Tko je Andrej Dojkić zaista (kako bi se opisao vlastitim riječima)?

Ovisnik o adrenalinu.

Koju predstavu bi izdvojio kao svoj najveći uspjeh?

Predstavu Glembajevi u režiji Željka Senečića bih izdvojio kao svoj najveći izazov i uspjeh. S tom predstavom sam toliko proživio i toliko sam povezan, da jednog dana kada stanemo s igranjem u Koldingu, nosim kostim i stolicu na kojoj igram doma. Bilo je vremena kada sam u jednoj večeri u isto vrijeme morao biti na dvije predstave Gospode Glembajevih; Gospoda Glembajevi u HNK u režiji Vita Taufera u 19:30, u kojoj imam malu ulogu u prvom činu, i onda bih nakon završetka prvog čina u HNK u 20:45 trčao u Kolding u Berislavićevoj, igrati Leonea u adaptaciji Senečićevih Glembajevih, koji su počinjali u 21:00 te bih po završetku Glembajevih u Koldingu opet trčao nazad u HNK na poklon Gospode Glembajevih. Toliko o adrenalinu.

Glumio si s Armandom Assanteom u filmu ”Nisam se bojao umrijeti”. Kako bi opisao tu suradnju?

Bila mi je velika čast i zadovoljstvo surađivati s Armandom. Imali smo predivne probe i jako lijep rad. Skoro će se moći i vidjeti. Film je u postprodukciji.

Koje su kvalitete potrebne za dobrog glumca?

Malo talenta, rad, rad, rad, upornost, kreativnost i opet rad.

Što za tebe znači pojam uspjeh?

Pojam uspjeha za mene je ne imati slobodnog vremena, raditi ono što voliš i pritom uživati u tom radu beskrajno (ponekad se i naljutiti na taj rad i posvađati se jer je to potrebno da se osvježi odnos tebe i rada) zatim biti zdrav, voljeti i biti voljen, balansirati između privatnog I poslovnog. Utopija. Siguran sam da je moguće.

Na koji način postižeš uživljenost u neki lik?

Nastojim izgraditi psihički svijet karaktera iz kojeg mogu razmišljati i biti taj karakter. Pitali ste me gore za suradnju sa Assanteom, gdje sam igrao Antona Kikaša koji je živ čovjek i gotovo nikakvu poveznicu u životu nemamo osim što smo ljudi. Priprema za ulogu Antona Kikaša je trajala nekih dva i pol mjeseca, od razgovora s gospodinom Kikašom, fizičke transformacije, do materijala koje sam dobivao od produkcije i koji sam svaki dan pregledavao i upijao - cijelu biografiju, video, neprestano sam vrtio audio materijale i radio, naime postao sam opsjednut Kikašom. Nadam se da će se to vidjeti u filmu. Kada radim ulogu, pripremam se maksimalno i volim puno pitati.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

Volim avanturu, planine, izazove, treninge na otvorenom, bicikl, gitaru. Što se tiče izlazaka, ja sam uvijek za kvalitetu, a ne kvantitetu izlaska. Stalno nešto čitam i što treba i što ne treba. Pišem, radim, živim, jurim 100km/h, pripremam i svoje projekte. Ne mogu sjediti i biti miran.

Mediji mnogo pišu o tvom ljubavnom životu, smeta li ti to?

Jedan dio posla medija je da i to rade, i to je u redu dokle god ne zadire u moju privatnost. Tko želi dijeliti svoju privatnost s javnošću nemam ništa protiv, ali ja nemam tu potrebu. Nije moje područje interesa tko je s kim i zašto.

Koliko ti je moda bitna u životu? 

Ne pratim trendove, nastojim biti svoj, jednostavan. Kada kažem jednostavan to znači da često imam nekoliko desetaka dvojbi koju majicu odijenuti i uvijek se vratim na prvi izbor. Zar nije tako uvijek u životu.? Pročitavši knjigu “Modni babilon”, modnoj  industriji nije lako, kao ni nama glumcima.

Budući planovi?

Rad, rad i rad, plodove i uspjeh dijeliti s onima oko mene koje volim i koji me maksimalno podržavaju.

Mogu li ja postaviti sljedeće pitanje sam sebi? Koju osobinu kod ljudi cijeniš?

Pouzdanost. Bez pouzdanosti nema ni početka ni sredine ni kraja.

Više slika pogledaj u galeriji...