"Bila sam u kinu s prijateljima kad mi je zavibrirao mobitel, a kako sam već danima nestrpljivo iščekivala mail, morala sam ga odmah pročitati. Pošiljatelj: Pace University, The Actors Studio Drama School, New York
“We are happy to inform you that the judges decided to offer you a place at the ASDS”. 
Vrisnula sam od sreće! Zar je moguće da oni žele da ja budem dio njihovog programa, njihove klase?! Ja? U meni se javila sumnja da su pogriješili i zabunom mi poslali mail, pa sam im iste sekunde poslala upit jesu li sigurni da su poslali mail pravoj osobi, nakon čega sam dobila potvrdan odgovor. Još uvijek u nevjerici, srce mi je lupalo sto na sat, u glavi su mi prštale slike New Yorka, pozornice, žutog taksija, obitelji, prijatelja…

O odlasku na diplomski studij u New York počela sam razmišljati još na drugoj godini studija glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku jer mi je bila velika želja naučiti Method acting -  glumačku tehniku koja pomaže glumcu doći do podsvjesnog dijela uma u kojem se krije kreativnost. Kreativna igra se postiže koristeći ‘afektivno sjećanje’, substituciju ili osjetilni objekt/predmet… Uz te tehnike oslobađa se glumčeva mašta i to postaje temelj da se svaki put iznova i ponovno proživi istinitost scene i igre.  Pred kraj preddiplomskog studija odlučila sam se prijaviti u “The Actors Studio Drama School” u New Yorku koju su osnovali oskarovci Ellen Burstyn, Harvey Keitel i Al Pacino, a koja je poznata po učenju spomenute tehnike.
Sama prijava u školu zahtijevala je slanje hrpe dokumenata, između ostaloga i položeni TOEFL ispit kojim se odredjuje razina engleskog jezika, motivacijsko pismo, reference i snimku audicije . Najteži dio odlaska bila je školarina i novci za život na drugom kontinentu koje sam trebala prikupiti. Znala sam čega se sve moja obitelj odrekla kako bih ja mogla studirati na jednoj od najboljih akademija na svijetu i upravo zbog te velike odgovornosti prema svima koji su mi pomogli u ostvarenju moje želje, otišla sam u New York otvorena za nova znanja i spremna za nove izazove. Nisam imala vremena biti tužna, niti nostalgična, a i otkud mi pravo da patim za obitelji, prijateljima i domovinom kad su mi omogućili ovakvo iskustvo? Umjesto toga, fokusirala sam se na usvajanje novih znanja i vještina, na upoznavanje ljudi i otkrivanje njihove kulture, kazališne i filmske industrije. Na akademiji smo znali biti od 9 ujutro do 21 navečer. Trebalo je pročitati desetke novih drama, pisati eseje, gledati i komentirati predstave i filmove, otkrivati svoje unutarnje strahove, nadanja i traume. I najvažnije, sve to znati dijeliti s partnerom na sceni i s publikom. 
Budući da se u našoj školi snima Emmyem nagradjivana emisija “Inside The Actors Studio” sa James Liptonom, svaki glumac koji je gostovao u emisiji održao je Master Class nama učenicima, pa sam imala priliku učiti od Bradleyja Coopera, Viole Davis, Scarlett Jonansson, Aleca Baldwina... Najvažniji savjet koji sam od njih usvojila je da nema odustajanja. Svaki pad je prilika za novi uspon. Ja bih još dodala da je najvažnije uopće USUDITI SE. A poslije će se stvari već nekako poklopiti. Kao što kaže Paulo Coelho u Alkemičaru: “Ako nešto dovoljno jako želiš, cijeli Svemir se uroti da ti pomogne da to ostvariš.”

U Americi se cijeni trud, rad i talent, pa sam kao najbolji student na drugoj godini dobila školarinu koju dodjeljuje fondacija obitelji Shubert, koja je vlasnik najvećih kazališnih kuća na Broadwayu, a na prijedlog profesora Akademije. Osim što mi je pomogla financijski, stipendija mi je bila veliko priznanje i motivacija za dalje. Usudila sam se sama okušati i u režiji, pisanju i montiranju. Moj prvi kratki film “The View On Life” bio je premijerno prikazan na festivalu “The Breaking Waves Art Festival”  u Kanadi, a film sam prijavila kao primjer mog stvaralaštva na “Talents Sarajevo” 2016 godine. Svidio se žiriju i bila sam pozvana na festival kao jedna od perspektivnih mladih talenata. 
A New York? To je grad koji ne staje. Brzina kojom se ovdje živi i radi, motivira čovjeka da i sam bude takav. Konstantan rad na sebi i usavršavanje. Magistrirala sam prije dva mjeseca i biti izvan institucije i “sama” se snalaziti je zastrašujuće, ali i uzbudljivo iskustvo. Skoro svaki dan imam nekakvu audiciju ili projekt, a krajem rujna počinju probe za dramu “Ujak Vanja” A.P. Čehova u kojoj imam ulogu Sonje kao zamjena glumici. Dramu režira 89-godišnja oskarovka Estelle Parsons.. 

Hoću li se vratiti u Hrvatsku? Ja želim stvarati, pričati priče i prenositi poruke ljubavi, nade i životnih nedaća i pustolovina. Gdje će se to odvijati mi je potpuno nebitno. Ako mi je projekt zanimljiv, poučan i nadahnjujuć, doći ću i u Hrvatsku, i u Bosnu, Njemčku, Kinu, Ameriku… Život bez plana i rasporeda me uzbuđuje i plaši, ali zar nije poanta života da te iznenađjuje? Osjećam se spremno za sve što mi život nudi!"