zasigurno iskoristiti vrijeme za odmor te otkrivanje nekih novih plaža, uvala i fotografija. To je vrijeme kada ne treba previše razmišljati i opterećivati se. „Opusti se i uživaj“, to je moja ljetna krilatica. Definitvno sam dijete ljeta i sve što ono nosi, a to je: malo odjeće, puno sunca, mora, veselja, eksplozije boja i zvuk cvrčaka u borovim šumama. Ljeto ima jednu posebnu romantiku, jednostavno godišnje doba koje nosi jedan poseban polet i za mene dodatan osjećaj slobode.

Vrlo često te se spominje i u kontekstu tvog pomno dorađenog stila odijevanja. Imaš li stiliste ili si „sam svoj majstor“?

Sam sam svoj majstor. Uvijek imam čistu sliku kako se trebam odjenuti, bilo za spot, koncert ili pak privatno. Kao tipičan lav dosta sam samouvjeren u pogledu takvih stvari - iskombinirati, improvizirati i na kraju složiti kombinaciju u kojoj se dobro osjećam. Nije mi bitno da je sve savršeno posloženo, da bude sve po nekom klišeiziranom trendovskom ukusu, više sam za efekt prolivene kave, da uvijek ima nešto što iskače, da nije baš sve na svom mjestu, ni po boji, ni po kroju, ni po dezenu. Zapravo u modi je najvažnije da se uopće ne obazireš na kritike i komentare, budi svoj i to je to.

Što u spotovima što u editorijalima, često si bio u doista odvažnim modnim kombinacijama i na neki način pomicao granice muške mode u Hrvatskoj.

Moda je za mene igra, bez pravila, trendova i šablona, zapravo uvijek nastojim da spojim nespojivo. To je ta moja buntovnička crta prisutna jos od malih nogu. Kada je nešto bilo po striktnim zakonitostima i pravilima imao sam tu potrebu sve okrenuti naglavačke. Zato nikada nisam volio, naprimjer, matematiku, koja je sva takva - čista, egzaktna gdje je  2+2 uvijek 4. Baš to ne volim, zašto neki put ne bi mogli reći da je 5?! Ha, ha... Sestra i ja smo od majke Tamare naslijedili taj osjećaj za estetiku i lijepo. Nisam neki stručnjak ni poznavatelj mode, ali gotovo uvijek imam neku svoju viziju kako bi što trebalo izgledati, makar je to za neke i potpuno krivo, možda čak i neukusno. Upravo to volim kod mode, hrabrost, kao i kod glazbe, svako je vidi svojim očima, čuje svojim ušima i ima drugačiju percepciju i konačan osjećaj.

Kad je kozmetika u pitanju. Što Luka obavezno nosi u svojoj kozmetičkoj torbici?

Četkicu za zube, pastu za zube, gel za tuširanje, dobar parfem (Terre D'Heremes) te žilet… U mom slučaju sve je ostalo višak.



S obzirom da voliš putovati, koje mjesto bi posebno izdvojio među svim putovanjima? Zašto?

Teško mi se odlučiti za samo jedno mjesto jer za mene poanta putovanja i jest u neprestanom kretanju i komparacijama različitosti prosotora, ljudi, arhitektura koje si vidio i doživio… Naprimjer Irska ima jednu čarobnu notu, bezobrazno zelenu, vilenjačku, mističnu, dok me New York na drugu stranu opčinio svojom jednostavnošću, mirom i spontanošću bez obzira na konfuznu sliku koju dobivamo putem TV ekrana. U njemu se čovjek može sakriti i uživati svim čulima, to je zaista grad koji predstavlja svijet u malom. U New Yorku bi bez pola muke mogao zamisliti da živim. U Irskoj, negdje tamo kod Galwaya rado bih imao jednu malu kućicu za odmor i stado ovaca, a pak vinska ruta La Rioja Alavesa na sjeveru Španjolske je za mene bio čisti hedonizam i tamo bih se mogao vraćati cijelog života. Zbog hrane, vina i predivnog krajolika to je pravo mjesto za jednog hedonista kao što sam ja. Obožavam putovati jer nezamjenjiv je osjećaj upoznavati svoju majku Zemlju i samo se bojim da za obići takvu ljepotu nije dovoljan jedan život.



Jedna od tvojih ljubavi je i fotografija. Kako si se počeo baviti tim medijem?

Ne sjećam se točno kada se dogodio taj okidač samo sam jednom shvatio da sve što vidim, vidim kao kadar kroz foto objektiv ili kameru. Prvo sam se igrao s malim "idiotima" i mobitelima, bilježioprirodu, tulume, ukućane, prijatelje, bube, more, ptice, dok se nisam okuražio i u New Yorku kupio pravi Canon aparat od kojeg se ne odvajam već tri gode. Za mene je fotografija kao i glazba, svojevrstan odmak od realnosti i pokušaj da stvari vidim kakvima bi htio da one jesu. Kada uhvatiš neki trenutak, reakciju, gestu, spontani trenutak shvatiš koja je to ljepota, čista igra mašte kojoj nema granica ni kraja. 

Već si desetak godina na sceni. Kako bi u jednoj rečenici opisao to razdoblje?

Razdoblje i životno iskustvo koje ne bih mijenjao za svo zlato ovoga svijeta, to je čista ljubav i ako bi se ponovno rodio sve bih ponovio!